Erin Rae nije najglasnija kantautorica. U tekstovima ne podcrtava i ne naglašuje očito. Stasala na folku i countryju u Nashvilleu, gdje 2015. sama izdaje prvi album ‘’Soon Enough’’, biva prepoznata. Njezin drugi album ‘’Putting on Airs’’ (2018.) donosi joj nominaciju za propulzivnog mladog izvođača na Americana Music Awards (2019). Taman kad se pročuo glas o njezinim izvrsnim koncertima s laganini, baršunastom atmosferom, dogodila se pandemija i pomalo neobična suradnja s producentom Jonathanom Wilsonom u njegovu studiju Topanga Canyon. Poznat po radu s Fatherom Johnom Mistyjem i Lanom Del Rey tijekom njihove kratke romanse, njezin prepoznatljiv eterični indie-folk prizvuk obogaćuje kalifornijskom lakoćom postojanja, različitim instrumentima (na albumu sam svira bubnjeve, gitaru, čembalo, havajsku gitaru, bendžo, čak Wurlitzer i Mellotron) oblikujući zvuk koji žudi za vjetrom u kosi, divljinom i nesputanosti, a pritom ostaje sanjiv. Zadnji album Erin Rae sažet u imperativu ‘’Lighten Up’’ (Single Lock, 2022.) izmiče joj americanu pod nogama čineći je bliskom sceni Laurel Canyona. Posebno Joni Mitchell i Judee Sill.
Retrofilija i optimizam, izraženo osobni tekstovi i snaga te čistoća vokala čitavim nas albumom u 12 pjesama vode kroz dualitete. Promjene unutar same kantautorice reflektiraju se na tematske slojeve selidbe iz velikoga grada u prostranstvo, dugogodišnja se ljubav rasplinjuje i slijedi joj slomljeno srca, borba s demonima prelazi u duhovno iscjeljenje. Samoohrabrujuće ljubavne pjesme poput naslovne ‘’Lighten Up & Try’’ s ‘’What are you gonna do for love?; See a spark; And just let it lie?’’ zazivaju The Byrdse, ‘’Enemy’’ jasno pokazuje da je najveći neprijatelj u nama samima, a ‘’Cosmic Sigh’’ daje prednost sazrijevanju nad poezijom u: ‘’But not before she’s changed inside; And she can see; Through the lie’’. Buđenje nove ljubavi s Kevinom Morbyjem u ‘’Can’t See Starts’’ nastavlja prepoznatljivu liniju iskrenosti, vedrine s country rifovima. Najviše komercijalnog, groove potencijala ima živahna ‘’True Love’s Face’’, kojom odjekuju lijeni ritam gitare J. J. Calea, orgulje i klavir, ali i neka prošla, filmski oživljavana razdoblja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. ‘’Gonna Be Strange’’ u svojoj grandiozno preciznoj produkciji i čistoći pokazuje kako je lako otklizati u izvedbenu distancu i hladnoću. ‘’Modern Woman’’ pak fino, humorno izvrće umjetnu girl power himničnost u popu, ali i samom countryju čiji su stereotipi nerijetko papagajski predvidivi: ‘’That was illusion; That was a lie; Woman was a human; Woman was a light”.’
Rae s opuštajućom estetikom na tragu Bobbie Gentry, ali i s bogatim nasljeđem koje bi eventualno bilo bliže Gillian Welch u nekim dijelovima ne zanimaju Billboardi i pompozni koncerti. Njezina skromna aura tihog, preciznog stvaranja djeluje poput najmekše uspavanke kao stvorene za otočna prostranstva, obale, rijeke i ušća, samoću. Kad izvođači uglavnom samodopadno i infantilno traže pozornost, ona traži sebe preko apstrakcije i metafore. Osjećaj za glazbu tu je poput fine geografije koja odvodi na željene obale. Rijedak, vrijedan i rafiniran. S glasom i akustičnom gitarom, koje će Wilson po potrebi dozirano i maestralno obogatiti zvukovima, uživancija je za slušanje. Jednostavna, a nimalo dosadna. Ono što na našim prostorima već neko vrijeme pokušava dohvatiti Kensington Lima. ‘’Lighten Up’’ nisu kultne, mladenački narcističke ‘’Poses’’ (2001.) Rufusa Wainwrighta, one su nenametljiva posveta glazbenom naslijeđu i kalifornijskom suncu, vremenima kad se ipak sa smiješkom vodi najteža bitka sa samim sobom.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ye drugarice.