Fajl je sletio na stol Roba Sanda jedva ispustivši zvuk. Unatoč tome što je sadržavao sve iz istrage koja je trajala već više od dvije godine, bio je debeo jedva dva centimetra. "Sretan rođendan", rekao mu je šef. Nije bio Sandov rođendan. Njegov šef, zamjenik glavnog tužitelja Iowe, Thomas H. Miller, išao je u srpnju 2014. u mirovinu nakon tri desetljeća progona svega od ubojstava do prevara. Zaposlio je Sanda nekih četiri godine ranije i učinio ga najmlađim tužiteljem u deveteročlanom javnom odvjetničkom timu koji je pokrivao slučajeve diljem države.
Miller je sada predavao slučajeve svojim kolegama. Ovaj, koji se bavio sumnjivim listićem lutrije vrijednim 16,5 milijuna dolara, bio je krcat slijepim ulicama. Istražitelji čak nisu bili sigurni niti da je kazneno djelo uopće počinjeno. Najbliži trag nalazio se na DVD-u, dvije zrnate snimke s nadzornih kamera na benzinskoj crpki. Sand je gurnuo disk u laptop i pritisnuo play. Muškarac je ušao u dućan na cesti u Des Moinesu. Bio je vikend poslijepodne, dva dana Božića. Kapuljača muškarčeve majice bila je navučena preko glave, skrivajući mu lice od obiju kamera. Pod kapuljačom, činilo se da nosi bejzbolsku kapu.
Preko majice nosio je crnu jaknu. Muškarac je zgrabio piće i dva hot doga. "Zdravo!", vedro ga je pozdravio blagajnik. Muškarac mu je uzvratio tiho, načinom koji je Sandu djelovao poput: "Hell-ooooh." ("Pakao-oooh") "Par hot dogova?", pitao je blagajnik. "Da, gospodine", odgovorio je muškarac tiho oborene glave. Muškarac je izvukao dva papira iz džepa. Bio je to par tiketa za lutriju Hot Lotto, igru prisutnu u 14 država i Washington DC-u. Igrač, ili kompjuter lutrije, odabrao bi pet brojeva od 1 do 39 i šesti broj, poznat kao "Hot ball", između 1 i 19.
Nagrada za pogodak prvih pet brojeva iznosila je 10.000 dolara. Ali za svih šest bila je puno veća. Rekordni jackpot iznosio je blizu 20 milijuna dolara. Jackpot u doba snimanja videa približavao se rekordu, bilo je u igri 10.939.383 dolara. Blagajnik je uzeo ispunjene listiće. U 15.24 provukao ih je kroz terminal lutrije. Stariji muškarac sa štapom vukao se kroz odjel s frižiderima. Provezao se autobus. Blagajnik je vratio kusur. Kad je izišao vani, muškarac je skinuo kapuljaču, uklonio kapu, ušao u svoj SUV i odvezao se. Parkirno mjesto se presijavalo. Tog poslijepodneva bilo je pahuljica uz vjetar.
Dvije godine slučaja, a to je bilo sve što su istražitelji imali. Sand je gledao video stalno i iznova, pokušavajući uhvatiti svaki detalj: SUV, izgled muškarca, vjerojatno u 40-ima i 50 kilograma pretio, boju njegovog glasa. Sand je bio lovac dječjeg lica koji je zamijenio studij prava na Harvardu za onaj na Sveučilištu Iowa. Imao je, činilo se, savršen background za ovaj slučaj; na faksu je pisao kodove za kompjutore i pružao je tehničku podršku, specijalizirao se za kriminal u odijelima. Njegovi posljednji slučajevi odnosili su se na prevare i krađe javnih službenika.
Listić lutrije bio je uplaćen 23. prosinca 2010. Šest dana poslije dobitni brojevi bili su: 3, 12, 16, 26, 33, 11. Dan poslije Lutrija Iowe objavila je da je na dotičnoj benzinskoj crpki uplaćen dobitni listić. No, i nakon mjesec dana od izvlačenja još uvijek se nitko nije javljao. Lutrija je sazvala presicu. Zvonili su telefoni; deseci ljudi tvrdili su da su dobitnici. Neki su govorili da su izgubili listić. Drugi su govorili da im je ukraden. No, službenici lutrije imali su glavni dokaz koji nije bio dostupan javnosti: serijski broj dobitnog listića i video muškarca koji ga je uplatio.
Jedan koji je zvao rekao je da mu je prijatelj stalno igrao lutriju, da je nedavno poginuo u prometnoj nesreći i zar bi on sada trebao ići na groblje automobila kako bi kopao po olupini, tražeći listić? Tri mjeseca poslije izvlačenja lutrija je objavila podsjetnik. Tri mjeseca poslije još jedan. Pa onda i još tri mjeseca poslije. "Bila sam uvjerena da se dobitnik nikada neće javiti", kaže Mary Neubauer, potpredsjednica državne lutrije. Od 1999. imala je oko 200 dobitnika koji su dobili više od milijun dolara. Nikada nije imala slučaj da netko dobije milijun ili više, a da se nije javio. "Onda je došao taj 9. studenog 2011.", rekla je.
