SZA punim imenom Solána Rowe na prvi pogled odbija igrati prema korporacijskim pravilima. U deset godina izdaje dva albuma koja doduše dosežu platinaste i multiplatinaste naklade, no ona svejedno ne sjedi skršenih ruku. Izbacuje mega singlove od ‘’All the Stars’’ s Kendrickom Lamarom do ‘’Kiss me More’’ s Dojom Cat za koji dobiva Grammy. Puni Instagram tipiziranim pop seksepilom. Pompozno najavljuje s trideset tri da izbacuje zadnji album. Neuroze slave u četiri zida tijekom proteklih godina prelijevaju se i na albume.
Dugačke, atmosferične, tihe, pa glasne mješavine stilova, onakve kakve slušamo samo kad danima pada kiša, a sve što nam treba jest utješna pozadina. SZA stupa na scenu u svojevrsnom raskrižju R’n’B-a uvjetovanim veliki društvenim promjenama i dolaskom širokopojasnog interneta. Kako se u tom procijepu pozivati na tradiciju, mekanu ljubav bez cinizma ako je nismo ni osjetili? Kako prenijeti bol i čvrstinu Lauryn Hill ako su crkveni korijeni odavno zarasli? S druge strane, koketirajući za žanrovskim pastišem u središte dolazi ‘’ja’’ i njegov zamorni hedonizam. Ona je točno između tradicije i modernosti s baby doll mekanim vokalom i skretanjem u elektroniku. Njezin debi ‘’Ctrl’’ (RCA/TDE, 2017.) pomiče granice. Tri milijuna prodanih albuma samo u SAD-u stavili su u središte prpošno eksperimentiranje, samopouzdanje i sazrijevanje afroameričke milenijalke koja će fino šamarati u ‘’Supermodelu’’: ‘’Let me tell you a secret, I been secretly banging your homeboy, Why you in Vegas, All up on Valentine’s Day?’’.
Dugoočekivani drugi album, ‘’SOS’’ (RCA/TDE, 2022.) na sličnom je, ali ipak melankoličnijem tragu ljubavi, emancipacije i tridesetogodišnjih mušica. Iako je singl ‘’Good Days’’ pušten prije dvije godina, a ‘’I Hate U’’ je prema savjetu astrologa čekao ljeto 2021., izlazak se odgađao te se SZA žalila na društvenim mrežama na diskografsku kuću i uvjete rada, da bi nakon izlaska albuma najavljivala slom živaca. Atmosferu izolacije najavljuje i sam omot u kojem imitirajući Dianu, princezu od Walesa, stoji na pučini u hokejaškom dresu.
Pandemijski ožiljci nisu bezazleni, ali oni u slučaju pop-zvijezda dolaze iz drugog mjesta, pritisaka i očekivanja, rasta i razvoja, vremena kojeg nemaju. Dvadeset tri podugačke pjesme tijekom višesatnih preslušavanja uvlače nas u zagušenost polariteta - seksa za jednu noć i trajne ljubavi, veze i samoće, osvete i oprosta, moći i prepuštanja, propitivanja i gluposti slave. Pritom za razliku od otvorenosti i iskrenosti Pamele Anderson, ovdje su stvari debelo zamućene. SZA je fantastična i jaka čak i kad se poželi vratiti u naručje lošeg tipa. Svaki obračun završava predvidivo - ona zna što hoće, on je luftiguz.
Oslobađanje spontanim ispovijedima nerijetko završava destrukcijom jer su želje prevrtljive, a ego ponekad prevelik. Glazba je natopljena nostalgijom, ravnomjernom melodioznošću i beatom, slow jamom i pizzicatom, rockom i folkom. Eklektično se povezujući krhkim nitima koje stvaraju dojam prisnosti, genijalnosti, ali i zamora. Čvrsto postavljene koordinate na početku u ‘’SOS’’ i ‘’Kill Bill’’ čine ‘’Flowers’’ od Miley Cirus zabavom za tinejdžerice. SZA je opaka kad gospel repa: ‘’I’m horny like, Suck these, so daring like, Touch me, And all the petty shit aside, All the phony shit aside, I just want, what’s mine’’ te taman po mjeri zabavna i osvetoljubiva: ‘’I might kill my ex, not the best idea’’ da bi ranjivo zaključila: ‘’Rather be in Hell than alone”.’ Ne treba joj ručica ni cvijeće u pijesku, a bome ni Shakirino poigravanje sa semantikom kad grabi i ne pušta.
Balade poput ‘’Low’’, ‘’Open Arms’’ i ‘’Conceited’’ daleko su od samopoštovanja o kojem je sedamdesetih pisala Joan Didion, a opet su paradoksalno bliske dječjoj osvetoljubivosti fikcijske Scarlett O’Harra: ‘’I got everything and I’m living off of revenge, I been burning bridges, I’ll do it all over again”.’
’’F2F’’ i ‘’Nobody Gets Me’’ čudan su hibrid Avril Lavigne, Olivije Rodrigo i Sheryl Crow te uvjerljivo najlošiji singlovi na albumu gdje se emancipacija postiže ovulacijom ili hodanjem bez šminke dok se pušta Jay Z. Dodir, ljudskost i bliskost koju zapravo ne može pružiti traži u ‘’Ghostu’’, gdje će se obračunati čak i s umjetnom inteligencijom.
U mnogo čemu SZA ispisuje generacijski album, rastrzan i hektičan, djelomično pogubljen, ranjiv i teško usmjerene pozornosti. Svjesna da je jedini način njezine borbe glavom, odnosno glasom kroza zid. Prošlost tu služi kao glazbeno iskustvo, a smireni groove poput pahuljice koju će prekriti freestyle gangsta zatvaranje u “Forgiveless”. Pet je tjedana ‘’SOS’’ na vrhu Billboarda spreman da nam izmakne tlo pod nogama svojim neiskrenim željama i dubokim ponorima.
