• Politika i društvo
847 prikaza

Europa sprema plan protiv Putina, ali postoji veliki problem: Tko će ratovati?

1/14
Win McNamee
Dok Trump, Putin i Xi Jinping kroje novi svjetski poredak, europski čelnici okupljaju se u Berlinu. Njihova "koalicija voljnih" obećava sigurnosna jamstva Ukrajini, ali iza velikih riječi kriju se podjele, vojna ograničenja i golemi troškovi

U Berlinu se danas, 19. studenoga, okupljaju čelnici europskih država kako bi raspravljali o budućnosti Ukrajine. Istodobno, tisućama kilometara dalje, u kineskom Shenzhenu sastali su se Donald Trump, Vladimir Putin i Xi Jinping. Ta dva susreta možda najbolje opisuju novi geopolitički položaj Europe. Dok američki, ruski i kineski predsjednik razgovaraju o pitanjima koja bi mogla odrediti budućnost europske sigurnosti, Europljani pokušavaju dokazati da bez njih nije moguće postići održiv mir u Ukrajini. Njihov glavni instrument zove se "koalicija voljnih", neformalna skupina država spremnih pružiti Kijevu vojnu, financijsku i političku potporu. No koliko je Europa doista spremna riskirati kako bi spriječila novi ruski napad?

Summit of "Coalition of the Willing" group of pro-Ukrainian countries, in Berlin | Author: Fabrizio Bensch Fabrizio Bensch

Njemački kancelar Friedrich Merz domaćin je sastanka koji je organizirao zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i britanskim premijerom Andyjem Burnhamom. Očekuje se sudjelovanje dvadesetak šefova država i vlada te predstavnika šire skupine od približno 36 zemalja. U Berlin stižu i dvojica važnih izaslanika američkog predsjednika, Steve Witkoff i Jared Kushner, koji bi europske saveznike trebali izvijestiti o američkim diplomatskim nastojanjima. Među sudionicima su i predstavnici NATO-a te europskih institucija. Službeni naziv sastanka, "Ujedinjeni za mir u Ukrajini i europsku sigurnost", zvuči ambiciozno, ali među europskim prijestolnicama još nema potpunog dogovora o tome što bi konkretno trebalo slijediti nakon eventualnog prekida vatre.

Što je zapravo koalicija voljnih?

Koalicija voljnih nema vlastiti osnivački ugovor poput NATO-a, zajedničku vojsku ni automatski mehanizam kolektivne obrane. Riječ je o političkom i vojnom formatu koji su u ožujku 2025. pokrenule Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a kojemu su se postupno priključile druge europske i partnerske države. Sama ideja vrlo je jednostavna: ako sve zemlje Europske unije ili NATO-a nisu spremne sudjelovati u određenoj operaciji, one koje jesu mogu se organizirati i djelovati zajedno. Takav model omogućuje zaobilaženje političkih blokada, ali istodobno stvara i problem. Svaka članica koalicije samostalno odlučuje što je spremna ponuditi. Jedna država može poslati vojnike, druga zrakoplove, treća novac, a četvrta samo političku potporu. Činjenica da je neka zemlja dio koalicije ne znači da je automatski pristala poslati svoje oružane snage na ukrajinski teritorij. Ukrajina nije članica NATO-a, pa se na nju taj članak ne primjenjuje. Koalicija voljnih pokušava stvoriti drukčiji sustav odvraćanja Rusije, ali bez sigurnosnog okvira koji desetljećima štiti članice NATO-a.

China hosts the APEC summit POZADINA SUMMITA Politika i društvo Shenzen, grad-laboratorij za Putina i Trumpa. Čudno, Rus je za drugim stolom

Prema pisanju Deutsche Wellea, koalicija je spremna načelno sudjelovati u nadzoru mogućeg primirja na ukrajinskom teritoriju. U toj bi se misiji mogle naći vojne postrojbe pojedinih europskih država, ali i stručnjaci za nadzor zračnog prostora, pomorsku sigurnost, obavještajne operacije i logistiku. Pitanje koje još nema jasan odgovor jest što bi ti vojnici trebali učiniti ako Rusija ponovno napadne Ukrajinu.

Što zapravo znače sigurnosna jamstva?

