Doktor Predrag Lalević, kirurg i anesteziolog koji je 16 godina s predsjednikom SFRJ Josipom Brozom bio na 106 putovanja u inozemstvu i koji je 4. svibnja 1980. isključio s aparata doživotnog predsjednika Jugoslavije, preminuo je u Beogradu u 92. godini.
Tim povodom objavljujemo njegov razgovor za Express gdje je opisao posljednje dane moćnog vladara Jugoslavije.
Ja sam mu skinuo aparate koji su ga držali na životu, kaže dr. Predrag Lalević, član Titova liječničkog konzilija. “Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa...”
Tito je na respiratoru bio zadnjih 68 dana života. Hranu je dobivao infuzijom. Godinama poslije, u jednoj njemačkoj bolnici, Laleviću su prigovorili da je mrtvog čovjeka danima držao na respiratoru.
“Mozak mu je bio živ i to je bilo medicinsko opravdanje zašto ga sve do tad nisam skinuo s respiratora”, rekao je za Express. No to nije bio jedini razlog...
Ne manje važan bio je onaj politički. Stane Dolanc, moćni šef policije i čovjek kojega su mnogi vidjeli kao Titova nasljednika, u pozadini je stvarao atmosferu straha. Dolanc je, dok je Tito još bio na životu, proširio glasine kako iz Bugarske, u tri kolone, ruski tenkovi izbijaju na bugarsko-jugoslavensku granicu.
“Državnom vrhu”, rekao je Dolanc Titovu liječniku, “važan je ne samo svaki dan, već i svaki sat....”
Bio je to dio borbe za vlast u posttitovskoj Jugoslaviji, državi koja će na respiratoru provesti još deset godina, a onda odumrijeti u seriji krvavih ratova...
Titova obitelj držala se podalje od politike. Jedina politički ambiciozna osoba, Jovanka Broz, udaljena je od supruga. Sinovi Miša i Žarko nisu se bavili politikom. Titova unuka Saša Broz dobro se sjeća zadnjih djedovih dana.
“Već to posljednje ljeto često se žalio da se ne osjeća baš dobro, a i bio je nekako tiši nego prije", ispričala je jednom prilikom.
“Nije ga veselilo putovanje na Kubu jer je smatrao da će mu to biti vrlo naporno... On je izrazito zabranio moje posjete u bolnici. Roditelji su mi to poslije objasnili da je jednostavno želio da ga pamtim onakvog kakav je bio...”, ispričala je.
“Pamtim samo da sam ga molila da mi s Kube donese lutku malog crnca i kako sam mu detaljno objašnjavala kako želim da lutka izgleda i što bi trebala imati odjeveno."
U trenutku Titove smrti Saša je bila doma s majkom i bratom.
“Nekoliko sati prije nego što je djed umro, po tatu je došlo službeno vozilo kojim je otišao u KB Ljubljanu. Kada je nekoliko sati kasnije zazvonio telefon, mama se javila i odmah počela plakati. Brat i ja smo znali zašto."
Na upit kako se njen otac nosio s tugom, Saša kaže: “Tata je bio silno žalostan, ali se dostojanstveno nosio s boli, kao uostalom i čitava obitelj.”
Saša ne pamti sprovod kao neki veličanstven događaj.
Njoj je sve to bila samo golema konfuzija.
“Bila sam dijete i svi ti državnici nisu mi značili baš ništa. Plašila me ta količina ljudi, sve to plakanje, tuga. Brinula sam o mlađem bratu, nas dvoje smo nekako bili stisnuti jedno uz drugoga. Protokol je funkcionirao besprijekorno, a strani državnici su bili odvojeni od obitelji. Na silnim protokolarnim obavezama vezanim uz ispraćaj djeda bili su prisutni moji roditelji, a brat i ja samo na sprovodu. Ono čega se najjasnije sjećam jest da mi je već nekoliko dana prije sprovoda bilo jako loše, međutim nitko se nije imao vremena baviti sa mnom. Na samom sprovodu tako sam bila onemoćala i jedino čega se sjećam jest da sam pala, a potom da sam se probudila u krevetu u rezidenciji nakon punih 48 sati sva osuta vodenim kozicama. No to je ostalo u drugom planu.”
Posljednji put Saša je bila u Kući cvijeća 2010..
