Željela sam promijeniti radno okruženje i iskusiti više avantura u svojoj karijeri, a to nije bio slučaj u prošlom ansamblu. To me potaklo da dođem ovdje. Teško mi je govoriti o najdražoj ulozi koju sam otplesala jer svaki baletni repertoar nosi neki poseban doživljaj. Kad bih morala izabrati, bili bi to ‘Giselle’, ‘Hamlet’, ‘Ponos i predrasude’ i ‘Annonciation’, govori nam Asuka Maruo, koja je nakon teže ozljede morala uzeti pauzu, ali ubrzo se ponovno vraća na pozornicu.
Maruo je od 1995. do 2003. godine pohađala Baletnu školu Tanaka u Japanu, a školovanje je nastavila na Kineskoj nacionalnoj plesnoj akademiji u Pekingu, na kojoj je i diplomirala 2004. Od početka sezone 2015./2016. članica je Baleta zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta.
Iz Japana je i Takuya Sumitomo, koji nam je otkrio i kako će se naći u ulozi koreografa.
- Čuo sam da zagrebački ansambl ima dobar repertoar i izvodi nastupe na visokoj razini. Pogledao sam video na YouTubeu gdje su baletani izvodili jedno suvremeno djelo na otvorenom i izgledali su fantastično. Bio mi je san plesati kao oni i snovi su mi se ostvarili. Volio bih najaviti i da sam dobio priliku koreografirati. Ovoga travnja premijerno će biti izveden jedan moj kratki balet, i to u suradnji s Muzičkim biennaleom. Jako sam zahvalan publici koja me kontinuirano podržava, a nadam se da će im se svidjeti i ovaj komad - kaže Sumitomo, koji se baletom počeo baviti još kao četverogodišnjak u baletnom studiju Taguchi Satsuki svoje bake, a potom je pohađao baletnu školu Homura Tomoi u Japanu od 2004. do 2006.
Na fotografiji su Takahiro Tamagawa, Saya Ikegami, Hinako Shinzaki, Asuka Maruo, Mutsumi Matsuhisa, Rieka Suzuki Sumitomo, Takuya Sumitomo, Rizumu Tanaka, Yuho Yoshioka i Simon Yoshida
Kao koreograf je već radio na baletnoj predstavi “Bolero” (2024.) u Narodnom pozorištu Sarajevo, za koju je dobio i nagradu za najbolju koreografiju i režiju za baletnu predstavu Narodnoga pozorišta Sarajevo. Zagrebačkom HNK pridružio se 2015. kao drugi solist, a 2018. postaje prvakom Baleta.
Iako mu je teško izabrati jednu najdražu izvedbu, ističe kako su mu “Gospoda Glembajevi” i “Smrt u Veneciji” promijenili baletnu karijeru.
Osim uspješne karijere, u Zagrebu je našao i ljubav. U ansamblu je upoznao Rieku Suzuki Sumitomo, također prvakinju baleta, a prva zajednička predstava bilo im je “Labuđe jezero”.
- To je bilo nešto posebno. Upoznali smo se i kao plesni partneri i kao kolege i jako smo puno naučili. To je dugačak balet, potrebna je posebna vrsta komunikacije kako biste postigli ono pravo. Osjećamo snažnu povezanost, potpuno se možete prepustiti partneru. To je sjajno. No katkad se i svađamo, sve je to dio umjetničkog i životnog procesa. Zaista je smiješno da smo se ovdje upoznali kao Japanci - rekla je Suzuki Sumitomo u jednom od ranijih intervjua.
Rieka Suzuki je baletno školovanje započela sa sedam godina u Japanu
Rieka Suzuki baletno školovanje je započela sa sedam godina u Japanu, a Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu pridružila se 2009. godine.
- Nije mi se sviđao repertoar u kazalištu u kojem sam do tada radila pa sam odlučila potražiti novi ansambl kojemu bih se mogla pridružiti. Ovdje mi se repertoar jako svidio jer se pleše dosta klasičnog baleta, a opet imamo i neoklasičnog i suvremenog. Također, ima mnogo predstava u sezoni, zbog čega sam se odlučila prijaviti na audiciju. Kad sam stigla, odmah sam zavoljela Zagreb - govori Suzuki Sumitomo, kojoj je najdraža uloga ona Ofelije iz “Hamleta”, za koju kaže da ju je naučila puno stvari i pomogla joj da pronađe sebe u baletnom životu.
Za tu ulogu je dobila i Nagradu “Ana Roje” za sezonu 2023./2024., a veseli se novim izvedbama “Hamleta” u ovoj sezoni. Otkrila je i kako će zaplesati u premijeri svoga supruga.
