GENERALI NA SISI HDZ-a Miljenko Filipović je samo zadnji u nizu. Pijan ravno u sudar

Za mene se govori da sam odlaskom u mirovinu pokazao pravo lice i promijenio dres, sugerirajući da sam učinio nešto nemoralno. Moj dres uvijek je bio dres Republike Hrvatske i u njemu sam branio domovinu. Ja jesam voditelj Savjeta za obranu i sigurnost SDP-a, ali nisam član SDP-a i nemam ambiciju učlaniti se ni u jednu političku stranku. Sretan sam ako nekome moja znanja mogu pomoći. Ali ako okrenemo pilu naopako, što je s mojim kolegama generalima koji su otišli u mirovinu otprilike kad i ja pa su sada državni tajnici, savjetnici ministra obrane i ministra branitelja? To su sve političke funkcije. Jesu li oni zadržali dres? I koji to dres? Tim metaforama o dresovima unosimo nered...

Ovim je riječima umirovljeni načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, admiral Robert Hranj, otvorio jedno od ključnih pitanja - kako završavaju nepodobni generali u Hrvatskoj (a nepodobni su očito svi koji “ne nose HDZ-ov dres”). Završavaju na društvenim marginama, zaboravljeni i prepušteni surovoj svakodnevici neumoljivog birokratskog aparata, s kojim se nose i susreću svi “mali ljudi” u Lijepoj Našoj - koji očito nose “krive dresove”.

Većina ih se za vojsku opredijelila dok su u mladosti osjećali potrebu služiti domovini, pripadati zajednici i dok im se dizao adrenalin na pomisao na razne izazove koji ih čekaju, a istodobno sebi osiguravaju stabilan posao i plaću, kao i mogućnost profesionalnog napredovanja. Tad sigurno nisu ni sanjali da će im boja dresa diktirati tijek karijere.

Hranj se inače referirao na poruku premijera Andreja Plenkovića, koji je suptilno poručio da može zaboraviti mjesto veleposlanika u NATO-u jer je “obukao SDP-ov dres”. Na spomenutu dužnost predložio ga je predsjednik Zoran Milanović, pa je bilo samo pitanje načina na koji će mu Banski dvori reći “malo morgen”.

Premijer je zapravo vrlo otvoreno poručio svim sadašnjim i budućim generalima da, ako stanu uz “krivu” političku opciju, odnosno oporbu, gube vjerodostojnost. A za “nevjerodostojne” nema mjesta u državnim institucijama, javnim poduzećima, ministarstvima i diplomaciji.

S obzirom na to da HDZ gotovo neprekidno upravlja izvršnom vlasti, upravo ta stranka odlučuje o najvećem dijelu imenovanja. Tako je tijekom godina stvorena percepcija da je za nastavak uspješne karijere važna politička lojalnost, gotovo jednako kao generalski čin. Primjera ne nedostaje.

Bivši načelnik Glavnog stožera Josip Lucić danas vodi Veteranski centar, ustanovu koja raspolaže značajnim javnim sredstvima te skrbi o hrvatskim braniteljima kroz zdravstvene, rehabilitacijske i socijalne programe. Lucić je posljednjih dana ponovno stao na stranu Vlade u sukobu o zapovjednom lancu, poručivši kako načelnik Glavnog stožera ne smije provesti “nezakonitu” zapovijed predsjednika Republike.

U Ministarstvu obrane danas sjede čak dva umirovljena generala kao državni tajnici. General-pukovnik Drago Matanović, dugogodišnji HDZ-ovac, od 2024. godine obnaša jednu od najvažnijih funkcija u sustavu obrane. Njegova mjesečna primanja prelaze 4700 eura, uz dodatne prihode veće od 1300 eura, a imovinska kartica pokazuje vrijedne nekretnine u Zagrebu, Sisku i Petrinji, gliser, automobil i drugu imovinu.

Drugi državni tajnik, brigadni general Tomislav Galić, također nastavlja karijeru u vrhu Ministarstva obrane s plaćom većom od 4100 eura. Njegova imovinska kartica uključuje stan u zagrebačkim Remetama, kuću u Osijeku, zemljišta te Mercedes GLB i motocikl Harley-Davidson.

U državnim tvrtkama također nije teško pronaći bivše generale. Mladen Fuzul član je uprave Pleter-usluga, tvrtke u državnom vlasništvu, s primanjima većim od 4200 eura mjesečno, a u nadzornom odboru iste tvrtke nalazi se i član upravnog odbora Hrvatskoga generalskog zbora Zvonko Peternel.

Ni diplomacija nije iznimka. Nekadašnji načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić postao je hrvatski veleposlanik u Katru. Brigadni general Ivan Jurić imenovan je veleposlanikom u Iraku, a umirovljeni brigadir Zoran Piličić danas je generalni konzul u Banjoj Luci.

Jedan od politički najuspješnijih generala svakako je Tomo Medved. Brigadni general danas je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja te godinama jedan od najbližih suradnika Andreja Plenkovića. Njegova ukupna mjesečna primanja prelaze 7700 eura kad se pribroje ostali prihodi.

