Miley Cyrus od 2006. odrasta pred našim očima. Televizijska serija ''Hannah Montana'', u kojoj je od slave bježala u tinejdžersku svakodnevicu s ocem pored sebe u kadru, country megazvijezdom Billyjem Rayem, polagano je stvarala tipičnu glaziranu sliku dobre, naivne djevojke. Pritisci koji su pratili ne samo nju, nego većinu dječjih zvijezda popa, od Britney Spears, Christine Aguilere do Ariane Grande i Olivije Rodrigo, ubrzali su njihovo sazrijevanje, ali i kod nekih potencirali lomove, puknuća, suluda priznanja i dugotrajna traženja. Miley je tijekom godina od sveameričke šećerne nostalgije u ''Party in the U. S. A.'' i ljubavne ''See You Again'' pokazala da je itekako svjesna muzičke povijesti pa je spremno putovala žanrovima od punka, rocka, countryja, popa i disca svjesno hineći nepredvidivost. Veteranka sa svega 25 u singlu ''Malibu'' i dalje nevino shvaća ljubav, pristajući na stvaranje albuma ''Younger Now'' (RCA, 2017.), koji nakon hitoidnog ''Bangerz'' (RCA, 2013.) ne mora i ne treba biti komercijalna bomba.
Prisvajanje kulture hip-hopa u ''Bangerzu'', kao i suradnja s Pharellom Williamsom donijeli su joj prvo mjesto na Billboardovu Hot 100 s ''Wrecking Ball'', a onda i drugo s ''We Can't Stop''. Svaki album pratio je novi imidž, nove suradnje sa širokom paletom muzičara od Joan Jett, Flaming Lips, Wizz Khalife do kume Dolly Parton. Javni striptiz i pubertet, poigravanje s identitetima i percepcijama, parodije i puni stupci trač rubrika, ali i prišivanje etikete samoj sebi kao neukrotive divljakuše postali su tipično ogledalo pop-zvijezde kod koje su riječi uvijek jedno, a djela nešto posve drugo. Jer koliko god je Miley provocirala, zazivala eksperimente, plazila jezik, njezina je glazba uvijek bila promišljena sigurna zona u kojoj je rašpa bila i ostala jedini trag bunta. Očiti su njezini talent i karizma u serijalu ''Backyard Sessions'', ta blaga neuroza koju dijeli s Courtney Love, no izvan te vokalne lepeze visi u zraku pitanje autorstva baš poput praznine novih generacija koje je vješto prodaju pod zrelost. Korijen svakog njezina eksperimentiranja je iskrenost, reći će, no ona je ponovno u krugu svega onoga što smo odavno čuli i vidjeli - tereta slave, osnaživanja i teškoće ostvarivanja ljubavi.
Osmi, iščekivani album ''Endless Summer Vacation'' (Columbia, 2023.) daleko je od kalifornijskog neba, pijeska pod nogama Malibua i vožnje prostranstvima. Prizori iz bivšeg bračnog života više su za jahtu i filmski set ''Trokuta tuge'', baš kao što je svojedobno tugaljiv Adelin ''30'' bio po mjeri baroknog dnevnog boravka gdje na stoliću ima mjesta samo za čašu dobrog vina. Najavni megasingl ''Flowers'' s Billboardovih Hot 100 nakon sedam je tjedana uspio nakratko skinuti zločesti dečko countryja Morgan Wallen s ''Last Night''. Prijemčivi self-help postao je globalni fenomen čak i na hrvatskom Billboardu u kojem je uspjeh izvan trap regionalizma teška egzotika. ''Flowers'' na tragu Marsove sladunjave ''When I Was Your Man'' laganim pop discom tapše po ramenu i ne uznemirava. Nije to SZA-in fantastični ''Kill Bill'' u kojem noirovski uz senzualni glas ide ubojstvo. Nema obrata, sve je jasno u prvoj minuti koja će nam se uvući poput svakog hita u uho, no iz njega će tako lako iskliznuti. Bez posljedica.
Slomljeno srca osjeti se u rašpi i u ''Jaded'', koja nas u maniri indie popa podsjeća na mane doslovnosti: ''You're not even willing to look at your part; You just jump in your car and head down to the bar till you're blurry; Don't know when to stop so you take it too far; I don't know where you are and I'm left in the dark till I'm worried; Oh, and it hurts me". Baš kao što to čini i ''Muddy Feet'' u suradnji sa Siom, ali i prilično bezvezni dance pop jam u ''River''. Nešto samokritičnosti u ''Wildcard'' podcrtavaju brižljivo građeni imidž divlje, snažne zvijezde, no ponovno bez pratećeg, boljeg instrumentala. Nešto sentimenta budi balada ''You'', u kojoj se propala ljubav mijenja flasterom žudnje: ''You know I'm savage, but you're looking past it; I want that late-night sweet magic, that forever-lasting". Natruha avanture i ulazak u 21. stoljeće točno je na sredini albuma s ''Handstand'', u kojemu se snovitost syntha izmjenjuje s recitalima. Katastrofalni završetak albuma s ''Wonder Woman'' podsjeća na naporne proračunate singlove poput, primjerice, ''Superwoman'' od Alicije Keys, samo je ovdje prilagođen tinejdžerskoj publici: ''She's a million moments; Lived a thousand lives; Never know she's hopeless; Only when she cries".
Poplava producenata na ''Endless Summer Vacation'' od BJ Burtona, Jonnyja Coffera, Kida Harpoona i Tylera Johnsona (radili su s Harryjem Stylesom), Grega Kurstina, Mike Will Made-It (trap), Jaya Moona, Jessea Shatkina, Maxa Taylor-Shepparda, Jeromea Williamsa i Zwiffa do trenutačnog partnera, bubnjara Maxxa Moranda učinili su od donekle karizmatične pjevačice dosadnu konfekciju. Vidljivu na naslovnici albuma koja podsjeća na eru kad je Lady GaGa nastupala s Brianom Mayom. Usamljenost slave, spaljeni mostovi, koketiranje s feminizmom i jeftine ohrabrujuće doskočice fino upućuju na pukotine vremena u kojem je zabijanje glave u pijesak redovito ispred hrabrog suočavanja. To uostalom vidimo na streaming rekordima Stylesova ''Harry's Housea''. I dalje se neumorno nosi nostalgija natopljena zlatnim šljokicama jer sve drugo zahtijeva ipak nešto veći trud.