Izraz "sigurnosna jamstva" postao je jedna od najčešćih formulacija u diplomatskim razgovorima o Ukrajini. Međutim, on može značiti vrlo različite stvari. U najslabijoj varijanti riječ je o političkom obećanju da će zapadne države nastaviti pomagati Ukrajini ako ponovno bude napadnuta. U snažnijoj varijanti jamstva bi uključivala dugoročne ugovore o isporuci oružja, financiranju ukrajinske vojske, razmjeni obavještajnih podataka i zajedničkoj vojnoj obuci. Najzahtjevnija mogućnost podrazumijevala bi raspoređivanje stranih vojnika u Ukrajini i unaprijed dogovorene mjere za slučaj nove ruske agresije. To bi bila znatno ozbiljnija obveza jer bi europske države morale odlučiti jesu li spremne izložiti svoje vojnike opasnosti, pa čak i riskirati izravan vojni sukob s Rusijom.

GEOPOLITIČKA ANALIZA Politika i društvo Nova Jalta: Trump, Putin i Xi mogu podijeliti svijet. Tko će ovaj put biti izdan?

Francuski dužnosnici uoči berlinskog sastanka opisali su tri glavna elementa budućeg sigurnosnog sustava. Prvi je snažna ukrajinska vojska koja bi ostala osnovna linija obrane. Drugi je moguća multinacionalna vojna prisutnost pod okriljem koalicije voljnih. Treći su čvrsta pravna i politička jamstva zapadnih država. Takva bi kombinacija trebala učiniti novi napad na Ukrajinu dovoljno skupim i rizičnim da Moskva od njega odustane.

Summit of "Coalition of the Willing" group of pro-Ukrainian countries, in Berlin | Author: Fabrizio Bensch Fabrizio Bensch

No što bi se dogodilo kada bi ruska vojska ipak prešla dogovorenu crtu razdvajanja? Bi li francuski, britanski ili njemački vojnici smjeli otvoriti vatru? Bi li njihove vlade automatski poslale pojačanja? Bi li se uključilo američko ratno zrakoplovstvo? Tko bi odlučivao o odgovoru i koliko bi vremena za to bilo potrebno? Upravo su takvi detalji presudni za vjerodostojnost svakog sigurnosnog jamstva.

Ukrajina pritom ima bolno povijesno iskustvo. Budimpeštanskim memorandumom iz 1994. Rusija, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo dale su joj sigurnosna uvjeravanja u kontekstu odricanja od nuklearnog oružja naslijeđenog raspadom Sovjetskog Saveza. Taj dokument, međutim, nije sadržavao obvezu izravne vojne obrane kakvu predviđa NATO-ov sustav kolektivne sigurnosti. Rusija je poslije prekršila obveze koje je preuzela prema ukrajinskom suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti. Zato Kijev danas inzistira da novi sporazum ne bude tek još jedna deklaracija koja neće spriječiti buduću agresiju.

Europski vojnici u Ukrajini? Pripreme su već počele

Europske vojske već pripremaju moguće scenarije djelovanja. Od 9. do 22. studenoga u Poljskoj se održava vojna vježba povezana s planiranom Multinacionalnom snagom za Ukrajinu, poznatom pod kraticom MNF-U. Prema francuskim informacijama, u njoj sudjeluje oko 2800 vojnika, među kojima je 1100 Francuza. Jedanaest zemalja izravno je uključilo svoje snage, a angažirano je približno 30 zrakoplova i 500 vozila. Cilj je provjeriti mogu li se multinacionalne snage brzo organizirati i rasporediti ako za to bude donesena politička odluka. Vježba može pokazati sposobnost zapovijedanja, logističke koordinacije i premještanja jedinica. Ne može zamijeniti političku odluku o njihovoj stvarnoj uporabi, a još manje odgovor na pitanje što se događa ako te jedinice postanu meta ruskih napada.

Soldiers take part in the Koalicja 26.2 military exercise in Nowa Deba | Author: Kacper Pempel Kacper Pempel

Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo već se dulje predstavljaju kao predvodnici takvog pristupa. Njemačka ima važnu ulogu u financiranju i vojnoj pomoći, ali svako eventualno sudjelovanje Bundeswehra u misiji na ukrajinskom teritoriju otvorilo bi složena unutarnjopolitička i pravna pitanja. Poljska, unatoč snažnoj potpori Ukrajini i velikim ulaganjima u vlastitu obranu, također mora voditi računa o sigurnosti svojih granica i drugim prioritetima.

