Ideja o postupnom preuzimanju ljudskog postojanja agensom magičnog nije, u okvirima fantastične literature, nova niti revolucionarna. Temelje joj je stvaranjem Prstena mišljenog da ljudima učini dobro, no čije moći postupno preuzimaju njegova vlasnika pretvarajući ga u častohlepnog zlikovca, ali krotkog podanika zlosretne čarolije, postavio još Tolkien, a elemente magijskog kao sputavajućeg i preuzimajućeg koristili su nakon njega mnogi, vještiji, kao i manje spretni, stvaratelji unutar granica žanra. No trebalo je pričekati 1995. i začetak šesnaestodijelne sage o “Kraljevstvu Elderlinga” da se netko od autora dosjeti folklorističku praksu podjele kulture na “visoku” (plemenitašku) i “nisku” (narodnu) precrtati unutar dimenzija “magijskog”, a razdjelnicu među njima iskoristiti kao pukotinu razdora.
207
prikaza
Ne čudi što je George RR Martin oduševljen s Robin Hobb
1/4
Robin Hobb piše dovoljno vješto i s toliko duha da, inicijalnom mraku unatoč, priča ne gubi na životnosti
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
