Vedran Meniga ima pankersku devizu: uradi sam, radi to bez obzira. Kako bi drukčije uspio u onome što radi? Razgovaramo uoči ove nesigurne ljetne festivalske glazbene sezone, čiji je Meniga prvi čovjek kao ključno ime domaće elektroničke scene/glazbe u raznolikom smislu: organizacijskom, produkcijskom, produktivnom. Više od desetljeća Meniga je sa svojom organizacijskom ekipom držao pulske festivale Outlook i Dimensions, koji su postali epicentri ljetne klupske festivalske turneje (i) za tisuće i tisuće Europljana. Otkad je prije nekoliko godina premjestio festivalske aktivnosti u rodni Šibenik, Martinska je postala onaj centar festivalskog ljeta u koji se polažu najveće nade na nacionalnoj i europskoj razini. Naime, Martinska je prošlo ljeto bila jedina europska oaza na kojoj se održalo čak pet festivala i jedan koncert, sve u šest vikenda, a među 10.000 posjetitelja nije bilo niti jednog zaraženog. Kako je u tome uspjela njegova spretna ekipa Pozitivnog ritma, tvrtke koju Meniga vodi, a koja se bavi širokim spektrom djelatnosti vezanih za proizvodnju i produkciju (ne samo) klupske glazbe, moguće je lakonski odgovoriti pogledom na ime - devizu njihova poslovnog stava. Ali nije to sve. Meniga je počeo kao muzičar u šibenskom hardcore punk bendu Nula: ako je to bilo davno, sad je povod da se o tome govori jer se sprema “povratak otpisanih” u formi novog albuma. I to nije sve: Menigina nezavisna glazbena etiketa PDV Records, koja (između ostalog) njeguje produkcijsku ljubav prema vinilu, ovih je dana objavila “Healing Sounds”, dobrotvorni kompilacijski album domaće elektroničke scene namijenjen žrtvama potresa. “Healing Sounds” najprije dolazi u digitalnom, a potom i u vinilnom izdanju, naravno. Razgovaramo, dakle, između Zagreba, u kojemu Meniga vodi klub Pločnik, i Šibenika, gdje ovih dana traju intenzivne pripreme za Martinsku i gdje ih ništa ne smije iznenaditi.
Express: Kakvo je stanje stvari u Šibeniku, u kojemu se nadate ove godine održati - koje sve festivale? Postoji li razuman rok za odluku ‘biti ili ne biti’?
Festivali kakve organiziramo ne događaju se preko noći, to je kontinuirani proces koji s popratnim aktivnostima traje cijelu godinu, a planiranja idu i do nekoliko godina unaprijed. Neizvjesnost epidemiološke situacije, uz koju nitko ne može predvidjeti što će biti sutra, glavni je uzrok frustracije. Spremni smo i na negativan ishod, a svejedno ulažemo napore i trošimo agregate radnih sati pripremajući događanja u nadi da će ih, barem u nekoj mjeri, biti moguće održati. Stanje u Šibeniku je kao i svugdje. A to je da dominira želja da se stvari što prije vrate u normalu. Ipak, za razliku od ostatka Hrvatske i Europe, a i dobrog dijela svijeta, Šibenik je lani uspješno realizirao programe šibenskoga kulturnog ljeta, u maksimalnoj mjeri u kojoj je to bilo moguće. Počevši od Međunarodnog dječjeg festivala, preko niza događanja u organizaciji Tvrđave kulture, kluba Azimut, pojedinačnih događanja tipa Projecta Vojarna, TLM i Regius festa, sve do Festivala dalmatinske šansone, s ukupnom posjećenošću koja je prešla broj stanovnika grada. Među njima je i naš projekt Martinska, na lokaciji bivšeg autokampa, koji posljednje dvije godine ugošćuje šest festivala, šest tjedana srpnja i kolovoza. Martinska je ujedno bila jedina takva destinacija prošlog ljeta, poštujući sve važeće mjere i preporuke, prethodno pripremivši lokaciju kao zonu sigurnu od Covid-19, u mjeri u kojoj je to maksimalno moguće. Na svim tim događanjima ne postoji niti jedan zabilježeni slučaj zaraze virusom. Upravo zbog toga Šibenik može poslužiti kao primjer u komunikaciji prema Stožeru, epidemiolozima i institucijama.
