Kaj to blešči? Kamenje je s neba palo na Mijinu oranicu, eksplozija je odjeknula...

Iako još nije službeno utvrđeno što je bio uzrok fascinantne plavo-zelene svjetlosti, koja se vidjela u subotu nešto prije 21 sat na nebu diljem Hrvatske, mnogi koji su je vidjeli nagađaju da je riječ o meteoritu. Na snimci se vidi da je svjetlost brzo projurila nebom, a potom i nestala, pišu 24sata. Kontaktirali smo i hrvatskog astronoma Antu Radonića koji nam je u subotu navečer rekao da je još prerano za utvrditi o čemu se točno radi.

Padovi meteorita nisu rijetka pojava na našem prostoru, a jedan od najpoznatijih i svjetski značajan bio je u 18. stoljeću u Hrašćini u Zagorju. Događaj je detaljno opisan na stranicama Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije:

- Dana 26.5.1751. u popodnevnim satima, nad hrašćinski se kraj sjurila nepoznata prijetnja u vidu ogromne svjetlosti i uz tutnjavu i gromoglasni prasak pošteno prestrašila stanovnike cijelog kraja.

Ogromna vatrena kugla poplašila je kmetove i bacila ih na zemlju, a one koji su bili na odmoru podigla na noge. Izbezumljeni puk nije razumio prirodu ove pojave. Mislio je da je ljuti zmaj Pozoj započeo ubilački pohod na kraj, rigajući vatru. Pojava je viđena čak iz Mađarske, Štajerske i Bavarske, a eksplozija se čula do Varaždina. Svi koji su svjedočili nevjerojatnom događaju shvatili su da je nešto palo iz zraka te su, oni bližnji, nakon što su se ohrabrili, pojurili potražiti mjesto pada. Među prvima koji su se snašli bio je župnik Maršić. On je poslao dvojicu svojih sluga da ispitaju događaj i donesu ono što pronađu.  Ubrzo se pokazalo da događaj nema crnu i negativnu konotaciju, već da je svijetli putokaz hrašćinskom imenu u svijet i razvoju znanosti.

Crtež pada meteorita u Hrašćini nastao prema izjavama očevidaca

Vatrena kugla što se sjurila na zemlju i rasprsnula na dva dijela koja su potom pala na oranicu Mije Koturnaša (Kiternaš, op.a) u Domovcu izazvala je puno halabuke i glas o „padanju kamenja s neba“ proširio se tadašnjim austrijskim carstvom te privukao pozornost carskog bračnog para Marije Terezije i Franje Stjepana I. Veći komad težio je 39,76 kg i prenesen je u cijelosti na župni dvor, a prema navodima kroničara Krčelića manji komad mase 8,96 kg župnik je dijelio prisutnima od čega su hrašćinski kovači kovali čavle. Palo tijelo zajedno sa zapisnikom što ga je prema izjavama očevidaca sastavio generalni vikar zagrebačke biskupije Vuk Kukuljević, a na zahtjev zagrebačkog biskupa Franje Ksavera Klobušickog, poslano je na carski dvor.

Uzorak meteorita iz Hrašćine koji se čuva u National History Museum u Londonu User Rept0n1x at Wikimedia Commons

Franjo Stjepan I. bio je ljubitelj prirodoslovlja i u vrijeme ovog događaja posjedovao je prirodoslovnu zbirku koja ima najdulju povijest od svih meteoritskih zbirki. Fenomen padanja ili bolje rečeno katapultiranja, jer u ono vrijeme mislilo se da zemlja izbacuje svoje dijelove u zrak i oni zatim padaju natrag, do tog je vremena unatoč svjedocima završavao na narodnoj predaji. Događaj u Hrašćini po prvi je put u povijesti dokumentiran zapisnikom i temeljito opisan u Kukuljevićevoj ispravi, a sam predmet pada interesirao je ondašnje znanstvenike.

Gotovo pola stoljeća kasnije na bečkom dvoru upravitelj izrade carskog porculana bio je minerolog Alois von Widmanstätten. Inspiriran događajem, započeo je istraživanja na pločici palog tijela. Tijekom specijalnih postupaka uočio je kristalografsku strukturu kakva nije viđena na zemaljskim kristalima. Widmanstättenovo otkriće uz Kukuljevićevu ispravu o padu dokazalo je postojanje svemirskog tijela na zemlji, željeznog meteorita. Isprva nazvan agramitom (Agram je stari naziv za Zagreb, op.a), u svijetu je hrašćinski meteorit poznat i pod popularnim nazivom „zagrebačko željezo“, a Meteorit Hrascina službeni mu je međunarodni naziv.

Meteorit ima svoju klasifikacijsku „osobnu kartu“ na kojoj je, prema stručnoj i znanstvenoj analizi, svrstan u skupine željeznih meteorita kemijske grupe IID koja je grupa rijetkih meteorita. Iz popisa grupe razvidno je da su samo meteorit Hrašćina (1751.) i meteorit N’Kandhla (1912., Južna Afrika) imali svjedoke pada, a meteorit Hrašćina najstariji je iz grupe.

Hrašćinski meteorit dao je silan doprinos u svijetu glede razvoja astronomije i meteoritike ne samo dokazavši postojanje svemirskih tijela, već i u određivanju starosti Sunčeva sustava.

Hrašćinski meteorit čuva se kao prvi i najvažniji primjerak zbirke meteorita u Povijesnom i prirodoslovnom muzeju u Beču, a po komadić posjeduju svjetski muzeji: Göttingen, Berlin, London, Chicago, Sarajevo, Harvard, Amherst, Tübingen, Pariz, Calcutta, Washington, zbirka u Vatikanu, privatna zbirka Horejsi (Montana) te Prirodoslovni muzej u Zagrebu koji ima izloženu i repliku.

Prolongirajući njegov značaj i otimajući ga zaboravu svake godine u Hrašćini oko datuma pada meteorita, Esperantsko društvo Trixini organizira „Dane meteorita“, a Klub ljubitelja zavičajne baštine Hrašćina manifestaciju „Hrašćinski astro“.