OPASAN PLAN Politika i društvo Putin želi uništiti NATO uz Trumpovu pomoć! Što bi to značilo za Hrvatsku?

Njemački sigurnosni analitičar Stefan Meister iz Njemačkog društva za vanjsku politiku upozorio je za Deutsche Welle da Europa još nije iznijela dovoljno razrađen plan. Nije jasno kakve bi točno snage ponudila, kako bi nadzirala prekid vatre ni gdje bi bila spremna na kompromise. 

Europa može dati novac, ali može li zamijeniti SAD?

Novac je druga velika slabost europskog plana. Čak i kada bi se postigao prekid vatre, Ukrajini bi i dalje bile potrebne goleme količine oružja, streljiva i vojne opreme. Trebalo bi obnoviti oštećenu infrastrukturu, financirati rad države i održavati vojsku sposobnu za odvraćanje nove agresije. Mirovni sporazum, ako bude postignut, ne bi automatski značio kraj financijskih potreba Ukrajine.

Soldiers take part in the Koalicja 26.2 military exercise in Nowa Deba | Author: Kacper Pempel Kacper Pempel

Prema pisanju Al Jazeere, Europska komisija 18. studenoga predložila je dodatni zajam od 45 milijardi eura za 2027. godinu. Od toga bi do 25 milijardi bilo namijenjeno vojnoj pomoći, a 20 milijardi proračunskoj potpori. Međutim, čak i nakon odobrenja tog paketa ostala bi financijska praznina od približno 25 milijardi eura. To znači da bi Ukrajina sljedeće godine trebala ukupno oko 70 milijardi eura vanjske potpore za potrebe obuhvaćene tim financijskim planom. No europski problem nije samo količina novca. Kontinent i dalje ovisi o američkoj vojnoj tehnologiji u nekim od najvažnijih područja moderne obrane, osobito kada je riječ o slojevitim sustavima protuzračne obrane, pojedinim vrstama preciznog oružja i obavještajnim kapacitetima. Europske države mogu financirati kupnju američkog oružja, ali time ne uklanjaju svoju ovisnost o Washingtonu. Bez američke političke suglasnosti, proizvodnje i isporuka pojedinih sustava europski planovi postaju mnogo složeniji.

Tu je i pitanje vremena. Europska obrambena industrija povećava proizvodnju, no izgradnja novih tvornica, proizvodnih linija i opskrbnih lanaca ne može se dovršiti preko noći. Ukrajini su rakete za protuzračnu obranu potrebne sada, osobito zbog ruskih napada na energetsku infrastrukturu uoči zime. Zelenski je zato od saveznika ponovno zatražio dodatne presretačke rakete za sustave Patriot i IRIS-T, a naveo je i potrebu za još 40 borbenih zrakoplova F-16.

Njemačka i Norveška uoči berlinskog sastanka najavile su po 300 milijuna dolara za program PURL, preko kojeg se koordinira kupnja američkog oružja za Ukrajinu. U paketima su i rakete za Patriot. Dodatne oblike pomoći najavile su ili potvrdile i druge europske zemlje, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Dansku, Nizozemsku, Finsku i Švedsku. Sve to pokazuje da Europa može mobilizirati znatna sredstva, ali i da njezina vojna pomoć još u velikoj mjeri ovisi o američkim proizvodima i sustavima.

Koalicija voljnih ili koalicija neodlučnih?

Upravo je unutarnja razjedinjenost jedna od najvećih slabosti europskog pristupa. Dok pojedine države zagovaraju snažnije sigurnosne obveze prema Ukrajini, druge upozoravaju na opasnost od izravnog sukoba s Rusijom, rastuće proračunske troškove ili nezadovoljstvo domaće javnosti. Ni sve zemlje koje podržavaju Ukrajinu nemaju jednaku predodžbu o tome kako bi budući mir trebao izgledati. Jedne žele prvenstveno osigurati dovoljno oružja da se Ukrajina može sama braniti. Druge razmatraju vojnu prisutnost nakon prestanka borbi. Treće su spremne financirati obnovu i gospodarsku stabilnost, ali ne i preuzeti rizik slanja vlastitih vojnika.

