Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi suočio se s ismijavanjem ožalošćenih koji su u ponedjeljak na sprovodu ubijenog vrhovnog vođe Alija Hamneija uzvikivali "smrt izdajniku" i "besramniče", pokazala je snimka koja kruži društvenim mrežama. Araghchi, koji vodi iranski pregovarački tim sa Sjedinjenim Državama, drugi je visoki dužnosnik koji je izvrijeđan na ceremonijama nakon što se predsjednik Masoud Pezeshkian u ponedjeljak suočio s bijesom ožalošćenih, javlja Iran International.
Tijelo bivšeg vrhovnog vođe Alija Hamneija preneseno je danas u džamiju Jamkaran u vjerskom gradu Qomu, gdje je izloženo javnosti dok su se pogrebne ceremonije nastavile u utorak. U Qomu su ulicama nosili ogroman crveni transparent s natpisom "Nagrada od 100 milijuna dolara za glavu Donalda Trumpa".
Sprovod Alija Hamneija obilježila je jučer zbrka od Teherana do Najafa, nakon što su organizatori naglo skratili rutu procesije u iranskoj prijestolnici i pojavili se oprečni izvještaji o tome tko će predvoditi molitve kada se ceremonije presele u Irak.
Pogrebni konvoj trebao je krenuti iz ulice Enghelab prema trgu Azadi, ali organizatori su bez prethodne najave promijenili rutu i umjesto toga poslali ga ulicom Azadi, znatno skrativši povorku. Hassan Hassanzadeh, zapovjednik Korpusa islamske revolucionarne garde u Teheranu, ispričao se u utorak pro-establišmentskim pristašama, rekavši da su organizatori željeli da konvoj prođe kroz ulicu Enghelab kako bi omogućio sudjelovanje većeg broja ljudi. Ali rekao je da su „velika prisutnost javnosti i blokirane ceste“ učinile izvornu rutu nemogućom.
Dok Iran održava jednotjedni pogreb za Alija Hamneija, politička dinamika koja se odvija iza kulisa ukazuje na zapanjujuću stvarnost: pitanje nasljedstva koje je dominiralo elitnom politikom više od desetljeća nije završilo njegovom smrću.
Brzo uzdizanje njegovog sina Mojtabe u roku od deset dana trebalo je zatvoriti to poglavlje. Umjesto toga, s obzirom na to da je novi Vrhovni vođa još uvijek odsutan iz javnosti, čini se da je otvoreno novo, javlja Iran International.
Otprilike dvadeset poruka pripisanih Mojtabi Hameneiju od njegova nasljedstva nisu uspjele uvjeriti mnoge Irance da on zaista vrši moć. Napori dužnosnika i pristaša da dokažu njegovu prisutnost često su bili kontradiktorni, produbljujući umjesto da rješavaju neizvjesnost.
Te mreže, koje su obuhvaćale civilne dužnosnike, visoke zapovjednike IRGC-a, klerike i mlađe ideološke političare, postojale su desetljećima, ali ih je u konačnici obuzdao autoritet Alija Hamneija.
Jedan primjer bilo je visoko zapovjedništvo IRGC-a, koje se tijekom Hamneijevih 38 godina na vlasti više puta mijenjalo između časnika iz Khuzestana i Isfahana, prije nego što je u travnju 2019. imenovao Hosseina Salamija iz regije Golpayegan, što su mnogi vidjeli kao pokušaj obuzdavanja sve štetnijeg rivalstva.
Stara podjela na reformiste i konzervativce uglavnom je izblijedjela. Nakon projekta "čišćenja" bivšeg predsjednika Ebrahima Raisija, iranski politički krajolik sve više oblikuje konkurencija između onoga što je predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf opisao kao "revolucionare" i "superrevolucionare".
Promjena je bila toliko dramatična da čak i Hossein Shariatmadari, otvoreni urednik tvrdokornih dnevnih novina Kayhan, dugo smatran simbolom beskompromisnog konzervativizma, sada upozorava na prijetnje nacionalnoj koheziji i kritizira tvrdokorne pristalice koji se protive sporazumu sa Sjedinjenim Državama.
Čak i neki tvrdolinijaši koji su do kraja lipnja optuživali pragmatičare poput Ghalibafa i ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija da traže razgovore s "ubojicom Hamneija", sada tvrde da Iran mora osigurati svoje financijske interese kroz dogovor s Washingtonom, čak i ako to zahtijeva odgodu odluka o dijelovima njegovog nuklearnog programa.
Najnepomirljivije frakcije unutar i oko IRGC-a tvrdile su da bi iranski prioritet sada trebao biti očuvanje njegovog raketnog programa kao preostale strateške imovine.
Ipak, osobe poput zastupnika Esmaila Kowsaryja i tajnika Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Mohammada Baghera Zolghadra i dalje inzistiraju da Iran također mora tražiti osvetu za Hamneijevo ubojstvo.
U kontinuiranoj odsutnosti Mojtabe Hamneija, mreže koje su nekoć djelovale pod centraliziranim i beskompromisnim odlučivanjem Alija Hamneija čini se da se natječu u definiranju budućeg smjera Islamske Republike - i u preuzimanju odgovornosti za upravo ono diplomatsko otvaranje kojem su se mnogi od njih protivili samo nekoliko dana ranije.
