Kadirovu 99,85 posto glasova. Na vlast došao čudnom smrću starijeg brata

Ramzan Kadirov osvojio je 99,85% glasova na čečenskim predsjedničkim izborima nakon što je obrađeno 100% glasačkih listića, prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva koje je citirao TASS, ruska državna agencija pod kontrolom Kremlja. 

Na prethodnim izborima 2016. godine Kadirov je, prema službenim podacima, dobio 94,8% glasova, a 2021. godine 99,7%. 

Uz Kadirova, na čečenskim predsjedničkim izborima 2026. kandidirali su se i Ismail Denilhanov, predsjednik Čečenske javne komore, koji predstavlja Pravednu Rusiju, i Khalid Nakajev, zastupnik u čečenskom parlamentu, koji predstavlja Komunističku partiju Ruske Federacije. Svaki od njih osvojio je 0,05% glasova.

Ramzan Kadirov danas predstavlja jednog od najmoćnijih i najopasnijih ljudi unutar Ruske Federacije, vladara koji Čečenijom upravlja željeznom šakom uz prešutni, ali i sasvim otvoreni blagoslov službene Moskve. Njegov životni put, prepun nasilja, političkih intriga, sumnjivih poslova i nevjerojatnog osobnog bogatstva, slika je i prilika moderne ruske politike na nemirnom Kavkazu. Od mladića koji je nosio oružje boreći se protiv ruskih snaga, Kadirov se kroz godine transformirao u glavnog saveznika Vladimira Putina, čovjeka koji je zadužen za brutalno gušenje svakog oblika otpora u svojoj rodnoj republici. Njegova vladavina obilježena je kultom ličnosti, nestancima nepodobnih novinara i nevjerojatnim bogaćenjem uskog kruga obitelji i lojalnih suradnika.

Borio se protiv Rusa, ali Kadirov mijenja stranu

Rođen 5. listopada 1976. u selu Centaroj, Ramzan je bio drugo muško dijete u obitelji Ahmada i Ajmani Kadirov. Njegov otac Ahmad bio je istaknuti islamski klerik i muftija koji je tijekom Prvog čečenskog rata javno pozivao na džihad protiv ruskih oružanih snaga. U tom krvavom sukobu, mladi Ramzan borio se rame uz rame sa svojim ocem, aktivno braneći ideju neovisne Čečenije od nadiruće ruske vojske. Njihova obitelj u to vrijeme nije raspolagala značajnim bogatstvom, a preživljavali su oslanjajući se na pomoć bogatijih pokrovitelja iz svog klana.

Međutim, politička previranja i pojava radikalnih stranih islamskih boraca na Kavkazu doveli su do dramatičnog zaokreta. Početkom Drugog čečenskog rata 1999. godine, obitelj Kadirov donijela je odluku o potpunoj promjeni strane. Shvatili su da radikalni elementi preuzimaju kontrolu nad pobunom te su, vođeni golemim vlastitim političkim ambicijama, sklopili savez s Moskvom. Ramzan tada postaje osobni vozač i glavni tjelohranitelj svog oca, koji je ubrzo imenovan čelnikom privremene proruske uprave u uništenoj Čečeniji. Ovaj potez obilježio je obitelj Kadirov kao najveće izdajnike u očima mnogih bivših suboraca, ali im je nepovratno otvorio vrata prema apsolutnoj moći. Tadašnji premijer Vladimir Putin osobno je odobrio ovaj pakt, prepustivši Ahmadu Kadirovu zadatak pacifikacije regije u zamjenu za golemu financijsku i logističku podršku.

Smrt oca i misteriozan kraj starijeg brata Zelimhana

Uspon obitelji Kadirov bio je nagao, ali je naišao na veliku prepreku kada je Ahmad Kadirov ubijen 9. svibnja 2004. tijekom vojne parade na stadionu Dinamo u Groznom. Eksplozija bombe postavljene točno ispod njegovog sjedala usmrtila je čečenskog predsjednika, a okolnosti tog atentata do danas su prepune nelogičnosti. Zanimljivo je da Ramzan tog kobnog dana uopće nije bio u Čečeniji, već se nalazio u Moskvi, gdje ga je ubrzo primio Vladimir Putin. Fotografije mladog Ramzana u plavoj trenirci pored strogo odjevenog ruskog predsjednika obišle su svijet, a mnogi su taj susret protumačili kao jasan znak prijenosa ovlasti.

