Lepa Svetozara Radić imala je samo 15 godina kada su nacističke snage 1941. godine napale Jugoslaviju. Iako mlada, ova djevojka bila je dovoljno hrabra da sudjeluje u borbi protiv okupatora. Tu borbu nije preživjela, pogubljena je sa samo 17 godina.
Drugi svjetski rat na području Jugoslavije započeo je 6. travnja 1941. godine. Napad udruženih sila Osovine bio je dio početka velike Hitlerove akcije, poznate pod nazivom Operacija Barbarossa, kojoj je cilj bio pokoriti Sovjetski savez. Nakon kratkog napada jugoslavenske vojne snage su poražene, nakon čega su sile Osovine (Njemačka, Italija, Japan) podijelile Jugoslaviju.
Mlada Lepa Radić priključila se toj borbi u krajem 1941. godine.
Rođena je 19. prosinca 1925. godine u selu Gašnici, u blizini Bosanske Gradiške. Lepa je završila zanatsku školu u Gradišci. Bila je aktivna u Savezu komunističke omladine Jugoslavije i član Komunističke partije Jugoslavije od 1941. godine. Njezina obitelj bila je radnička obitelj, a njezini stričevi Vladeta i Voja Radić, te otac Svetozar partizanskom pokretu priključili su se 1941. godine.
Zbog takvog djelovanja obitelj su u studenom te iste godine uhitile ustaše. No nakon nekoliko tjedana u pritvoru, pobjegli su uz pomoć partizana. Ona i njezina sestra Dara, i službeno su se priključile pokretu. Borila se u Grbavačkoj četi kozarskog odreda.
Volontirala je na prvim linijama i pomagala u transportu ranjenih i njihovom bijegu od napada i vojnika. No njezina hrabrost dovela ju je do njezinog kraja. Bila je u ambulanti drugog krajiškog odreda najmlađa bolničarka.
U srpnju 1942. godine, kada je počela velika bitka za Kozaru, Lepa je prošla kroz neprijateljski obruč sa jednim bataljonom i našla se u Podgrmeču. U toj bici poginuli su joj otac Svetozar i stric Vladeta, a jedini brat Milan, još dijete, odveden je u Jasenovac odakle se nikada nije ni vratio.
8. veljače 1943. godine dovedena je na vješala pred oči javnosti. Nekoliko trenutaka prije nego su joj stavili omču oko vrata, ponudili su joj pomilovanje ako kaže imena svojih suboraca. Umjesto odgovora, rekla je:
"Nisam izdajica svojih ljudi. Oni koje tražite otkrit će se sami u trenucima kada će uništavati sve vas, zločince, do posljednje čovjeka".
Njezine riječi bile su i: "Živjela komunistička partija i partizani. Bori se narode za svoju slobodu, ne daj se zlikovcima u ruke".
Nakon toga obješena je u Bosanskoj Krupi. Sahranjena je na to mjestu, gdje je danas skromni spomenik. Naslijeđe njezine hrabrosti i borbe živi i dalje. Bial je najmlađi ratni heroj iz Potkozarja a narodnim herojem proglašena je krajem prosinca 1951. godine.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
žao mi je ove hrabre djevojke
Pogibija mlade djevojke bez obzira na kojoj strani se borila jest tužna stvar. No moram reči da je dojam da nije obeščaščena i da je imala u odnosu na mnoge Hrvatske mlade žene i djevojčice kojih su se dokopali četnici ... prikaži još! relativno brzu smrt. Kamo sreće da su tako izgledale i zarobljene Hrvatske braniteljice. Pogledajte izvješče Hrvatskog saniteta iz Slavonije 1991. Tijela žena i djevojaka četnici su vračali sa svim polomljenim kostima i rastrganim doljnim dijelovima tijela i ženskih organa.
hvala drugarice antifašizam je pobijedio