Russia's President Putin, Chinese President Xi and US President Trump meet at APEC summit | Author: Vyacheslav Prokofyev Vyacheslav Prokofyev

Al Jazeera navodi da Poljska, iako je uključena u europsku pregovaračku skupinu, zasad ne planira dodatno ulagati u program PURL. Bugarska, Mađarska, Češka i Slovačka signalizirale su da ne žele sudjelovati u sljedećem krugu zajedničkog financiranja kroz Europsku uniju. To ne znači da sve te države imaju jednak odnos prema Rusiji ili Ukrajini, nego da između europskih saveznika postoje ozbiljne razlike oko načina i opsega daljnje pomoći.

Podjele su vidljive i među biračima. Deutsche Welle piše da je prema njemačkom istraživanju DeutschlandTrend iz rujna 2026. nastavak isporuka oružja Ukrajini podržavalo 52 posto ispitanika s pravom glasa, dok je 42 posto smatralo da je dotadašnja pomoć otišla predaleko. Drugo istraživanje iz studenoga pokazalo je da većina ispitanih Nijemaca i dalje podržava Ukrajinu, ali da rat postaje sve polarizirajuća politička tema. To je važan čimbenik jer će se europske vlade morati nositi s tim pitanjem i nakon eventualnog primirja.

Tko će predstavljati Europu za pregovaračkim stolom?

U Berlinu se ne raspravlja samo o tome kako obraniti Ukrajinu, nego i o tome tko će uopće imati pravo odlučivati o njezinoj budućnosti. Američka administracija pokušava voditi pregovore s Moskvom i Kijevom, dok europske države zahtijevaju mjesto za stolom jer će upravo one snositi velik dio financijskih i sigurnosnih posljedica eventualnog sporazuma. Europski čelnici zato su dogovorili pregovarački format koji uključuje Njemačku, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljsku i Italiju te predstavnike europskih institucija. Njemački kancelar Merz naglašava da Europa mora biti uključena u pregovore, no problem je što takva skupina ne može automatski govoriti u ime svih europskih država, osobito kada su u pitanju konkretne vojne obveze.

Russia's President Putin, Chinese President Xi and US President Trump meet at APEC summit | Author: Vyacheslav Prokofyev Vyacheslav Prokofyev

Američki izaslanik Jared Kushner nedavno je ironično primijetio da bi europsko imenovanje jedne osobe koja bi govorila u ime svih predstavljalo veće postignuće od uvjeravanja Rusa da prihvate europsko sudjelovanje u pregovorima. Izjava je izazvala nezadovoljstvo u Berlinu, ali istaknula je stvarnu slabost europske diplomacije. Europska unija ima gospodarsku i financijsku snagu, no o pitanjima rata i mira njezine članice još uvijek odlučuju prvenstveno kao suverene države. Moskva dosad nije pristala na europsko sudjelovanje u svim budućim razgovorima, unatoč američkim najavama da bi europski predstavnici trebali biti uključeni. Zato berlinska inicijativa ima i vrlo konkretan diplomatski cilj: osigurati da eventualni dogovor Washingtona i Moskve ne bude predstavljen Ukrajini i Europljanima kao gotova stvar.

Trump, Putin i Xi dogovorili četiri stvari

Nakon povijesnog sastanka u kineskom Shenzhenu, Trump, Putin i Xi obavili su su zajedničku izjavu s četiri područja suradnje. Dogovorili su zajedničko promicanje reforme Ujedinjenih naroda, povećanje proizvodnje i opskrbe rafiniranim naftnim derivatima, nastavak dijaloga o smanjenju nuklearnih rizika te naglasili važnost poštovanja imuniteta državnih dužnosnika u djelovanju međunarodnih sudova. Posebno je osjetljiv posljednji dio izjave koji se odnosi na Međunarodni kazneni sud, koji je još 2023. izdao nalog za Putinovo uhićenje zbog sumnje na ratne zločine u Ukrajini.

