Radio-relejno čvorište Magarčevac zvuči kao savršeno beznačajna lokacija, ali istina je da jedna kuća na Petrovoj gori skriva ogromnu tajnu bivše Jugoslavije. Naime, Jugoslavenska narodna armija uspostavila je mrežu za komunikaciju u slučaju teških ratova ili prirodnih nepogoda. Jedno takvo smješteno je i u Karlovačkoj županiji, relativno blizu spomeniku Ustanku naroda Korduna i Banije hrvatskog umjetnika Vojina Bakića, na vrhu Magarčevac visine 480 metara. Kako pišu na portalu Urban Gadgette, sama zgrada izgleda poput malo veće privatne kuće jer je to bio jedan od načina kamuflaže najtajnijih vojnih objekata.
Magarčevac je bio poseban i što je u slučaju najgoreg napada na Jugoslaviju mogao poslužiti i kao zapovjedno mjesto, pa je imao luksuzni smještaj usporediv s nekim hotelima.
Sama kuća veličine gotovo 600 kvadratnih metara uopće nije relejno čvorište koje se nalazi nekoliko desetina metara ispod zemlje. A o čvorištu je pisao i umirovljeni brigadir Zlatko Cišper.
"Na Petrovoj Gori 50-ak kilometara od Željave bio je najveći radio-relejni centar JNA. Usred guste šume antenski stup visok gotovo 60 m pokazuje da šuma skriva podzemni objekt, s izvana dobro zakamufliranim ulazom. Ulaz smješten na 30 m dubine, skriva prosječna dvokatnica s nekoliko okolnih baračica."
"Objekt je ukopan u stijeni i građen tako da je posadi pružao sigurnost od atomskog udara i gotovo 3 mjeseca života ispod zemlje. Prostire se na 2000 četvornih metara površine, uz čitav niz prostorija od spavaonica, električne centrale, kuhinje, spremišta hrane i vode do prostora za dekontaminaciju. Svi su prostori međusobno odijeljeni pregradama i vratima s udarnim ventilima za slučaj atomske eksplozije. U izlaznom djelu nalaze se betonska vrata od 40 tona, konstruirana tako da razbiju i zaustave val nuklearnog udara."
Umirovljeni brigadir Zlatko Cišper tijekom Domovinskog Rata igrao je važnu ulogu, gdje je kao načelnik veze u grupi Operativnog odjela Sjeverozapadnog bojišta sa generalom Petrom Stipetićem na čelu kao načelnikom grupe, omogućavao Hrvatskoj Vojsci na temelju svog iskustva savršen uvid u komunikacije bivše JNA, opisao je njegovu ulogu u Domovinskom ratu portal koji se bavi Petrovom gorom.
Isti portal piše i kako je nekad bio opremljen Magarčevac: "Državni sekretarijat za narodnu odbranu SFRJ, oko 1960. godine, uvezao je moderan i kvalitetan radio-relejni uređaj FM-800 proizveden u poznatoj njemačkoj korporaciji "Siemens". U vrijeme donošenja odluke o uvozu, osim Zapadne Njemačke, ovim uređajem je bilo opremljeno više europskih NATO članica, što je bilo presudno da taj uređaj bude izabran. Dobio je naš naziv RRU-800."
Zbog činjenice da je čvorište bilo pod zemljom, na neki način se morao osigurati i način laku opskrbu da ne bi sve morali ići preko jednog lifta. Postavljen je bočni ulaz koji je bio skriven drvenom kućicom, a u blizini je bio i antenski stup visoka šezdesetak metara za radijsku komunikaciju. "Metalne ljestve su isprekidane platformama jer su nekoć prema antenama na vrhu išli brojni kablovi koje je valjalo održavati i mijenjati. Danas su svi ti kablovi ukradeni, ali vodilice koje su ostale na stupu pokazuju da ih je bilo puno", piše portal Urban Gadgette.
Tijekom Domovinskog rata je ta lokacija korištena kao važno komunikacijsko središte pobunjenih srpskih jedinica, a krajem 1994. godine je bila zapovjedni stožer operacije Pauk kojoj je bio cilj vraćanje Fikreta Abdića na vlast u Velikoj Kladuši. Zapovjednici sa srpske strane bili su general Mile Novaković i pukovnik Čedo Bulat. Posebno je zanimljivo da su u jedinice Abdićeve Autonomne pokrajine Zapadna Bosna bili uključeni i srpski "instruktori", a jedan od njih bio je i Milorad Ulemek Legija, poslušnik Željka Ražnatovića Arkana, kasnije osuđen zbog sudjelovanja u atentatu na premijera Zorana Đinđića.
Prema pisanju časopisa Vojna Povijest, Magarčevac je bio jedna od prvih meta na početku operacije Oluja: "Četvrtoga kolovoza 1995. godine u 5.00 poletio je prvi dvojac lovačkih aviona MiG21 sa zračne luke „Pleso“ na izvršenje svoje borbene zadaće, čime je započela operacija „Oluja”. Prvo borbeno djelovanje bilo je usmjereno na protivničko radiorelejno čvorište Ćelavac i Magarčevac, kao i zapovjedno mjesto brigade u selu Bunić. Onesposobljavanjem ili uništenjem zapovjednoga mjesta i središta veze stvorena je taktička i operativna nadmoć Hrvatske vojske".
Podaci iz 2003. godine govore da je objekt, zajedno s troškovima održavanja, prebačen Hrvatskim šumama. Međutim, čini se da će i ta važna povijesna lokacija uskoro nestati u neprohodnoj šumi.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zato jer su hrvatski migovi bili nevidljivi