Ghetts, jedan od najboljih britanskih repera, pravim imenom Justin Clarke, ima novi album. S 15-godišnjim iskustvom na sceni, kriminalnim dosjeom iz tinejdžerskih godina zbog krađe automobila, Ghetts je u pravom smislu veteran glazbene scene. Nevolja na nevolju, godina po godina, i nakupilo se životnog iskustva. U slučaju Ghettsa, možda više nego što je i trebalo. Upravo na novom albumu, koji se uz Mogwaijev “As the Love Continues” našao na vrhu britanskih glazbenih ljestvica, sagledava svoj dosadašnji život, u isto vrijeme se boreći s nostalgijom i malodušjem koje ga je nekoć ispunjavalo, dok mu je iz pjesme u pjesmu fokus na životnim nedaćama koje je prevladao.
Iako je nekoć, prema vlastitim riječima, 24 sata, 7 dana u tjednu, osjećao bijes, ton na ovom albumu nije ogorčen. Naprotiv, iz Ghettsovih stihova izbija mudrost, osobito kad se obraća bivšim prijateljima ili sadašnjem sebi, kako bi objasnio što ga je sve tištilo u životu. Pisanje stihova Ghettsu je jedna od boljih strana pa su tako njegove pjesme narativi ispunjeni autobiografskim detaljima, introspekcijom, satiričnim osvrtima na klasna i rasna pitanja te pršte iskrenošću i pametnim lirskim dionicama u kojima se može prepoznati svatko tko je imao dubokih padova u životu. Ima u njima ulične sirovosti, siromaštva i u pravom smislu riječi - socijale. Kad kaže: “Sve što znam je preživljavanje”, slušatelj zna da to nije foliranje. U prošlosti se bavio teškim temama poput nasilja, ranjivosti, odgovornosti, bolesti, no nikad nije doživio istinsku slavu, možda upravo zato što je izbjegavao koketiranje s popom.
“Najprije sam pokušavao predstaviti samo jednu verziju sebe. No onda sam došao do pola albuma i shvatio da sam vrlo konfliktno ljudsko biće. Imao sam pravi trenutak prosvjetljenja kad sam shvatio da te sve te različite osobine čine onim što jesi, od bijesa do sreće i bola. Ovaj album mi je pomogao da to prigrlim”, rekao je u jednom intervjuu nakon izlaska albuma. Jedna od najtežih stvari, dodao je, navigiranje je kroz život, stoga ga više ne uzima olako. U pjesmi koja otvara album, “Fine Wine”, repa kako je “vjerojatno bio nesretan slučaj, ali da zna koja mu je svrha”. Nastavlja u samosažaljivu tonu o tome kako je pisao pjesme, dok mu je kći bojila bojanke, a djevojka umjesto njega plaćala račune, podvlačeći tegobe roditeljstva i straha od neuspjeha, ali i to kako mu rap nije donio stabilnost u životu. “Conflict of Interest” mu je treći studijski album, ali prvi koji je izdao u velikoj diskografskoj kući, u Warneru. Na ovom albumu pridružuju mu se popularni glazbenici poput Eda Sheerana, Emeli Sandé, Stormzyja, Skepte, Giggsa i Davea. Pjesma “10 000 Tears”, koju izvodi sa Sheeranom, govori o izgubljenom povjerenju između dvije osobe koje su bile u romantičnoj vezi, dok duet s Emeli Sandé govori o vremenu kad je kao tinejdžer završio u zatvoru, a utjeha mu je bila prijateljica Sonya, s kojom se dopisivao i koja ga je isprva razumjela, da bi naposljetku bez traga nestala iz njegova života. “Conflict of Interest” je magičan, eteričan album čiji autor svijetu napokon ima što reći. Nije to album zbog albuma ni album zbog slave. Ovo je katarzična i grozničava ispovijed muškarca koji se bliži 40-ima, s teškim djetinjstvom i bogatim uličnim iskustvom, dvoje djece i propalim prijateljskim, romantičnim i obiteljskim odnosima. Pjesma “Proud Family” počinje stihovima: “Obiteljske veze/Obitelj od petero/Tata nestao/Ja sam otišao u zatvor/Mama je održala obitelj živom/Samo ona i blizanci/Tako malo novca, da je morala otkazati Sky/Kasno navečer bez struje/Što znaš o svijeći kao svjetlu?”. Pjesma “IC3” je snažan socijalni komentar o institucionalnom rasizmu: “Ne govori mi da se vratim otkud sam i došao/Dok kraljica sjedi na ukradenim draguljima”.
Što se tiče kvalitete stihova, veće zvijezde bi se pred Ghettsom i njegovim osjećajem za liriku mogle sakriti. Zgusnuti, bogati i duboki Ghettsovi stihovi rezoniraju i s onima koji nisu živjeli sličnim životom, ali će ih iskrenost, kao i univerzalnost njegovih osjećaja dirnuti. Onaj pak tko je bio siromašan, kome je bila nanesena nepravda ili tko se jednostavno osjećao inferiorno cijeli svoj život, još će bolje razumjeti ove stihove. “Samo želim reći ljudima, mladima, starima, nije važno koliko godina imate, ako ste još živi, postoji šansa da pronađete svoj talent i budete što vam je bilo suđeno da budete. Ponekad sam katalizator za nečije tuđe prilike. I sasvim sam u redu s tim”, rekao je jednom prilikom Ghetts, pomalo u proročkom tonu. Kad je imao 12 godina, potukao se s drugim dječakom, no u toj svađi je uboden nožem u ruku. Od tog trenutka život mu se okrenuo, pogotovo jer sebe više nije želio vidjeti kao žrtvu. Zbog kriminala s automobilima neprestano je kao stariji maloljetnik završavao u zatvoru, no tad je počeo repati. Drugi zatvorenici bili su mu publika, ohrabrujući ga da je talentiran i da nastavi s tim kad iziđe iz zatvora. Te rane riječi ohrabrenja, reći će kasnije, značile su mu puno. Ghetts se na sceni pojavio 2003., kad je imao 19 godina i kad je tek pušten iz zatvora.
Grime se još nije zvao grime, a Ghetts je tad bio dio benda NASTY Crew, koji je brzo napustio zbog loših odnosa i osnovao svoj bend The Movement. U to vrijeme umjetničko ime bilo mu je Freedom, ali kako nije bilo dovoljno upečatljivo, postao je Ghetto, jer su ga tako zvali prijatelji. Godine 2005. izbacuje kompilaciju od 25 pjesama “2000&Life”, koje su unijele drugačiju dinamiku unutar grime žanra, dok stihove izbacuje agresivno i brzo, kao da mu život ovisi o tome koliko će riječi uspjeti izgovoriti u minuti. No Ghetts grime ne naziva britanskim odgovorom na američki hip-hop, nego novim punkom, najautentičnijim muzičkim žanrom izniklim iz Velike Britanije poslije punk rocka. Dvije godine kasnije napušta uličnu krutost te objavljuje nešto nježniji i zreliji “Ghetto Gospel”. Uslijedilo je još nekoliko kompilacija, da bi tek 2014. objavio svoj prvi studijski album, simbolično nazvan “Rebel with a Cause”. No “Conflict of Interest” ostavlja dojam najzrelijeg i najplodnijeg autorova albuma dosad, s upečatljivim i pametnim stihovima koji se prelijevaju iz pjesme u pjesmu, tek mijenjajući tematski fokus, dok je protagonist uvijek ista osoba, no u drugom vremenu i drugoj životnoj ulozi.
