Zadnjih nekoliko mjeseci događaji u Ukrajini ostali su u sjeni sukoba SAD-a i Irana iako je u ovom ratu došlo do značajnih pomaka u korist Kijeva. Ruska proljetna ofenziva pokrenuta u ožujku nije donijela nikakve rezultate. Ne samo da je Ukrajina uspjela stabilizirati liniju bojišta nego i na dijelovima fronte potiskuje ruske snage. Intenzivirani su strateški udari ukrajinskih besposadnih letjelica (UAV) na rusku energetsku infrastrukturu i vojnu industriju. Ovo djelovanje praćeno je vraćanjem kontrole nad operativnom dubinom ratišta (do 200 km) radi neutraliziranja ruske logistike na Krimu i okupiranom jugu Ukrajine. Sve to dovodi u pitanje uspješnost predstojeće ruske ljetne ofenzive.
Prvi put od neuspjele ofenzive 2023. godine Ukrajina je počela preuzimati inicijativu na bojištu. To je rezultat boljeg planiranja, taktičke inicijative na bojištu te posebno vojne inovacije i razvoja oružanih sustava čija uporaba mijenja i karakter ratovanja.
Rusija više nema šanse zauzeti cijeli Donbas, a daljnje degradiranje njezine vojne moći i ekonomije moglo bi Putina prisiliti na zamrzavanje rata. Navedeno je vidljivo u borbama vođenim prvih pet mjeseci ove godine. Kako je došlo do takvog razvoja događaja?
Neuspjela ukrajinska ofenziva 2023. i rusko napredovanje započeto 2024. godine za Kijev su imali dvije posljedice. Prva je bila spoznaja da kratkoročno Ukrajina ne može osloboditi okupirani teritorij. Druga je bila potreba promjene načina ratovanja. Zapadni model ratovanja zasnovan na postizanju zračne nadmoći i oklopno-mehaniziranim prodorima nije bio primjenjiv za Kijev. Ukrajina nije imala resurse za takav način ratovanja. To je pokazala neuspješna ofenziva na Kursk. Iscrpljen nakon neuspjele ofenzive, Kijev nije mogao zaustaviti rusko napredovanje u 2024. godini. Rusija je tijekom 2024. i u najvećem dijelu 2025. godine uspjela unovačiti više vojnika od nanesenih gubitaka. To je u Moskvi stvorilo uvjerenje da će, bez obzira na ogromne gubitke, Donbas biti osvojen a ukrajinska obrana slomljena stalnim iscrpljivanjem. Zbog ukrajinske nesposobnosti međunarodna potpora Kijevu s vremenom će nestati, što će dovesti do ukrajinskoga kolapsa i kapitulacije. Moskva samo treba čekati pravi trenutak za ostvarivanje svojih maksimalističkih zahtjeva.
Ukrajina je morala odustati od dosadašnjeg načina ratovanja, koji je tražio obranu teritorija pod svaku cijenu. Neuspjela obrana Bahmuta i zanemarivanje pripreme obrambenih linija (zbog uvjerenja Kijeva da će se rat brzo završiti ukrajinskom pobjedom) pokazali su da će Ukrajina doživjeti vojni slom ako ne promijeni strategiju djelovanja.
Novu strategiju počeli su primjenjivati krajem 2024. godine, a njezina bit je strateško neutraliziranje Rusije. To se trebalo postići kroz degradiranje ruskih ekonomskih sposobnosti za vođenje dugotrajnog rata uz istodobno stabiliziranje linije bojišta i nanošenje velikih ljudskih i materijalnih gubitaka ruskoj vojsci. To je prelazak na vođenje dugotrajnog asimetričnog rata koji će oslabiti rusku ekonomiju, lomiti podršku ruske populacije daljnjem vođenju rata i degradirati ruske vojne sposobnosti.
Ključni korak bio je integriranje UAV-a na svim razinama vođenja rata. Na taktičkoj razini UAV su se počeli koristiti protiv ruskog pješaštva krajem 2023., ali tek sad počinje integracija njihove uporabe u djelovanju ukrajinskih postrojbi. To je bilo praćeno i drugim koracima (prelazak na korpusnu strukturu KoV, izgradnja novih obrambenih linija, ublažavanje problema nedostatka ljudstva). Od sredine 2025. postali su vidljivi rezultati ovih promjena. To je stalni rast ruskih gubitaka i neuspjeh ruske ljetne ofenzive. Iako su Rusi konačno zauzeli Pokrovsk, za to su platili izuzetno visoku cijenu. U međuvremenu Ukrajinci su uspješno zaustavili rusko napredovanje kod Kupjanska krajem 2025. i Hulapoja početkom 2026. godine, a zatim u proljeće počeli potiskivati ruske snage u Zaporožju. Kumulativni učinak ovih promjena bio je neuspjeh ruske proljetne ofenzive.
Na operativnoj razini Ukrajina je ponovno preuzela dominaciju koju je izgubila početkom 2024. Kampanja protiv ruske logistike (transportni koridori, logistički centri i skladišta) počela je u proljeće 2025. godine. Do kraja godine onemogućen je ruski željeznički i pomorski promet na jugu Ukrajine (to uključuje i Kerčki most; zbog oštećenja dijela strukture most se više ne može koristiti za prijevoz teških tereta). Od ožujka ove godine Ukrajinci su počeli koristiti novu generaciju UAV-a sa sustavom vođenja zasnovanom na uporabi umjetne inteligencije, protiv čega ruska strana još ne može razviti protumjere. Tijekom zadnja tri mjeseca stalni napadi na autocestu M14 i druge cestovne komunikacije potpuno su poremetili rusku logistiku i doveli do logističke izolacije Krima.