Muškarac imenom Philip Johnson, odvjetnik iz Quebeca, nazvao je lutriju u Iowi i dao Neubauer točan serijski broj dobitnog listića, 15-znamenkasti. Pitala ga je za dob, rekao je da je u 60-ima, prisjećala se. Kao i što je imao na sebi od odjeće kad je uplaćivao. Njegov opis sportske jakne i sivih flanelastih hlača nije se uklapao u ono što se vidjelo na snimci. A onda, u posebnom pozivu, priznao je da je lagao, rekao je da je pomagao klijentu koji se ne želi identificirati. To je bilo protiv pravila lutrije koja traži da identitet bude javan. Johnston je natuknuo mogućnost da povuče zahtjev za dobitkom.
Neubauer je bila sumnjičava. Zar anonimnost dobitnika koja bi bila vrijedna 16,5 milijuna? Jednu godinu nakon izvlačenja i manje od dva sata prije 16.00 kada je isticao zakonski rok, predstavnici ugledne odvjetničke tvrtke iz Des Moinesa pojavili su se u centrali Lutrije Iowe s dobitnim listićem. Tvrtka je tvrdila da je listić pripadao trustu. Kasnije je lutrija doznala da je korisnik trusta korporacija iz Belizea čiji je predsjednik bio Philip Johnston, kanadski odvjetnik. "To je naprosto smrdjelo na sve strane", kaže Terry Rich, izvršni direktor Lutrije Iowe.
Državni odvjetnik i odjel državne policije Iowe za kriminalna istraživanja otvorili su slučaj. U intervjuu u Quebecu Johnston je rekao istražiteljima da ga je kontaktirao odvjetnik iz Houstona Robert Sonfield. Johnston je uputio istražitelje i na poslovnjaka Roberta Rhodesa iz Teksasa. Istražitelji su se uputili tražiti obojicu i obojicu nisu pronašli. Ovi su uspjeli izbjeći ih. Do tog trenutka slučaj je završio na stolu Roba Sanda, 2014., slučaj koji je u uredu već bio na kultnom glasu. U to doba o slučaju su se zbijale crnohumorne šale: "Pronaći ćemo na kraju da je tip koji je kupio listić, ubijen", govorio je Sand. "To će se na kraju dogoditi, to će biti slučaj o ubojstvu."
Miller je Sanda uvodio u profesiju kao nekog od posebnog duha, kao nekoga kome je pravo u praksi bilo poziv. Sandov moral je ponekad bio tako čvrst da se Sand pokazivao nefleksibilnim. Njegov zet ga je nazivao "Mali Isus". Sand je odrastao u Decorahu na sjeveroistoku Iowe, kao sin liječnika u malom gradu koji još uvijek dolazi na poziv. Sand je posebno pikirao na progon kriminala u visokim krugovima jer se nije htio fokusirati na kriminal iz očaja nego na kriminal iz pohlepe. "Zločini protiv zahvalnosti", zvao ih je tako.
Imao je jedino onaj video i odlučio ga je javno objaviti. 9. listopada 2014., 46 mjeseci nakon uplaćivanja listića, njegov ured objavio je 74 sekundi dug video. Nekoliko dana poslije, u Maineu, jedan radnik u Lutriji Mainea otvorio je mail koji mu je poslao šef. Radnik je prepoznao poseban glas u videu. Bio je to muškarac koji je proveo jedan tjedan u uredima Lutrije Mainea nekoliko godina ranije, provodeći sigurnosnu reviziju. U Des Moinesu, web stručnjak Lutrije Iowe prepoznao je glas također. Pripadao je čovjeku koji je radio s njima godinama. Recepcionerka jednog drugog ureda lutrije pozvala je svoju kolegicu Noelle Krueger da i ona posluša. "Zašto slušam video ili snimku Eddieja?", pitala je Krueger.
Mislila je na Eddieja Tiptona, direktora za informatičku sigurnost Međudržavne udruge lutrija. Organizacija je pratila lutrije u 33 države plus DC, Puerto Rico i Djevičanske otoke. Imala je centralu u predgrađu Des Moinesa. Među igrama koje je pratila bio je i Hot Lotto. Eddie Tipton je odrastao u ruralnom Teksasu, ali dok su mu braća i sestre bivala vani, on je provodio vrijeme u sobi za kompjuterom. Bio je od paranoičnog soja koji rijetko plaća kreditnim karticama, bio je zabrinut da mu tko ne otme identitet. Ali je uvijek htio da ga ljudi vole.
Kad bi neki kolega bio loše volje, on bi mu prišao, potapšao ga po ramenu i rekao: "Samo želim da znaš da sam ti prijatelj." Sagradio je kuću površine 446 metara četvornih, vrijednu 540.000 dolara u kukuruzištu južno od Des Moinesa. Kuća je imala pet kupaonica i veliki podrum, uključujući i stol za biljar, stol za shuffleboard, kućno kino stadionskih dimenzija, prostor koji je planirao pretvoriti u teren za košarku...
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
U kojoj drzavi se nalazi Stomak?