U istome ministarstvu angažiran je i umirovljeni general Ivan Zelić, koji na temelju ugovora o djelu prima dodatnih 1100 eura mjesečno za poslove vezane uz kvalitetu života hrvatskih branitelja. Što ga čini modelom i školskim primjerom uhljebljivanja generala iz “HDZ-ove momčadi”. A “zna se” kako to godinama ide. Prvo je bio zapovjednik Prve bojne legendarne Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, radio je u Glavnom stožeru Oružanih snaga, a za sve ga je politika nagradila nastavkom karijere u mirovini, gdje se kroz resorno ministarstvo brine o životu hrvatskih branitelja te za to, uz mirovinu, prima pristojan honorar. Najpoznatiji je, kažu njegove kolege, po onom famoznom sastanku u Kninu nakon oslobođenja 1995. Tada ga je general Gotovina pošteno ispreskako zbog lošeg izvršavanja zadaća koje su se, barem za njega, pokazale prilično kompliciranima. Nekako ga je to bidnog obilježilo, kao i onog HDZ-ovca Škorića zvanog Križ. Zelić je čuven po tome što je i svoju familju ubacio u HDZ-ovu političku kvotu i lokalnu politiku u Splitu. Završilo je, eto, posvemašnjom katastrofom jer se očito taj talent prenosi s koljena na koljeno.

Neki su svoje mjesto pronašli i u drugim državnim sustavima. General Miljenko Filipović došao je pod povećalo javnosti kad je bio zaposlen u HEP-u kao predstojnik Ureda za korporativnu sigurnost bez javnog natječaja, što je svojedobno izazvalo veliku pozornost nakon što je Nacional objavio internu dokumentaciju prema kojoj je predsjednik uprave Frane Barbarić dao suglasnost za njegovo zapošljavanje unatoč upozorenjima o nedostatnim kvalifikacijama. General Vlado Bagarić godinama je vodio Hrvatsku kontrolu zračne plovidbe, premda je njegov mandat obilježila istraga DORH-a zbog sumnji u nezakonita zapošljavanja te sukobi sa sindikatima.

Branko Borković, ratni zapovjednik obrane Vukovara, poznat kao Mladi Jastreb, danas predsjeda nadzornim odborom Zrakoplovno-tehničkog centra. Istodobno je bio poseban savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede, najprije u vrijeme ministra Josipa Dabre, a potom je ostao angažiran i kod njegova nasljednika Davida Vlajčića. Sve to unatoč nizu kontroverzi koje su ga pratile posljednjih godina, od slučaja zlostavljanja životinja do prometne nesreće nakon koje ga je majka ozlijeđenog djeteta javno optužila za prijetnje.

Beneficije u vidu nastavka karijere i u mirovini (pod uvjetom da nose pravi dres) samo su nastavak posebnih uvjeta pod kojima i postaju umirovljenici.

Naime, za razliku od većine zaposlenih u Hrvatskoj, djelatne vojne osobe, među kojima su i generali Hrvatske vojske, imaju pravo na povoljnije uvjete umirovljenja te mogućnost nastavka rada uz istodobno primanje dijela ili cijele mirovine. Ta prava uređena su Zakonom o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.

Prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, generali mogu ostvariti pravo na starosnu mirovinu sa 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, a pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječu sa 60 godina života i najmanje 35 godina mirovinskog staža. Osiguranicima kojima se staž računa s povećanim trajanjem dodatno se snižava dobna granica za odlazak u mirovinu.

Visina mirovine određuje im se na temelju plaća ostvarenih u najpovoljnijih uzastopnih 10 kalendarskih godina od 1. siječnja 1998. Osobni bodovi povećavaju se za 45 posto.

Zakon predviđa i mogućnost ostvarivanja invalidske mirovine pod posebnim uvjetima ako djelatnu vojnu osobu proglase nesposobnom za vojnu službu. Osim toga, postoji institut posebne starosne mirovine za osobe kojima služba prestane odlukom vrhovnog zapovjednika zbog osobitih zasluga za Oružane snage Republike Hrvatske ili zbog drugog osobito važnog razloga. U takvim slučajevima moguće je ostvariti pravo na mirovinu bez obzira na životnu dob i duljinu staža, a mirovina se obračunava kao da korisnik ima najmanje 40 godina mirovinskog staža.

Osim toga, korisnici starosnih mirovina ostvarenih prema posebnim propisima mogu raditi i puno radno vrijeme, pri čemu im se tijekom zaposlenja isplaćuje 50 posto ostvarene mirovine uz punu plaću. Ta mogućnost dodatno je proširena izmjenama mirovinskih propisa koje su stupile na snagu početkom 2026. godine.

U praksi to znači da umirovljeni general može, primjerice, raditi kao konzultant, predavač, član uprave, savjetnik ili na bilo kojem drugom radnome mjestu, a da pritom nastavi primati dio ili cijelu mirovinu, ovisno o opsegu zaposlenja.

Dodatna pogodnost jest mogućnost povećanja mirovine nakon rada u mirovini. Naime, umirovljenici koji tijekom rada ostvare najmanje godinu dana dodatnog staža osiguranja mogu zatražiti ponovni izračun mirovine, čime im se mirovinska primanja mogu povećati. Naravno, nije sporno da država koristi znanje ljudi koji su desetljećima gradili vojni sustav. Problem nastaje kad se otvori pitanje kriterija.

Ovako je država osigurala da vojna karijera podobnima ne završava odlaskom u mirovinu. Ono što praksa posljednjih godina pokazuje jest da nastavak te karijere najčešće vodi kroz institucije kojima upravlja HDZ. Zbog toga je Plenkovićeva poruka Robertu Hranju zazvučala kao upozorenje cijelom Generalskom zboru -pazite koji dres odijevate jer o tome ovisi nastavak vaše karijere. Prema podacima iz veljače 2026., Hrvatski generalski zbor okuplja oko 160 članova. To su ljudi koji su tijekom karijere obnašali najviše vojne dužnosti, vodili operacije, zapovijedali postrojbama i sudjelovali u stvaranju Hrvatske vojske. Njihovo iskustvo nesumnjivo može biti vrijedno i nakon skidanja odore..