Free guy - zabavan, dobar i gledanja vrijedan film

Posljednjih je nekoliko desetljeća umjetna inteligencija u kolektivnom imaginariju od čudovišta, bića iz morskih dubina, s krajeva prošlosti ili rubova svemira preuzela ulogu glavnog neprijatelja čovječanstva. Kako će izgledati? Što će nam učiniti? Mogućnosti su, kao i vizije filmskih redatelja i inih umjetnika, bile svakovrsne i vrlo kreativne. Našla se tu pokoja dlakava hobotnica, našoj su vrsti prijetili mnogi zli, bestjelesni glasovi i pomaknuti znanstvenici, a više smo no jednom svjedočili simbiotima (ne)zemaljskog materijala i nekog naprednijeg oblika računalnog života, ali nitko niti u najluđim snovima nije mogao naslutiti da će se samoodrživ oblik umjetne inteligencije, kroz “najseksi piksele ikad”, pojaviti u liku Ryana Reynoldsa. “Nitko”, zapravo, nije baš posve ispravna formulacija - Zak Penn, scenarist mnogih zabavnih cjelovečernjih uprizorenja, poput prvih “Ljudi u crnom”, “Mrava”, “Posljednjeg akcijskog junaka” i “Osvetnika”, još je 2016., prije nego što će skrenuti s putanje “Igračem broj jedan”, studiju 20th Century Fox predao scenarij naslovljen s “Free Guy”. Fox je iste godine scenarij uvrstio na popis najboljih, ali redatelj Shawn Levy, valjda zauzet radom na seriji “Stranger Things”, odlučuje preskočiti tu priču. Vratit će joj se tek dvije godine kasnije, a nakon što ga Hugh Jackman upozna s Reynoldsom, i detaljnije joj se posvetiti. I dobro da je bilo tako.