Bilo je vrijeme doručka, jednog uobičajenog radnog dana. Zack kasni na posao u banci, a njegova partnerica Kirsty ga požuruje. Nije ga previše briga što kasni. Nedavno su dobili dijete, nedavno su se uselili u svoj stan i život je bio lijep. Kad je Zack izišao na ulicu, najstarije dijete mu je počelo crtati srce na prozorskom staklu. Bilo je to obično jutro sretne i nove obitelji.
Nekoliko sati kasnije Zack je poslao poruku da se neće vratiti.
Ujutro je Zack nazvao poslodavca i rekao da ne može doći na posao. Odšetao se do obližnje policijske postaje i rekao da ne želi da ga traže, ako bi slučajno netko prijavio njegov nestanak. Kirsty je to saznala kad je pokušala prijaviti njegov nestanak. Nekoliko minuta nakon podnošenja prijave rekli su joj da je Zack živ i zdrav, ali da ne želi da ga pronađe.
"Rasplakala sam se jer je bilo tako bezosjećajno", priča Kirsty za BBC.
Posebno se brine zato što Zack ima dijagnosticirani bipolarni poremećaj. Nije ponio ništa sa sobom kad je izišao iz stana, pa čak ni lijekove koje mu je liječnik dao. Kirsty zna da će doživjeti depresivne epizode, ali ne zna gdje. Što ako je jednostavno odlučio pobjeći od svog života? Što ako je negdje vani, luta sam?
Skupa su već pet godina otkako su se upoznali na fakultetu. Sjeća se Kirsty kako je Zack bio odličan student, kako je svoje slobodno vrijeme provodio pišući scenarije za predstave. Prije rođenja sina, tada tek pet tjedana starog, živjeli su s njenim roditeljima i napokon su se odlučili na samostalan život. Još se nisu ni raspakirali prije Zackovog nestanka. Kirsty je više brinula o nestalom partneru nego o ogromnim kutijama punih stvari koje bi trebalo posložiti na njihovo mjesto.
Bila je toliko očajna da je uplaćivala novac Zacku na račun samo kako bi mogla upisati kratke poruke u polje za svrhu naplate. Svjesna je da se hvata za slamke, ali očajna je. Možda najviše od svega se brine za njegovo zdravlje.
"Ako se zabio u neku garsonijeru i ubio se, tko će ga pronaći?"
Čak ni nakon mjesec dana nestanka Kirsty nije imala pojma gdje joj je partner. Sasvim slučajno je nazvala socijalnu službu i tamo su joj rekli da imaju točnu Zackovu adresu. Kao da ju je grom pogodio. Pa svi znaju gdje je Zack i što radi osim nje.
"Skupa smo planirali budućnost. Budućnost u kojoj on nije pobjegao. Osjećala sam se prevareno jer me ostavio samu s toliko odgovornosti. Zar se sada igramo mačke i miša? Zar izvlači neko perverzno zadovoljstvo kad zna da ostavlja slabašne tragove?"
Otkrila je nekoliko tajnih e-mail računa i uspjela je provaliti u jedan. Tamo je otkrila da se Zack skriva u selu nedaleko od Nottinghama. Bila je uvjerena da njen suprug unajmljuje garsonijeru tamo negdje. Odlučila je da će ga potražiti.
Raspravljala je s bratom o najboljem potezu i on joj govorio da nema svrhe ići tražiti nestalog Zacka. Niti zna zašto je otišao ni o čemu razmišlja. Ne zna ništa osim da je otišao. Kirsty je bila otkrila da Zack kocka preko interneta. Njen brat joj govori:
"Mislim da je prokockao dobar dio plaće. Dobili ste dijete i on ti nije mogao reći da nema novca za stanarinu. Zbog toga je pobjegao".
Ali Kirsty je odlučna. Ide posjetiti svog nestalog supruga. Osam sati je putovala, probijala se kroz gužve s djetetom na stražnjem sjedalu auta. Rezervirala je sobu u hotelu u istoj ulici gdje bi Zack trebao živjeti. Počela je stavljati letke sa Zackovom fotografijom i molbom da joj se javi. Idućeg jutra ju je čekao neki muškarac na recepciji.
