"Mislim da scenarist ('Wonderlanda') nije dijelio moju naklonost prema Johnu Holmesu. Ono što se odvijalo unutar njegove potpuno lude, ovisnošću o drogama potaknute manije zapravo je nevina ljubavna priča. Svidjela mi se ta ideja potpune privrženosti jednoj djevojci i htio sam prikazati tu čistu ljubav unutar odvratnog svijeta pornografske industrije. Nisam uživao u tome, ali ponosan sam na svoju glumu", izjavio je Val Kilmer odgovarajući na pitanje koju je od na stvarnim osobama utemeljenih uloga odglumio s najvećim zadovoljstvom.
Elvis, Doc Holiday, Mark Twain, Jim Morrison. Poprilična konkurencija. No Kilmer je odabrao pokojnu ikonu zlatnog doba pornografske industrije, čovjeka s najvećim kurcem i, kako se iz zapisa o njegovu turbulentnom životu daje iščitati, najmanjim mudima.
Možda je to stoga što ni Kilmera, među kolegama, ne bije glas ugodne, otvorene i na suradnju spremne osobe. No želimo li biti pošteni, morat ćemo priznati kako Kilmerovi grijesi nisu ni do koljena onima "kralja pornića", čovjeka koji je pornografsku industriju, nakon što joj je Andy Warhol 1969. godine filmom "Fuck" (službenog naziva "Blue Movie") odškrinuo vrata holivudskog undergrounda, na velika vrata uveo u mainstream, a istodobno je, svojim cinkerskim aktivnostima, umalo i uništio.
Tog 13. lipnja 1969. John nema još ni 25 godina, a već je prešao značajan put od ohijskog sela Ashvillea u kojem je 8. kolovoza 1944. godine rođen kao četvrto dijete kućanice Mary June Holmes. Život mu je, ne njegovom krivnjom, već u djetinjstvu bio obilježen prvom kontroverzom. Bio je, naime, dijete dvojice očeva - biološkog Carla Estesa, željezničkog radnika čija se prisutnost očituje u praznom polju rodnoga lista, i majčina trostrukog supruga Edgara Harveyja Holmesa, nasilju sklonog alkoholičara.
Taj detalj ne ide u prilog Holmesovoj priči o prekooceanskim putovanjima bogatoj Engleskinji tijekom sedamdesetih koja ga je, za njegove usluge, jednom godišnje nagrađivala plaćom od deset tisuća dolara. U toj epizodi iz Holmesova života ima istine koliko i u onoj o diplomi iz fizioterapije s UCLA. Holmes je, naime, u dobi od 15 godina, nakon još jedne u nizu svađa i najbrutalnijeg okršaja s očuhom Haroldom Bowmanom, za kojeg se majka udala na izmaku 1951., napustio srednju školu i grad Pataskalu.
Klišejizirani "small town dude with the big city attitude" stereotipno se, i uz majčino dopuštenje, pridružio američkoj vojsci i tri godine proveo u zapadnoj Njemačkoj, a povratak u Ohio mu, po završetku službe 1963., nije padao na pamet. Umjesto toga odlazi u Kaliforniju i, dok ne uspije, vozi viljuškar, bavi se direktnom prodajom, konobari... Ne zna što želi biti, ali siguran je da ne želi biti on. Za jedne od smjena u hitnoj pomoći, čiji je vozač kratko vrijeme bio, upoznaje sestru Sharon Gebenini, koja 21. kolovoza 1965. postaje prva gospođa Holmes.
Obiteljsku idilu mladog para narušavaju zdravstveni problemi - Sharonina tri spontana pobačaja i Johnov višestruki pneumotoraks lijevog plućnog krila izazvan fizičkim radom u teškim uvjetima. Sreću je, stoga, između ostalog tražio i u kockarnicama, a upravo u zahodu jedne od njih njegova je nadarenost privukla pažnju stanovitog fotografa Joela čiji savjet da se okuša u erotskoj industriji Holmes rado prihvaća isprva samo pozirajući i plešući u klubovima.
No suočen s rastućom hrpom novca i vođen željom da u nečemu bude najbolji na svijetu, odlučuje se okušati i u snimanju filmova. Njegova žena, naravno, isprva nema pojma o tome čime se njezin suprug bavi, ali ubrzo joj to priznaje.
"Bila sam šokirana, ali on nije došao tražiti dopuštenje. Jednostavno mi je to priznao, kao da jedan običan posao mijenja drugim. Nije ostavio mjesta prigovorima", prisjetila se u dokumentarcu "Wadd; Life and times of John C. Holmes" snimljenom 1990., nedugo nakon njegove smrti.
Od 1969. do 1971. uslijedili su deseci manjih uloga, poput one u iz stvarnosti pretočenom "Door to Door Salesmanu" ili vrlo indikativnom "Long Johnu", no sve je to bilo kao sol u vjetru prije nego što se John skinuo pred redateljem Bobom Chinnom te ga uvjerivši da, osim tehničkih preduvjeta, posjeduje i glumačke vještine postao Johnny Wadd, privatni istražitelj i najduža ruka pravde u povijesti industrije. Wadd je gledateljsku pažnju zaokupio u tolikoj mjeri da su ga Holmes i Chinn, bez puno premišljanja, odlučili pretvoriti u serijal.
"Zapitali smo se, izbacimo li scene seksa, hoće li to još biti dobar film? I onda smo učinili sve da takav i bude. John je u to vrijeme bio najveći, bio je prvi, na njemu je sve izgrađeno. Ono što je Elvis bio rock’n’rollu, to je John Holmes bio pornoindustriji. Jebeni kralj. I svi, ali baš svi su htjeli gledati kako njegova velika mrcina rastura neku nježnu plavušicu", pričao je, ne bez sjete u glasu, redatelj prvog pornografskog serijala u povijesti.
Dominantno muška publika se, očekivano, vrlo brzo zasiti ženskih zvijezda i postaje željna novih sisa, no glumci, jednom kad dosegnu zvjezdani status, ostaju, čini se, zauvijek. I Holmes je vjerovao u to. Kako i ne bi, sa zaradom od 3000 dolara dnevno i najvećim glumačkim zvijezdama pod sobom bio je nedodirljiv.
Ipak, američko pravosuđe u to vrijeme još nije skinulo stigmu s pornoindustrije. Lov na glumce i redatelje i dalje traje, a kazna za takav prijestup je i do tri godine zatvora. U jednoj takvoj akciji, početkom sedamdesetih, uhićen je i Holmes koji nije, poput svojih kolega, odgulio svoje. Johnny Wadd s velikog ekrana postao je Dick Tracy u stvarnom životu te, u zamjenu za oprost grijeha, prokazivao svoje kolege losangeleskoj policiji.
"Kao da nas je istodobno htio i dignuti do zvijezda i uništiti. Kao da je htio ostati samo on", rekao je kasnije, po otkriću te prljave rabote, jedan od njegovih kolega.
Ako je vjerovati Sharon, i htio je. Nikoga iz te industrije nije smatrao prijateljem i nije se htio ni s kim zbližavati. S jedne je strane bio najbolji, no s druge se strane osjećao prljavo što i nije čudno uzme li se u obzir majčin religijski odgoj. Smatrao je, dakle, da industrija iskorištava i uništava njega pa joj je rado i spremno činio to isto.
Nastavak na sljedećoj stranici...