“Njegova rodna kuća mi je bliža, rado odlazim u Kumrovec. Ipak, najljepša sjećanja na didu vežu me na naša druženja na Brijunima i Vangi i upravo zato sam tamo najčešće. Brijuni su moja spona s njim i s djetinjstvom...”
Obitelj se do kraja nadala čudu. Josip Broz Tito prije smrti jeo je hranu za astronaute NASA-e, koju su mu dopremali iz Houstona, SAD.
Joža Oseli, dugogodišnji Titov batler, danas poznati slovenski kuhar, svakodnevno se sa svojom suprugom brinuo o Titovoj prehrani.
“Teško nam je bilo gledati kako Tito kopni, bila je to velika tragedija”, reći će Oseli novinarima Expressa. “Mi smo bili uz njega do posljednjeg trenutka... Pustili su nas da ga ispratimo kad su ga vozili na patologiju. Puno godina poslije navratio sam u muzej u Ljubljani pogledati neke svoje slike, koje su bile tamo izložene, i odjednom među izlošcima ugledam - masku predsjednika Tita! Navodno ju je napravio čovjek na patologiji. Bio sam zapanjen. Rekao sam im da to maknu, jer to nije Tito. Na patologiju šišmiš nije mogao proći, a da nije prošao kontrolu, a kamoli da netko napravi masku....”
Tito je, kaže Oseli, pred kraj života dobivao sve najbolje na svijetu, ali spasa mu nije bilo. Oseli je dostavljao hranu iz Brda kod Kranja, jer je bolnička kuhinja bila preslaba.
Oseli planira napisati knjigu o svojem životu – ne samo o radu u Titovoj rezidenciji, nego o svojim brojnim putovanjima na kojima je usavršavao kulinarske vještine. Oseli je inače, prvi i jedini Slovenac koji je primljen u Francusku kulinarsku akademiju.
Unatoč svojim životnim uspjesima, Oseli je vrlo skroman. Kako nam je rekao, u životu je najvažnije stalno učiti i biti profesionalan.
“Išao sam u bolnicu da vidim gdje bi mogli spremati hranu, ali znate kako je to u bolnici – oni spremaju pet tisuća obroka. Izgleda kao da rade na traci. Kuhinja je bila već derutna, nisu ništa ulagali u nju. Četiri mjeseca vozili smo hranu s Brda u bolnicu. Mi smo se brinuli o ishrani za predsjednika i liječnički konzilij. Moja supruga Metka se brinula za njegovu ishranu. Imate i danas zapisano koliko je žlica pojeo za svaki obrok, jer se sve merilo u kalorijama. Kad nije više išla normalna hrana, dobili smo tu hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute, a onda se, na kraju, prešlo na infuziju. Metka se brinula i za uređenje sobe, da bi se ugodno osjećao. A poslije su govorili kako je Tito tražio svećenika da dođe, to je glupost, potpuna glupost. Pa i da Jovanka nije htjela doći. To je glupost... ona je željela doći, ali joj političari nisu dali. Šteta što su mrtvi, pa ih ne možete pitati zašto joj nisu dali... Tito nikad prije bolesti nije bio na dijeti”, kaže Oseli.
Ali Jovanka je bila puno puta, čemu je i sam svjedočio na B rijunima, prije razvoda. “Jednom prigodom s njom su došla dvojica doktora iz Beograda. Ona je za posebni način ishrane za mršavljenje čula od nizozemske kraljice. Onda je htjela i ona pokušati. A predsjednik to nije znao. Pa za vrijeme ručka Metka poslužuje predsjednika, a ja nosim jela posebno pripremljena za Jovanku. On se počeo iščuđavati i upitao ju je: ‘A Jovanka, što ti je to?’, a ona kaže: ‘Znaš to je jedna mala dijetica.’ Pita on nju: ‘A je l’ ti znaš što treba za dijetu?’ Ona se zbuni, a on joj sam odgovori: ‘Za dijetu ti samo treba karakter!’ I tako je prošla dijeta i otišli doktori.”
Tito, inače, za života nije imao rigorozne prehrambene navike. Volio je obična, narodna jela. U životu je odbio jedno jedino jelo.