Nije bio Zack. Neki čovjek je došao i rekao joj da nije vidio Zacka i da se ne bi trebala previše nadati da će ga pronaći.
Četrdeset i pet dana nakon Zackova nestanka Kirsty dobije poruku od hitne službe. Kaže da ih je nazvao neki čovjek iz Batha koji se nije mogao sjetiti ničega, ali znao je koliko ima godina i kako se zove. Djelatnica hitne je pretraživala internet i vidjela da ona traži Zacka. Bio je to prvi konkretan trag u više od mjesec dana bijega. Naoružana informacija, obratila se "svemoćnom" Facebooku i u kratkom vremenu joj se jave dvije frizerke iz Batha potpuno uvjerene da je Zack bio njihova mušterija.
Sastanak s policijom, međutim, ne ide tako glatko. Kirsty je dobila dojam da joj jednostavno ne vjeruju. Narednik ju, ipak, zamoli da porazgovaraju u četiri oka. Zack im se javio i policajci su tog jutra posjetili ga. Rekao im je da Kirsty ne smije doznati gdje on živi. Rekao je da još nije spreman za povratak.
Slomilo ju je. Ne razumije zašto bio zvao hitnu i pričao o amneziji da bi policiji kasnije pričao da je sve u redu. Počela je sumnjati u sebe. Počela je sumnjati da je bila loša djevojka ili supruga. Bila je to Zackova prva ozbiljna veza i počela je sumnjati da mu je natovarila previše odgovornosti u prekratkom vremenu. Istovremeno, sjetila se kako je bilo kad je zadnji put imao bipolarnu epizodu. Tada joj je pričao da joj želi nauditi jer je toliko dobra kao osoba.
U tom, najtežem razdoblju, dobila je poruku s nepoznatog broja. Anonimna osoba joj kaže da je zbunjena i da će ići na policiju. Tko god to bio, zna za poruke koje je Kirsty slala preko uplata na račun.
Iduće večeri netko je nazove i prekine nakon nekoliko sekundi. Nazove je opet i kaže da je stvarno Zack s druge strane. Pričali su sat i pol vremena i Zack je otvorio dušu. Sjeća se svog imena i koliko godina ima, ali tek u magli se sjeća Kirsty. Dogovorili su se da će ona doći po njega idući dan, ali tad joj se opet prestao javljati. Počeo je sve više kockati i dok je ranije trošio po pet ili šest funti na okladu, u posljednje vrijeme je počeo trošiti po 500 funti dnevno na kockanje.
Božić je došao i prošao, a od Zacka opet ni traga ni glasa.
Iznenada je nazove neki nepoznati liječnik i kaže da je Zack kod njega već desetak dana. Tamo ga je smjestila udruga za brigu o beskućnicima. Zack priča da je jedno vrijeme bio beskućnik, da je povremeno radio i plaćao si smještaj, ne sjeća se gdje je sve bio ni što je sve radio. Ne sjeća se Kirsty ni njihovog djeteta. Kirsty barem ima utjehu jer zna da je na sigurnom i da će joj se uskoro vratiti.
76 dana nakon bijega Zack se vratio kući, ali nepovjerenje je ostalo. Usprkos Zackovom uvjeravanju da sad redovito koristi lijekove, da ide liječnicima i da samo želi biti dobar partner, Kirsty je zabrinuta.
Što ako se odluči opet otići? Drugi put ga neće tražiti.
Njena obitelj je i dalje ogorčena zato što ga je opet primila u dom usprkos svoj patnji kroz koju je prošla. Kirsty priznaje da ne zna hoće li njihova veza nastaviti ili će morati prekinuti.
"Sigurna sam samo da se takvo što neće opet dogoditi. Možda će opet početi kockati ili lagati i ja na to ne mogu utjecati, ali znam da ne želim takvu osobu kraj sebe."