No ono što je za europske čelnike najvažnije jest činjenica da unatoč razgovorima o Ukrajini nije objavljen konkretan mirovni sporazum niti dogovor o budućim sigurnosnim jamstvima. Trump je susret opisao kao povijesni trenutak i ponovno naglasio potrebu za smanjenjem nuklearnog naoružanja. Xi je upozorio da se nuklearni rat nikada ne smije voditi, dok je Putin nakon razgovora djelovao iznimno zadovoljan. Ruski predsjednik rekao je Xiju da, prema njegovu mišljenju, nitko nije očekivao da će sastanak proći tako dobro. Ni jedan od četiriju objavljenih dogovora, međutim, ne predviđa povlačenje ruskih snaga iz Ukrajine, prekid vatre ili mehanizam koji bi Kijevu osigurao zaštitu od budućih napada.

Russia's President Putin, Chinese President Xi and US President Trump meet at APEC summit | Author: Vyacheslav Prokofyev Vyacheslav Prokofyev

Upravo je zato susret u Kini posebno neugodan za Europu. Dok se u Berlinu raspravlja o slanju vojnika, sigurnosnim jamstvima i desecima milijardi eura pomoći, čelnici triju velikih nuklearnih sila razgovaraju o budućnosti međunarodnog poretka bez izravnog sudjelovanja Ukrajine i europskih saveznika. Za europske vlade pritom nije problem samo mogućnost da Washington i Moskva postignu dogovor koji ne bi odgovarao Kijevu, nego i šira poruka koju šalje takav diplomatski format. Europa bi mogla biti pozvana financirati i provoditi budući mir, a da pritom nema presudnu riječ u određivanju njegovih uvjeta.

Što se u Berlinu može dogovoriti, a što ne?

Berlin može donijeti nekoliko konkretnih rezultata. Europske države mogu potvrditi dodatnu financijsku pomoć Ukrajini, uskladiti isporuke oružja i usvojiti zajedničke principe budućih sigurnosnih jamstava. Mogu također nastaviti vojne pripreme za eventualnu multinacionalnu misiju te usuglasiti što žele postići u pregovorima s Washingtonom i Moskvom. Međutim, sastanak sam po sebi ne može proizvesti sigurnost. Za stvarno jamstvo potrebni su sporazumi koji jasno određuju obveze potpisnica, vojni kapaciteti koji mogu osigurati njihovu provedbu i politička spremnost da se te obveze ispune čak i kada to postane opasno. To je znatno složenije od objavljivanja zajedničkog priopćenja.

Soldiers take part in the Koalicja 26.2 military exercise in Nowa Deba | Author: Kacper Pempel Kacper Pempel

Poseban problem predstavlja činjenica da je Rusija nuklearna sila. Europske države mogu imati snažne konvencionalne vojske, a Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo raspolažu i vlastitim nuklearnim arsenalima, ali svako moguće izravno vojno sučeljavanje s Rusijom zahtijevalo bi pažljivu procjenu rizika. Zbog toga pojedine vlade oklijevaju obećati vojnu zaštitu Ukrajini usporedivu s onom koju uživaju članice NATO-a. S druge strane, europski saveznici imaju razloga strahovati i od suprotnog scenarija. Prekid vatre bez vjerodostojnih sigurnosnih jamstava mogao bi Rusiji omogućiti da obnovi vojsku i nakon nekoliko godina ponovno pokrene napad. U tom slučaju Europa bi se mogla suočiti s još skupljom i opasnijom sigurnosnom krizom. Upravo se između tih dviju opasnosti, rizika od izravne konfrontacije s Moskvom i rizika od novog rata, kreće cijela rasprava o koaliciji voljnih.

Ukrainian President Zelenskiy and EU leaders pose for a picture before a meeting of 'Coalition of the Willing' in Kyiv ŠTO TO ZNAČI ZA NAS? Politika i društvo Parada u Parizu nije skup NATO-a, nego 'Koalicije voljnih', pišu Francuzi

Za Hrvatsku i druge članice NATO-a ta pitanja nisu apstraktna. Eventualna europska vojna misija u Ukrajini, njezino financiranje i budući sigurnosni aranžmani utjecali bi na zajedničku obrambenu politiku, nacionalne proračune i planiranje vojnih sposobnosti. Članstvo u NATO-u ne bi automatski značilo obvezu slanja hrvatskih vojnika u misiju koalicije voljnih. Takva bi odluka morala imati odgovarajuću nacionalnu pravnu i političku osnovu. To je još jedan razlog zbog kojeg je važno razlikovati političku potporu Ukrajini od obveze izravnog vojnog sudjelovanja.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.