“Mi smo mu” kaže Oseli, “servirali različito meso, različite priloge, salate, sve je bilo na pladnju. Nismo mu nikad stavljali na tanjur. Samo je jednom odbio jelo. Donijeli smo puževe, a on je rekao: ‘O, ne, ja baš ne bih jeo puževe.’ A sjećam se jednom poslije, Jovanka i Tito već su se bili odvojili, ona je bila na jednoj adresi, a on na drugoj. Bila je to neka večera izvan protokola. On je uzeo nešto malo i rekao konobaru: ‘Šaljite ovo Jovanki.’ Bio je vrlo pažljiv. To je znak da nije htio prekinuti s njom, iako su ga neki političari pritiskali...”
“Tito je”, nastavlja Oseli “pazio na prehranu jedino kad je imao problema s jetrom. Doktori su mi savjetovali, da ne pije toliko whiskyja, da mu točimo jabučne sokove, sok od borovnice. Nikad se nije bavio tjelovježbom, samo bazen, fizioterapija, more, šetnje i sunčanje.”
Oseli se odlično sjeća svih detalja rada uz predsjednika.
“Nas dvoje smo bili s Titom od šest ujutro do jedan u noći, mi smo znali tko dolazi, koje poklone dobiva, prezentirali smo mu ih, primili smo sve njegove goste i završavali smo kad je predsjednik bio gotov s masažom ili službenom posjetom. Tada bi mu Metka u apartman nosila ginseng, kineski čaj koji je i danas vrlo cijenjen. Mi doma još čuvamo jednu kutijicu iz tog doba. Što se tiče njegova odnosa prema ženama, koji je naveliko razvikan, mogu reći da ima puno raznih priča i puno ljudi koji žele zaraditi na pričama. Prvi intervju sam dao još ‘85. godine. Novinar mi je rekao: ‘Vi branite Tita!’, a ja sam mu odgovorio: ‘Ne, ja samo želim da se zna istina.’ Ja ne mogu sad reći, da je kod Tita došla neka djevojka ili žena... kad nisam nikog vidio. Za Novu godinu ‘78. je na Brijunima kao gošća pjevala i Gertruda Munitić. Nakon večere predsjednik se oprostio od gostiju i otišao u vilu, a mi smo ostali s njom u hotelu Neptun do jutra. Kad sam poslije s Metkom u Austriji kupovao neke stvari za rezidenciju, čitali smo u magazinu Bild kako je Tito s Gertrudom proveo noć. O tome se pisalo poslije i kod nas, ali nema ništa od toga. Volio je gledati filmove, pa je zato pozivao u goste kvalitetne glumice i glumce, kao što su Sofia Loren, Liz Taylor, Richard Burton i druge....”
Oseli kaže da Tito nikad nije galamio.
“A sve loše stvari koje bi se dogodile, on bi okrenuo na šalu. Ako je bio loše volje, volio je biti sam, malo je govorio. Kad mu je uginuo pas Billy, tri dana nije došao k sebi, toliko je bio loše volje. Kad mu je uginuo drugi pas Đimi, bio je već u bolnici i nisu mu htjeli ni reći.... "Na Brijunima”, priča Oseli anegdotu o odnosu Tita i Jovanke “okoliš Bijele vile održavao je Mane, osobni pratitelj predsjednika Tita. Kad su bili u službenom posjetu u Americi, bio je u nekom sukobu s delikventima pogođen u glavu i poslije toga umirovljen. Bio je vrijedan, izvanredan Hercegovac koji je poslije još htio nešto raditi. I jednom je od njega Jovanka zahtijevala da malo očisti sve žbunje do plaže i posadi cvijeće. A on je sve počupao, sav prirodni gustiš. A kad je došao Tito, šokirao se pa pita: ‘Mane, pa koja budala je ovo napravila?’ A on kaže: ‘Pa ja, ja sam to napravio, druže Tito.’ Pita ga Tito zašto, a Mane mu kaže kako je Jovanka to naručila. A Tito mu kaže: ‘Pa šta slušaš žene, vidi što si napravio!’”
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
trebalo ga je hranit govnima da prije krepa smece smrdljivo da bog da gori u paklu
Rolls Royce Phantom, a cijela juga u opancima i gumasima. Na konjima i magarcima. I nitko see nije bunio ? Sto misllite ... Zasto ??,