Express: Prije desetak dana pojavio se optimizam ‘novog normalnog’ u činjenici takozvanog Johnsonova plana, po kojemu su navodno ‘Britanci zakupili 7 festivala na Jadranu’, što znači da se od vas očekuje da ‘industriju festivala’ dovedete svrsi i uspjehu. Ali pojasnite nam taj ‘mehanizam spojenih posuda’ s britanskom publikom, koja je godinama u velikom broju posjećivala festivale u Puli i Šibeniku? U čemu je ovdje poanta, a što kvaka 22?
Ne znam na koje festivale se točno misli, niti dovoljno detalja o politici vlade Borisa Johnsona. Ali istina je da je engleska publika trkom pokupovala ulaznice za niz ekspresno rasprodanih festivala, nakon što je Johnson proglasio kraj restrikcija na otoku za 21. lipnja, vjerujući u pozitivan ishod dovoljne procijepljenosti domicilnog stanovništva. To se reflektiralo i na rasprodani Outlook festival, koji je u drugom pokušaju za ovu godinu ponovno najavljen u manjem izdanju kao Outlook Origins. Britanci su niz godina generatori i izvoznici aktualnih stilova i trendova, što prati i brojna engleska publika, na koju, s obzirom na viši standard, gledamo i kao na zahvalne goste i potrošače. Mi smo se pojavili kao partneri u danas dva svjetski prepoznatljiva glazbena festivala: Outlook i Dimensions, u trenucima kad je zavladao trend pokretanja takvih festivala na našoj obali. Pri tome se naše iskustvo stvaranja, ali i preživljavanja u domaćim uvjetima, našlo u kombinaciji ili simbiozi s najvećima u Europi, ako ne i šire, što se podjednako odnosi na onaj promotorski i izvođački dio. Takva kombinacija se itekako dokazala uspješnom. Do maksimalne popunjenosti došli smo u samo dvije godine od početka suradnje, odnosno s 1000 na 4500 posjetitelja 2010. godine, te s 4500 na 13.000 posjetitelja 2011. godine. Ako posjetitelji iz Britanije budu mogli doći, najavljeni festivali će se održati. Osim neizvjesnosti u vezi sa širenjem virusa, otežavajuće okolnosti pritom će biti dostupne mogućnosti putovanja, ali i iščekivani međudržavni dogovor o viznom režimu za izvođače i kulturne djelatnike, s obzirom na to da Velika Britanija nakon Brexita nije više članica EU.
Express: Kad smo za ovaj tjednik razgovarali prije nekoliko godina, bili ste na odlasku iz Pule, koja je bila dugogodišnja top destinacija vaših festivala za tisuće domaćih, a pogotovo stranih gostiju. Ondje stvari u infrastrukturnom smislu nisu štimale, nije bilo napretka u organizacijskom smislu. Kakva je situacija sad budući da je najavljen ‘povratak’ (bar jednog?) vašeg festivala u Pulu?
Ali naša organizacija nije napustila Pulu u potpunosti, a moguće niti trajno. Neke stvari su se nakon niza godina, neispunjenih obećanja i nagomilanih dugova, jednostavno morale promijeniti. Utoliko se to prije svega trenutno odnosi na festivale Seasplash, Outlook i Dimensions, koji su i za 2021. najavljeni na području Šibenika i okolice. Slurp! se lani također održao na Martinskoj, ali ponajprije iz razloga što istarski stožer nije dopuštao odvijanje nikakvih glazbenih manifestacija. U slučaju da glazbena događanja i festivali ovog ljeta u Istri budu mogući, sudjelovat ćemo u organizaciji više njih.
