Gospe Sinjska, ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju. Tu je budnicu početkom dvijetisućitih pjevao Marko Perković, prezaposleni konobar iz Čavoglava, koji već dugo ne piše račune, nego povijest zabavne glazbe. “Zabavne”? Joj, pogreška. Gospa Sinjska nije udovoljila Perkovićevoj molbi pa vratila Franju, nije uzela ni Stipu, a mi smo joj povodom idućeg Perkovićeva koncerta postavili, logično, tri pitanja.
Gospe Sinjska, jesi li u stanju povezati sve ove križeve i mačeve koji se oštre za Sinj, povezati s naukom tvoga sina?
Teško. Moj sin je govorio: “Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!””, pa onda: “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone”. Konačno, rekao je i ovo: “Tko se mača laća, od mača će poginuti”. Mislim da je to travestija njegova nauka, eto, kad me već vučete za jezik. A mislim da će u Sinju, takvo je podneblje, biti žešće nego u Zagrebu na Hipodromu.
Pa tko bi nam onda mogao pomoći?
Možda sveti Juda Tadej, on vam je svetac specijaliziran za beznadne situacije i izgubljene slučajeve. Možda bi vaš premijer i ministar obrazovanja, u čijim su rukama i škare i sukno, konačno mogli poraditi nešto na tome da zaustave masovni prelazak mladeži s pobjedničke i, svakako, uz sve pogreške, prave strane, na poraženu, ustašku. Jer ono što se u NDH zbivalo, neće nikad moći braniti, prije će se toga sramiti, kad odrastu pa dođu pameti.
Nijemci, barem zapadni, su shvatili?
Čujte, Amerikanci su vodili Nijemce, nakon rata, u Buchenwald, jedno od srca tame, koje je blizu Weimara, srca njemačke kulture, pa su ih suočavali s leševima “njemačkih mesara”, da malo parafraziram vašu verziju pjesme o “kući Maksovih mesara”. Voljela bih vidjeti da se oni koji slave takve stvari malo suoče s nečim što nije samo apstraktna pjesma, nego ono što ta pjesma slavi.
