Danielle Campoamor je počela raditi u striptiz klubu kao konobarica u trenutku kad je bila u velikom financijskom škripcu, a odgovarao joj je noćni rad.
Tijekom razgovora za posao, menadžer ju je pokušao nagovoriti da se počne baviti plesom, no ona se nije dala. Čak je pred njom nazvao jednog kolegu kojem je najavio da ima pred sobom djevojku koja će "dok trepneš" početi plesati na sceni.
Uostalom, to je njihov cilj. Ljepuškaste djevojke odjenu u nešto nalik donjem rublju, daju im da rade stojeći posao osam sati dnevno za minimalac, dok gledaju kako žene oko njih svaku noć za manje sati plesa zarade tisuće i tisuće dolara.
I tako pametni menadžeri samo očekuju trenutak kad će djevojka zaključiti da to nema smisla i početi plesati.
Ali, u njezinom slučaju, naletjeli su na tvrd orah, jer iako joj se činilo primamljivo zakoračiti na scenu, nije bila dovoljno samouvjerena da bi se skinula gola pred šačicom pripitih muškaraca.
A budući da je uskoro dobila unapređenje i završila kao barmenica iza šanka, automatski je prestala razmišljati o tome da eventualno kroči na scenu.
Ono što je uslijedilo bilo je nešto što joj se puno više svidjelo, jer je, naime, napokon imala vremena detaljnije proučavati i muškarce koji dolaze ali i žene koje plešu.
"Gledala sam oženjenog muškarca koji dolazi pet noći tjedno i troši najmanje 2.000 dolara na noći i to samo na jednu ženu. Imao je miljenicu i čekao bi je sve dok ne bi bila slobodna. Ona bi otplesala jedan ili dva plesa za njega, a ostatak vremena bi mu sjedila u krilo i samo bi pričali.
On se smijao na svaku njezinu riječ i činilo se kao da je jako usamljen. Definitivno je bio tužan i bilo je očito da se zbog trošenja tisuća dolara - kako bi dobio malo vremena i pažnje od potpune neznanke - osjećao puno bolje. Dio mene je sumnjao da je udovac i da mu je godila sva pažnja. No pesimistični dio mene smatra da je u braku najmanje 30 godina i da je toliko očajnički nezaljubljen da je previše iscrpljen kako bi učinio išta po tom pitanju."
Tužne sudbine i građenje ženske snage
Danielle je gledala i mladiće koji bi dolazili i bacali stotine dolara, glumeći "velike face" kakve su valjda vidjeli u reperskim video spotovima. Došli bi s mnoštvom prijatelja, i glumili sreću i veselje glasno dijeleći napojnice plesačicama. No kad bi ih - jedan za drugim - ostavili prijatelji, i kad bi na kraju ostali sami kako bi podmirili račun, na licu im se mogla vidjeti tuga jer je večer završila i više ne bi mogli sakriti svoju ispraznost i pobjeći od onoga što ih je mučilo.
Gledala je zatim i nervozne muškarce koji su se očito osjećali neugodno i nisu željeli biti ondje, ali su ostajali zbog zadirkivanja prijatelja; kao i ljutite, seksualno frustrirane muškarce koji bi obično brzo bili izbačeni iz kluba.
Ali gledala je i žene koje su uživale u tome što čine, te kojima je očito striptiz predstavljao izražavanje njihove ljepote, ljubavi prema sebi i seksualnosti.
Tu su, doduše bile i žene koje su to radile zato što su bile uvjerene da je to jedino u čemu su dobre, kao i žene koje su se bavile plesom jer su se nekako morale domoći prijeko potrebnih financija pomoću kojih su mogle priskrbiti alkohol ili drogu.
Svaku noć, sve dok nije pronašla pristojan, dobro plaćen posao i dala otkaz u striptiz klubu, Danielle je gledala interakciju ljudi u ponekad smiješnim, ali prirodnim okolnostima. Ondje je naučila puno o muškarcima i ženama, kao i to koliko je moćno, tj. koliko može biti moćno žensko tijelo ako ga žena odluči i nauči koristiti na pravi način, prenosi Huffington Post
Naučila je kako bez fizičkih obračuna zaustaviti svađu, kako se namjestiti u pozu u kojoj će joj trbuh djelovati tri puta manje, koliko je važno svjetlo i koliko seks i ljubav mogu biti razdvojeni.
No, najviše od svega, naučila je da stigmatizacija koja i dalje okružuje žensku seksualnost pomaže ovakvim klubovima da opstaju, jer su žene naučile da se ne smiju hvaliti svojom seksualnosti, budući da to rade samo "kurve".
"To je toliko urezano u naše misli da postaje uzbudljivo zato što je "loše". A žene su "loše" zato što su uzbudljive."
"Naučila sam da ženska snaga ne dolazi iz oblika njezina tijela ili koliko se želi skinuti ili koliko je privlačnom smatra suprotni spol. Ne, njezina prava snaga proizlazi iz nje same i iz toga je li sprema reći da je ponosna, a ne da se srami. Naučila sam da je žena najmoćnija ne onda kad uspije uvjeriti muškarca da je prekrasna, nego kad je u to uvjerila samu sebe."
