Recimo da bismo središnjeg protagonista i pokretača kinetičke fabule društvenog trilera “Hejter” (The Hater/Sala samobójców. Hejter), a koji se najvećim dijelom odigrava u cyber okruženju, mogli inicijalno opisati kao poljsku i suvremenu varijantu gospodina Ripleya (lišenog šarma) ili možda Bel Amija (bez serijskog zavođenja i seksualnih eskapada). No creepy oportunist, s kojim isprva donekle i suosjećamo, ubrzo će se prometnuti u zlokobnog freaka nalik Normanu Batesu ili Patricku Batemanu. Tako ćemo naslovnog lika Tomasza Giemzu dva i pol nabijena sata pratiti u frenetičnom razvojnom jurišu od iritantno ambicioznog, ali naizgled ipak benignog nasrtljivca frustriranog slabim životnim startom do sociopata s osvetničkom agendom, a bez ikakvih moralnih inhibicija. Stvari su s mladim Tomekom komplicirane, na svakome od nas je da procijeni treba li ovakav karakterni raspon shvatiti kao neminovnu eksploziju dotad pritajenih negativnih potencijala, odnosno razotkrivanje oduvijek tinjajuće psihopatologije ili kao nepovoljnim okolnostima uvjetovanu i opravdivu transformaciju, a kakve čovjeku u nevolji nalažu mobiliziranje svih raspoloživih snaga, pa i posezanje za nedozvoljenim sredstvima.
406
prikaza
Hejter je mračna analiza anomalija suvremenog društva
1/6
‘Hejter’ je labavi nastavak Sobe za samoubojice (Suicide room/Sala samobójców) iz 2011., koji se također bavi mračnim internetskim zakucima u kontekstu poljske suvremenosti
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
