348 prikaza

Legenda o najvećem varalici: Tko je kupio sliku od njega, može ju baciti! To je smeće

Vikende je provodio u St. Moritzu i na Azurnoj obali, pio vina od 5000 dolara, nosio najskuplje satove i odijela, a privatni zrakoplov koristio kao što bi netko koristio taksi. Naravno, tu su i prostitutke

Priču o Inigu Philbricku, bivšem trgovcu umjetninama koji je, prema FBI-ju, počinio najveću prijevaru u svijetu umjetnosti u američkoj povijesti, objavio je ovih dana tjednik.

"Rijetko je bio bez MDMA ili ketamina, koje je drsko nosio u svojoj torbi ili u džepovima od jedne zračne luke do druge", rekao je jedan njegov prijatelj. Express objašnjava shemu kako je neviđeni prevarant uspio udjele u istom umjetničkom djelu prodati različitim ulagačima, kao što je bio slučaj s Basquiatovom slavnom slikom 'Humidity' - a ponekad o tome ni stvarni vlasnik ne bi imao pojma!

 | Author:

Jedan je analitičar tržište umjetnina opisao kao korumpiranu, nereguliranu stratosferu premreženu drogom, jahtama, privatnim zrakoplovima i prostitucijom, napučenu mafijaškim oligarsima i razmaženim sinovima i kćerima sumnjivih bogataša, sve to sagrađeno na vjerovanju da moderna umjetnost - "imovina bez intrinzične vrijednosti" - posjeduje stvarnu vrijednost. I prevarant Philbrick u tom svijetu se savršeno snašao, piše Darko Vlahović.

Vikende je provodio u St. Moritzu i na Azurnoj obali, pio je vina od 5000 dolara, nosio najskuplje satove i odijela, a privatni zrakoplov koristio je kao što bi netko koristio taksi. Nije imao ništa protiv razuzdanih zabava koje su uključivale droge i prostitutke.

 | Author:

Kako je u tome uspio? Groznica pokrenuta devedesetih pojavom YBA-a nastavljena je ranih dvijetisućitih, a bujanje cjenovnog balona poticala je gotovina novih bogataša s Dalekog istoka i iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, te spektakularni profiti oportunističkih kolekcionara poput braće Saatchi. Djela moderne umjetnosti uglavnom su se počela kupovati kao ulaganja, i često uopće nisu izlagana nego su čuvana u zaključanim skladištima, ili u trezorima banaka u zemljama poput Švicarske, gdje je suviše revnim poreznicima pristup zabranjen. U interesu svih strana bilo je da vrijednost umjetnina stalno raste, pa nije bila rijetkost da velike aukcijske kuće, trgovci i galeristi iz različitih zemalja polutajnim dogovorima manipuliraju tržištem kako bi spriječili rušenje cijena, piše Express. 

Inigo Philbrick usredotočio se na odabrane umjetnike - Christophera Woola, Wadea Guytona i Rudolfa Stingela - kladeći se na njih na aukcijama i povećavajući njihovu vrijednost za milijune. Time je povećavao i vrijednost svog bankovnog računa.

"Bio je pametan, ambiciozan, imao je oko i nevjerojatan smisao za biznis", rekao je jednom prilikom Jopling. Kad je u dobi od samo 23 godine zarađivao 100 tisuća funti godišnje Philbrick je odlučio, u partnerstvu s Joplingom, osnovati vlastitu tvrtku za trgovinu umjetninama. Već tada se služio nekonvencionalnim metodama - ponekad bi, kad ne bi dobio Joplingovu suglasnost za kupnju ili prodaju nekog djela, sam ispregovarao cijenu i na ugovor bi dopisao pokoju brojku. Slike Luciana Freudea krijumčario je u avionskoj prtljazi, a jednom je zamalo kupio komad ruševnog zida u londonskom Clarkenwellu s Banksyjevim grafitom. Preduhitrio ga je neki Nijemac.

Cijeli tekst o velikom prevarantu pročitajte OVDJE

 | Author:

 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.