- Jako sam zahvalna što pomažem u njegovoj novoj kreaciji s plesačima našega kazališta - dodala je Suzuki.
Potaknut iskustvom kolega, zagrebačkom ansamblu odlučio se pridružiti i Simon Yoshida.
- Da se pridružim zagrebačkom ansamblu potakla su me dva sjajna plesača iz prethodne baletne trupe. Oni su radili ovdje i htio sam vidjeti što su iskusili. ‘Glembajevi’ Lea Mujića bili su mi najdraža predstava jer sam je plesao tijekom osobnog sazrijevanja.
Energija koju su dali moji kolege bila je jedinstvena, a glazba odabrana za ovo djelo bila je jednostavno nevjerojatna - istaknuo je Yoshida, inače iz Tokija.
Mutsumi Matsuhisa, koja je balet počela plesati sa sedam godina u Baletnom studiju Narumi, pridružila se HNK 2012. nakon suradnje s Leom Mujićem.
- Dok sam bila studentica Mađarske plesne akademije, plesala sam komad u koreografiji Lea Mujića i odlučila doći ovamo na audiciju. Jedan od najdražih komada koje sam otplesala je ‘Decadance’ Ohada Naharina. Bio je to stvarno izazovan proces, a svaka izvedba je bila vrlo različita. Nisam sigurna koliko sam je dobro odradila, ali dala mi je slobodu i radost plesanja - ističe Matsuhisa, koja je osvojila prvo mjesto na natjecanju Baleta Yokohama 2008. u kategoriji suvremenoga plesa te je bila finalistica natjecanja “All Japan Ballet” 2009. i polufinalistica “Prix de Lausanne”.
Prije dvije godine kazalište je organiziralo prvi put u povijesti veliku baletnu audiciju na koju se prijavilo čak 1200 kandidata sa svih strana svijeta. Time su pomladili ansambl, a među 14 odabranih balerina i baletana našli su se i Hinako Shinzaki te Takahiro Tamagawa.
- Bio mi je san plesati u nacionalnom kazalištu u Europi, a zagrebački HNK ima jako dobar repertoar pa sam pomislila kako bi bilo lijepo pridružiti se upravo njegovu ansamblu ako se za to pruži prilika - kaže Shinzaki.
Od svih izvedbi, do sada joj se najviše svidio “Hamlet”, a veseli se zaplesati ga i u ovoj sezoni.
- Kad sam prvi put došao na audiciju ovdje, zaljubio sam se u to koliko je kazalište lijepo i magiju kojom odiše. Kad mi je ponuđen posao, bio sam toliko uzbuđen i jedva sam čekao pridružiti se ansamblu. Gledao sam ih kako plešu ‘Peer Gynt’ te vidio kako se svi kreću i imaju mogućnost rasta kao umjetnici - prisjeća se Tamagawa.
Do sada mu je najdraža uloga bila Princ u “Orašaru”, ali toliko je predstava i uloga koje je imao zadovoljstvo plesati pa mu je jako teško navesti samo jednu.
Iza ansambla je još jedna uspješna sezona “Orašara”, najtraženijeg i najpopularnijeg baleta u HNK, a uloga Klare jedna je od dražih i Sayi Ikegami.
- Kad sam bila u baletnoj školi u Budimpešti, imali smo zadnji ispit u školi i došao nas je gledati tadašnji ravnatelj Leonard Jakovina. Nakon ispita mi je odlučio dati ugovor. Kad sam došla u Zagreb gledati nastup, bila sam jako inspirirana plesačima i nekako sam se u Hrvatskoj osjećala kao doma. Odlučila sam se stoga i ja pridružiti ansamblu - kaže Ikegami.
Predanost radu i energija kolega plesača da se ansamblu pridruži potakla je i Yuha Yoshioku.
- Kad sam došao na audiciju, osjetio sam motivaciju plesača da zajedno radimo i stvaramo bolju predstavu za publiku. Još nemam najdraži balet. Mislim da je to vjerojatno zato što sam još na početku karijere. Svaki balet je novo iskustvo i pruža vrijednu priliku za učenje. Sklon sam reći da mi je najdraži onaj u kojem u tom trenutku plešem - kaže Yoshioka.
Rizumu Tanaka imala je odmalena san plesati u Europi, a on se također ostvario u Zagrebu.
- Prvi put kad sam došla ovdje u kazalište imala sam priliku sudjelovati u jednoj izvedbi. Nakon toga odlučila sam se pridružiti ansamblu. Za sada su mi najdraži ‘Hamlet’ i ‘Peer Gynt’, a veselim se novim produkcijama koje nas čekaju ove sezone - zaključila je Tanaka.