Na strateškoj razini ukrajinska kampanja protiv ruske energetske infrastrukture i ključnih vojnih tvornica od druge polovine prošle godine konačno je počela davati rezultate. Iako je ova kampanja počela još 2024., tek sad Ukrajina ima dovoljno dalekometnih UAV-a za izvođenje ponavljajućih masovnih udara. Udarima po ciljevima u dubini ruskog teritorija dovode se u pitanje ruske mogućnosti generiranja sposobnosti za daljnje vođenje rata i ubrzava pogoršanje ekonomske situacije u Rusiji. Procjenjuje se da su ukrajinski napadi neutraliziralo oko 40% ruskih kapaciteta za preradu i izvoz nafte (od toga je 20% trajno uništeno). Napadi su u zadnja dva mjeseca doveli i do vidljive promjene stava ruskog stanovništva prema nastavljanju rata - većina želi završetak rata i normalizaciju života.
Na ruskoj strani odvija se suprotan proces. Od početka godine vidljivo je slabljenje borbenih sposobnosti ruske vojske. Tijekom 2024. i 2025. ruska prednost bila je rezultat nadoknađivanja velikih gubitaka (Moskva je uspijevala mjesečno dobrovoljno unovačiti oko 35.000 vojnika, a tijekom 2025. mjesečni gubici bili su oko 23.000 vojnika). No kvaliteta obuke novih vojnika stalno je opadala (duljina obuke novih vojnika varira, od samo dva dana pa do dva tjedna). Uz to u ruskoj vojsci je raširena korupcija (časnici dobivaju mito od vojnika koji žele izbjeći raspored u jurišne postrojbe), a njihov profesionalizam opada (mnogi časnici promovirani su na bojištu i nemaju potrebno znanje i iskustvo). Rezultat je izvođenje nekoordiniranih i slabo organiziranih napada u kojima nestaje glavna prednost ruske strane (brojčana i materijalna nadmoć). Iako je broj ruskih napada u svibnju povećan za 37,5% u odnosu na travanj (izvedeno je više od 7000 napada; najvećim dijelom to je primjena infiltracijske taktike, gdje na određenome mjestu Rusi više puta šalju nekoliko vojnika) osvojeno je samo 14 četvornih kilometara teritorija.
U ovom trenutku za Ukrajince je najteža situacija kod Konstantinovke. Ruske snage su uspjele ući u ovaj utvrđeni grad, čije je zauzimanje nužno ako se u ljetnoj ofenzivi želi izvesti napad na Slovjansk i Kramatorsk, glavne preostale ukrajinske utvrde u Donbasu. Raste i pritisak na Slovjansk, a ruske snage se koncentriraju i na sjeveru kod Vovčanska u pripremama za ponovni pokušaj zauzimanja Kupjanska. Pri tome ruski gubici stalno rastu. S druge strane, ukrajinske snage nastavljaju napredovanje na području Zaporožja i Dnjipra, gdje su u svibnju oslobodile dodatnih 46 četvornih kilometara teritorija. Time je južni dio fronte stabiliziran. Uz to pripremljene su nove obrambene linije (ovog puta napravljene prema svim pravilima) koje bi u slučaju pada utvrđenih područja u Donbasu predstavljale ozbiljnu prepreku daljnjem ruskom napredovanju.
Ukrajincima pomaže i to što je novi ministar obrane, Mihailo Fedorov, poduzeo niz mjera usmjerenih na nastavak digitalizacije bojišta, koje već daju rezultate. Uz to Fedorov je u veljači, zahvaljujući osobnom prijateljstvu s Elonom Muskom, uspio uvjeriti Muska da prekine ruski pristup satelitskom komunikacijskom sustavu Starlink. Time je potpuno poremećena ruska taktička koordinacija djelovanja, na što Moskva do sada nije našla efikasan odgovor.
Ključni ruski problem je u tome da je njezina vojna sila i dalje optimizirana za masovno konvencionalno ratovanje. Kad se Ukrajina 2023. pokušala boriti na isti način, doživjela je neuspjeh. Zato je i prešla na strategiju asimetričnog ratovanja. Rezultati se nisu pokazali odmah jer je Rusija nastavila sporo napredovanje koje je kulminiralo zauzimanjem Pokrovska. Ove godine strukturni problemi ruske vojske konačno su izašli na vidjelo. Za Kijev lekcija je jasna - nastavljanje s reformama vojske i vođenjem novog načina ratovanja.
To ne znači da su svi ukrajinski problem i riješeni. I dalje je ozbiljan problem nedostatak ljudstva. Iako je Fedorov pokrenuo potrebne reforme po pitanju obuke i rotacije ljudstva, za njihov učinak trebat će vremena. Rusija i dalje ima velike rezerve ljudstva i tehnike, pa još može održavati pritisak na Ukrajinu, mada se i ovi resursi polako tope, a ekonomska situacija pogoršava.
Zbog toga je upitno može li Rusija ove ili iduće godine osvojiti Donbas. Isto tako, još je preuranjeno reći da je inicijativa na bojištu potpuno prešla na ukrajinsku stranu. Odgovor na ovo pitanje pružit će predstojeća ruska ljetna ofenziva. Ako Kijev odbije ruske napade i pri tome nanese protivniku još veće gubitke, Putin će biti prisiljen na zamrzavanje sukoba na dosegnutim linijama bez dobivanja bilo kakvih ustupaka. Time će početi nova faza rata, u kojoj će presudan čimbenik za obje strane biti mogućnost brzog obnavljanja vojnih sposobnosti i stabiliziranja ekonomije. A tu Rusija ne stoji dobro. Za Moskvu cijena rata postaje sve veća, i pitanje je do kada će moći izdržati kombinaciju međunarodne ekonomske izolacije i daljnjih ukrajinskih napada na rusku ekonomiju.
