Dvanaest bi objavljenih pjesničkih zbirki mnoge poetske aspirante odavno pretvorilo u pjesnike, no dojmljivosti te brojke unatoč, Margaret Atwood nije pjesnikinja. U središtu njezina stvaralačkog opusa nalaze se djela spekulativne fikcije, ishodište njezine autorske popularnosti i prepoznatljivosti. Unatoč tome što nije pjesnikinja, u posljednjoj, u izvorniku lanjskog prosinca objavljenoj zbirci “Od dragosti”, Margaret Atwood brižljivo sabire i čitatelju podastire najljepše skriveno u najmračnijim emocijama i slutnjama. Naslovu unatoč, zbirka se više no dragošću bavi smrtnošću, prolaznošću ljudskog bića i trajnošću njegovih najdubljih strahova, među kojima je strah od smrti samo jedan, ne uvijek i najvažniji.
Nabijenosti emocijama unatoč, Atwood ostaje odana svojim motivima pa, umjesto da o smrti i žalovanju promišlja u terminima isprazne prolaznosti, ona ih opisuje klimatskim promjenama, zombijima, susretima treće vrste, nestankom riječi, osiromašenjem jezika i planeta ostavljajući tako prostora čitateljskom promišljanju kakvo bi bilo umanjeno, ako ne i onemogućeno da, potaknuta gubitkom cjeloživotnog partnera i pratitelja, progovara glasom nostalgične starice. Što u ovoj zbirci zasigurno i jest njezina optika, ali zamagljena opomenom o blizini konačnosti pred kojom uzmaka gotovo da i nema.
