Kako je Murtić zavolio vina pa napravio etiketu za jedno

U Vrsaru je Edo Murtić imao atelje, a volio je vina. Imao ih je dosta i prvo pio ona koja su mu se vizualno svidjela. Kad su ostala samo moja, otvorio je i jedno od njih. Sadržaj mu se dopao, ali oprema ne pa je poručio preko prijatelja da će nam napraviti bolju etiketu. Stavio je na nju dio svog murala, sam platio i tiskanje pa ih donio 2002. Taj mural je i danas na našim etiketama, veselo priča anegdotu otprije gotovo dva desetljeća uvijek vedar Alfredo Cossetto, čija obitelj ima vinariju u Kašteliru nedaleko od Višnjana. Alfredo kaže kako imaju osam hektara vinograda na najboljim položajima 200 metara iznad mora, a ograničenu površinu, koja uvjetuje i količinu grožđa u berbi, vidi kao prednost. Zbog nje su, dodaje, orijentirani na proizvodnju vrhunskih vina za probirljivo tržište i vinske sladokusce. Sirovinska baza su im autohtone sorte malvazija, teran i borgonja, a ponudu nadopunjavaju svjetski poznati chardonnay, cabernet sauvignon i muškat bijeli. Dio Murtićeva murala i danas krasi neke njihove boce, a godina 2002. nije im važna samo zbog nove etikete s potpisom velikog umjetnika. Tad su dobili i prvu zaštitu kvalitete za svoja vina. Još devet godina obitelj ističe kao važne za vinariju. Prva je 1994., kad je Alfredo diplomirao agronomiju. Tri godine potom počeli su saditi vinograd malvazije, iz kojeg su prvu berbu imali 2000. Način proizvodnje svoje “malvazije s potpisom” odabrali su 2006., godinu potom započeli graditi novi podrum, a 2009. napravili i prvu odležanu Malvaziju Rusticu. E, to je vino za pamćenje.