Trebala je to biti ona prijelomna točka nakon koje više ništa neće biti isto. Jer kako je moguće da u poludržavnoj tvrtki Ini jedan direktor na preprodaji plina s povezanim tvrtkama izvuče korist od milijardu kuna (158 milijuna eura)?
Vlada je kao manjinski, ali ipak značajni suvlasnik najavila da će inzistirati na promjeni upravljanja kod mađarskog MOL-a. Najavljene su revizije, hrvatski članovi uprave su morali otići, a svi su se pitali što će biti s bogatstvom koje su prvoosumnjičeni Damir Škugor i ekipa plasirali i u nekretnine. Četiri godine poslije ništa se nije promijenilo, a suđenje tek treba početi. Potpuno izvan fokusa javnosti je ostalo i da se nagodio Škugorov zamjenik, koji je u svemu sudjelovao, a okoristio se “samo” za 68.000 eura. Radit će za opće dobro, a novac mora vratiti. Četiri godine poslije Vlada nije uspjela isposlovati izmjenu modela upravljanja. Samo su novi ljudi hrvatski članovi uprave Ine, a oni i ne istupaju javno te im se mandat produljuje svakih šest mjeseci.
Nekretnine koje su blokirane Škugoru i ekipi ne smiju se prodati, ali ih mogu iznajmljivati i od toga zarađivati. Ostalo je neodgovoreno kome je to novac trebao ići i je li nižerangirani direktor zaista mogao sam organizirati ovu pljačku? Uskok nije inkriminirao i operaciju koja je prethodila i koja nema odgovora na osnovna pitanja. Podsjetimo, Škugor je preko tvrtke svoje umirovljene majke uspio zaraditi više od devet milijuna kuna u mjesec na preprodaji dugova Dalekovoda koje su kupili partneri najvećeg hrvatskog poduzetnike Pavla Vujnovca.
Kao da svima odgovara da se sve razvodni, a javni pritisak nestane jer u svakodnevnim aferama je prosječnom čovjeku ionako teško razlikovati 16 i 160 milijuna eura. Niti jedan iznos nikad neće vidjeti ni imati.