Express: Kako biste rezimirali stanje ove industrije: koliko vam znači ova sezona, s kojom vrstom podbačaja se možete nositi ubuduće, a od čega najviše strepite? Svako malo slušamo: ‘propala je industrija festivala’ ili ‘još malo nade ako…’?
A gledajte, ništa manje istinito ne bi bilo da kažem i ‘da smo naučili plivati u govnima’, da citiram jednog frenda sa scene. Ali nije dobro da ostane tako niti je to dobra poruka - pogotovo s obzirom na ime naše organizacije. Napore i teške situacije podnositi možemo jer smo ‘scenu’ počeli stvarati u ratnim godinama u prometno raskinutoj i razrušenoj zemlji bez ikakve klupske, a kamoli festivalske infrastrukture. I dugo, dugo tako na volonterskoj bazi. Ako smo to preživjeli, imamo obraza pokušati suočiti se i s krizom pandemije. Bilo bi super da je bolje, ali nije. Ne otkrivam toplu vodu ako ponovim da je kultura kod nas znatno zapostavljena. I da uz takvu premisu nemamo osnove pouzdati se u pomoć institucija. Ali nam je i dalje žarka želja da ovo čime se bavimo drži vodu, da bude samoodrživo. Često zaboravljamo, ali je činjenica da porezni obveznici izdvajaju sredstva i za javne potrebe u kulturi. Pa bi bilo logično i pošteno da se oni koji rade legalno, kvalitetno i uz dobre rezultate imaju pravo natjecati po pravednim pravilima igre. Jednako se to odnosi i na projekte koji su postigli značajne rezultate u turističkim aktivnostima. Tvrtke, ne zaboravimo, plaćaju paušal turističkim zajednicama - kao što je to svakako slučaj s glazbenim festivalima, s naglaskom na one sa značajnijom inozemnom publikom.
Express: Statistički gledano, kakva vam je bilanca?
Ako uzmemo za primjer festivale Outlook i Dimensions, oni su godinu za godinom domaćem gospodarstvu ostavljali više od 80 milijuna kuna izvanfestivalske potrošnje, uz znatan doprinos domaćim tvrtkama i gospodarstvu i u onom dijelu usluga koje ne obuhvaćaju te iznose. I to dok ukupna sredstva javne potpore zadnji niz godina nisu iznosila više od 200.000 kuna na godišnjoj razini: ponekad i manje. Govorimo o javno objavljenim rezultatima natječaja, koji uključuje one Grada Pule, gradskog TZ-a, TZ-a Istarske županije i onaj središnji HTZ-a. Ako tome pripišemo godine bez pomaka u smislu rješavanja osnovnih infrastrukturnih potreba, vrlo lako je uvidjeti zašto dolazi do problema i zašto organizatori moraju mijenjati stvari i tražiti druga rješenja. Brojke kojima već godinama raspolažemo su često rekordne, a uvijek dobre, i uz stalni potencijal rasta. Nažalost, nemamo utjecaj na bolji tretman institucija, na temelju ovih činjenica. A industrija festivala svakako je u krizi. Neka manja događanja pod mjerama i s manjim kapacitetima su možda i moguća, ali situacija s onim najvećima, koja okupljaju na desetke tisuća ljudi, i dalje je krajnje neizvjesna. Najveće nade ulažu se u procjepljivanje.
Express: Kakva su predviđanja ostalih europskih organizatora?
Nikome nije lako, ali zemlje s jačim gospodarstvima nemaju problema odobravati ono za što se mi zalažemo kroz razne inicijative u domaćem okruženju. Tako se na tragu praksi EU institucijama trenutno sugerira stvaranje Fonda oporavka s ciljem da se tvrtkama u kulturnoj industriji omoguće isplate u iznosu 10% od ukupnog poslovanja iz godine prije pandemije. A mi... Pokušavamo ne strepiti nego biti spremni. Da se u ovoj fazi prestanemo baviti ovim poslom, jednako je nemoguće kao zamisliti jedan dan života bez glazbe.
