Nastupi Jima Hendrixa uvije su bili frenetični, puni energije i divlji. Svirao bi ju i zubima, a nerijetko bi njome na kraju koncerta udario po zvučniku i sve porazbijao. Gledanje Hendrixa kako svira bilo je za pamćenje jednako kao i slušanje njegove svirke. No, njegova smrt jednako je legendarna kao i njegov život, iako je od tog nesretnog događaja prošlo skoro 50 godina
Dana 18. rujna 1970, tada 27-godišnji rocker neobjašnjivo je umro u snu. Doista, tajanstvena smrt Jimija Hendrixa potresla je jednako njegove obožavatelje, kao i cjelokupnu javnost.
Hendrix je rođen kao James Marshall Hendrix 27. studenog 1942. u Seattleu, u državi Washington. Rano se počeo interesirati za glazbu, a njegov otac je pričao kako je često znao uzeti metlu i s njom skakati po sobi kao da svira gitaru. Prvu pravu gitaru dobio je kad mu je bilo 11 godina, a već s 13 je imao svoj prvi bend, piše Allthatsinteresting.
Hendrixovi prijatelji iz djetinjstva kažu da je bio vrlo sramežljiv dječak i da nije volio privlačiti pažnju. Stoga su se iznenadili kad su ga vidjeli kasnije da se pretvara u planetarnu zvijezdu.
Hendrix je prije mature napustio srednju školu i otišao u vojsku. Tamo je ipak nastavio svirati jer je oformio bend koji se zvao King Casuals.
Nakon časnog otpusta iz vojske 1962. godine, Hendrix je počeo svirati i nastupati s tada velikim imenima kao Little Richard, Jackie Wilson i Wilson Pickett. Zadivio je publiku svojim istinskim talentom i energijom, a među njegovim najpoznatijim nastupima bio je "The Star-Spangled Banner" kad je u Woodstocku 1969. godine na gitari odsvirao svoju verziju američke himne, pretvorivši ju u nesnosnu buku eksplozija bombi i ratnih sirena.
Bio je na vrhuncu slave kad je umro u hotelskoj sobi. U to vrijeme hodao je s tri godine mlađom slikaricom Monikom Dannemann, inače Njemicom koja se bavila i umjetničkim. Kako je kasnije rekla istražiteljima, otišla je kupiti cigarete, a kad s vratila Hendrix je još disao, ali je već bio bez svijesti. odmah je nazvala hitnu koji su došli u 11:27 ujutro, ali bilo je prekasno da ga spase.
Liječnik Reg Jones rekao je da je Hendrix bio pokriven vlastitom bljuvotinom, a dišni putevi bili su potpuno zatvoreni sve do pluća. Već je nekoliko minuta bio mrtav. Liječnici u lokalnoj bolnici rekli su: "Pri prijemu je bio mrtav. Nije imao puls, nije bilo otkucaja srca, a pokušaj da ga se oživi bio samo formalnost. "
Obdukcija je zaključila da je smrt Jima Hendrixa prouzročena gušenjem uslijed povraćanja crnog vina – istog koje je te noći popio sa svojom djevojkom.
Naravno, istina o smrti strastvene rock zvijezde nije završila obdukcijom. Mrtvozornik nije pronašao nikakve dokaze o samoubojstvu, iako izvješća prije smrti rockera tvrde da je imao problema sa spavanjem i bio je razočaran glazbenom industrijom. Živio je pod pritiskom menadžera da svira dobro i mnogo, ta da često ide na turneje.
Rocker se nije mogao pomiriti s tim imperativima. "On je samo htio svirati gitaru“, rekla je Dannemann.
„Nije izdržao“, rekla je njegova djevojka, a Jimi je konzumirao i devet tableta za spavanje Vesparax. Bilo je to 18 puta više od normalne doze. No, Monika je pred istražiteljima nekoliko puta promijenila svoj iskaz. Najprije je rekla da je bio dobro, a kasnije je tvrdila da je Hendrix uzeo njezine tablete za spavanje.
Eric Burdon, kolega glazbenik i posljednja osoba koja je svirala s Hendrixom na koncertima, rekao je da je Jimijeva smrt zapravo samoubojstvo. U trenutku smrti pored njega su pronašli pjesmu dugačku nekoliko stranica.
„Pjesma samo govori ono što je i Hendrix uvijek govorio, ali ga nitko nikad nije slušao. Bilo je to opraštanje i njegov posljednji pozdrav. Mislim da Jimi nije počinio samoubojstvo na klasični način. Jednostavno je odlučio otići kad je on mislio da se to treba dogoditi", rekao je Burdon nedugo nakon Hendrixove smrti.
No, Michael Jeffery, Hendrixov osobni menadžer u to doba, poricao je samoubojstvo.
"Ne vjerujem da je to samoubojstvo. Jednostavno ne vjerujem da je Jimi Hendrix ostavio Ericu Burdonu njegovu ostavštinu. Jimi Hendrix bio je vrlo jedinstvena osoba. Proučio sam niz papira, njegovih pjesama koje je napisao, i mogao bih pokazati barem 20 od njih koje bi se mogle tumačiti kao opraštanje od života."
Još kontroverznija tvrdnja objavljena je 2009. godine kada je James "Tappy" Wright, Hendrixov obožavatelj napisao memoare o vremenu provedenom s rock zvijezdom. U njemu, Wright je objavio pravu bombu: rekao je da je Jimi Hendrix ubijen.
Wright je tvrdio da je Hendrixov osobni menadžer Jeffery priznao da mu je u jednjak ugurao devet tableta za spavanje, a Hendrix ih je zalio s crnim vinom.
Navodno je Jeffery rekao: "Morao sam to učiniti, Tappy. Razumiješ, zar ne? Morao sam to učiniti. Znaš dobro što ti govorim. Bio sam u Londonu te noći kad je umro Jimi. Zajedno s nekim našim starim prijateljima. Došli smo u Monikinu sobu i uzeli nekoliko tableta i stavili mu ih u usta. A onda mu izlili nekoliko boca vina u dušnik. Morao sam to učiniti. Jimi mi je tada više vrijedio mrtav nego živ. Htio je otići od mene. Da sam ga izgubio, izgubio bih sve.“
Hendrixov menadžer imao je i motiv. U trenutku Hendrixove smrti, imao je policu osiguranja u slučaju glazbenikove smrti na 2.000.000 dolara. Jeffery je i sam umro 1971. godine. Ako je doista to učinio zbog police osiguranja, nije živio dovoljno dugo da bi uživao u tom novcu.
Hendrixova kolegica, također rock legenda Janis Joplin umrla je iste godine, također u dobi od 27. Sljedeće godine svijet je zaprepastila smrt Jima Morrisona, također u 27. I 'Nirvanin' Kurt Cobain i pjevačica Amy Winehouse, kasnije će se pridružiti tom strašnom klubu 27.
Hendrix je novinaru rekao samo godinu dana prije smrti: "Kažem ti kad umrem, imat ću sprovod. I, koliko se poznajem, vjerojatno ću se jako razbiti.“ Više od pet desetljeća kasnije, Jimi Hendrix i dalje utječe i pomiče glazbenu zajednicu. Doista, Paul McCartney, Eric Clapton, Steve Winwood, Rich Hill Robinson i Kirk Hammett rekli su da je Hendrix uvelike utjecao na njihovu glazbu. Unatoč neobičnim i jezivim okolnostima njegove smrti, njegova glazba je kao uklesana u stijeni, baš onako kako je i sam želio.
