Kako se približava treća godišnjica smrti Mahse Jine Amini u pritvoru iranske policije za moral, aktivistica Mercedeh Shahinkar kaže da samo masovni ustanak, a ne dijalog niti postupne reforme, može donijeti istinske promjene, prenosi nezavisni Iran International.
Amini je umrla pod okolnostima koje ostaju nerazjašnjene ubrzo nakon uhićenja 16. rujna 2022., što je izazvalo val prosvjeda diljem zemlje nazvanih pokret Žena, život, sloboda, koji je na kraju ugušen smrtonosnom silom. Shahinkar i njezina majka pridružile su se prosvjedu u Teheranu 15. listopada, na kojem su je sigurnosne snage upucale u lice neubojnim streljivom, zbog čega je oslijepila na jedno oko.
Sada živi u egzilu u Sjedinjenim Državama i vjeruje da je pokret daleko odmakao od protivljenja hidžabu koji je naložila teheranska teokracija prema zahtjevu za potpunim padom vladajućeg sustava. "Naša mladež nije ubijena, a ljudi poput mene nisu oslijepljeni - mnogi na jedno oko, mnogi na oba oka, mnogi silovani i mučeni u zatvorima - samo da bi se zadovoljili površnim reformama“, rekla je Shahinkar za Iran International. Njeni komentari dolaze u trenutku kada unutar Irana rastu napetosti. Prema Iran Human Rights, vlasti su pogubile Mehrana Bahramiana , prosvjednika uhićenog tijekom demonstracija 2022. godine, samo nekoliko tjedana prije obljetnice.
Tisuće ljudi u Iranu suočavaju se s rizikom pogubljenja usred onoga što je Amnesty International u srijedu nazvao produbljivanjem krize pogubljenja.
Skupina za ljudska prava izjavila je da je u 2025. godini do sada pogubljeno više od 800 ljudi, što je gotovo dvostruko više nego prošle godine, te upozorila da deseci drugih pritvorenika povezanih s prosvjedima i dalje riskiraju pogubljenje nakon onoga što opisuju kao nepravedna suđenja i prisilna priznanja.
Shahinkar kaže da joj obitelji poginulih ili uhićenih tijekom nemira s kojima je ostala u kontaktu govore o ponovnom uznemiravanju, rekavši da su primili pozive od sigurnosnih službi kako bi se obeshrabrile javne komemoracije. Prosvjedi, rekla je Shahinkar, izazvali su vidljive društvene promjene, ali ona vjeruje da država to dopušta kao oblik kontrolirane slobode.
Visoko teheransko tijelo za donošenje odluka u svibnju je naredilo parlamentu da ne provodi sporni zakon kojim se propisuju stroži propisi o hidžabu. "Vidimo žene kako pjevaju na ulicama, ljude kako uzimaju relativne slobode. Ali dopuštaju si malo prostora samo kako bi izbjegli poticanje novog prosvjeda“, rekao je Shahinkar.
"Ne želimo male slobode namijenjene ušutkavanju ljudi. Želimo da Islamska Republika nestane - da njezino zlo bude uklonjeno iz naše zemlje." Iransko-američka psihoterapeutkinja Azadeh Afsahi, koja radi s žrtvama mučenja putem svoje neprofitne organizacije Iran House, kaže da čuje istu promjenu mišljenja od mnogih Iranaca koje savjetuje.
"Definicija pravde nije dostupna kada razgovaramo s preživjelima, jer ne znamo kada će vidjeti odgovornost. Ali ono što se ističe je njihova spremnost na borbu, čak i nakon svega“, rekao je Afsahi za Iran International. Shahinkar inzistira da će samo masovni otpor napraviti razliku.
"Islamska Republika neće pasti zbog ljubaznosti ili plesa. Potrebni su ljutnja i ogroman broj ljudi na ulicama - više od 50% društva, a ne samo 20 ili 30.“ Unatoč rizicima, kaže da je strah više ne sputava.
"U početku sam bio prestravljen kad sam vidio sigurnosne snage. Ali s vremenom je strah nestao... Čak i s jednim okom možemo slaviti slobodu.“
Godišnjica Aminijeve smrti obilježava se bdijenjem i demonstracijama u inozemstvu, dok unutar Irana skupine za ljudska prava tvrde da su vlasti pooštrile ograničenja okupljanja. Sjedinjene Države i nekoliko europskih zemalja izdale su izjave u čast Aminijevog sjećanja i pozivaju na odgovornost.
Za Shahinkar, međutim, simbolične geste u inozemstvu nisu dovoljne; ona tvrdi da budućnost ovisi o tome hoće li same Irance shvatiti svoju snagu i prenijeti borbu izvan hidžaba u zahtjev za sistemskim promjenama.