Iako je Ramzan bio očit Putinov miljenik, postojao je problem nasljeđivanja. Prema tradiciji, moć je trebala pripasti njegovom starijem bratu Zelimhanu, koji je bio dvije godine stariji. Zelimhan je, međutim, bio poznat po problematičnom ponašanju, čestim sukobima i problemima s ovisnošću. Samo nekoliko tjedana nakon očeve smrti, točnije 31. svibnja, Zelimhan je misteriozno preminuo. Službeni uzrok smrti navodio je zatajenje srca u snu kao posljedicu ranije prometne nesreće, no brojna nagađanja upućivala su na to da je njegov nestanak s političke scene bio iznimno prikladan za Ramzanove ambicije. Ubrzo su se iz političkog života počeli uklanjati i svi drugi potencijalni oponenti, ostavljajući mladog Ramzana kao jedinog logičnog vladara Čečenije.

Kako u to vrijeme Ramzan još nije imao potrebnih trideset godina za preuzimanje predsjedničke funkcije, Moskva je na čelo republike privremeno postavila Alua Alhanova. Taj period obilježen je Ramzanovim neprestanim ponižavanjem novog predsjednika, pri čemu je Kadirov kontrolirao sve financijske tokove i službe sigurnosti. Njegove jedinice, kolokvijalno poznate kao kadirovci, širile su strah, eliminirajući neistomišljenike bez ikakvih pravnih posljedica. U proljeće dvije tisuće i šeste godine, u samom središtu Groznog, čak je došlo do oružanog sukoba između Kadirovljevih ljudi i Alhanovljeve predsjedničke garde. Alhanov je na kraju popustio pod pritiskom i podnio ostavku, nakon čega Putin potpisuje dekret kojim Kadirov i službeno postaje predsjednik.

Tijekom svoje vladavine, Kadirov se pokazao kao nemilosrdan vladar. Njegovo ime često se povezuje s naručenim ubojstvima uglednih kritičara režima, od kojih su mnoga ostala nerazjašnjena. Među najpoznatijim slučajevima su likvidacije istraživačke novinarke Ane Politkovskaje, novinara Paula Khlebnikova i ruskog oporbenog političara Borisa Nemcova, prema detaljnom istraživanju neovisnih novinara koji su godinama pratili tragove novca i poziva osumnjičenih Kadirovljevih suradnika. Čak su i bivši ruski saveznici poput braće Jamadajev, nositelja najviših državnih odlikovanja, hladnokrvno likvidirani na ulicama Moskve i Dubaija nakon što su se usudili prkositi Kadirovu.

Kadirov u džepove trpa milijarde

Iza slike nepobjedivog vođe krije se i nevjerojatan sustav korupcije i osobnog bogaćenja. Ruska federacija godišnje izdvaja više od tri milijarde dolara za financiranje Čečenije, no ogroman dio tih sredstava završava u rukama Kadirova i njegove obitelji. Ekonomija republike strukturirana je tako da gotovo svi važni poslovni subjekti, trgovački centri, taksi službe i građevinske tvrtke pripadaju uskom krugu njegovih ljudi. Središnji mehanizam za izvlačenje državnog novca predstavlja Regionalni javni fond heroja Rusije Ahmat Kadirov, organizacija koja navodno služi u humanitarne svrhe, ali u praksi funkcionira kao osobni bankovni račun čečenskog vođe.

Svi zaposlenici državnih službi u republici prisiljeni su izdvajati dio svojih mjesečnih primanja za taj fond, dok se istovremeno milijunske svote novca usmjeravaju preko fiktivnih tvrtki. Zabilježeni su slučajevi gdje fiktivne građevinske firme dobivaju ugovore vrijedne stotine milijuna dolara za obnovu škola, a zatim taj novac u gotovini povlače osobe direktno povezane s Kadirovim tjelohraniteljima. Ovakav model omogućio mu je financiranje ekstremno raskošnog načina života, koji uključuje privatne zoološke vrtove, luksuzne vile u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i kolekcije najskupljih automobila.

​- Svi oni koji su pobjegli u inozemstvo mogu se vratiti, pomoći ćemo im na svaki mogući način i svi mogu sudjelovati u obnovi naše domovine - izjavio je Kadirov jednom prilikom, iako stvarna slika govori o masovnom siromaštvu građana.

On je poznat i po ulaganju novca u ekstravagantne sportske događaje, poput organizacije nogometne utakmice protiv legendarnih igrača Brazila 2011. godine, u kojoj je njegova momčad izgubila 6-4, unatoč tome što je Kadirov sam zabio dva gola.

Kadirovci u ukrajinskom ratu i optužbe za teške ratne zločine

S početkom ruske invazije na Ukrajinu u veljači dvije tisuće i dvadeset i druge godine, Ramzan Kadirov među prvima je obećao apsolutnu vojnu potporu Vladimiru Putinu. Tisuće njegovih boraca poslane su na ratište, a sam Kadirov često se hvalio njihovim navodnim uspjesima na društvenim mrežama, zbog čega su ih brojni vojni analitičari prozvali "tiktok ratnicima". Prava istina o njihovom ratnom putu bila je daleko od herojske, jer su kadirovci najčešće korišteni u drugom ešalonu, iza regularnih ruskih snaga. Njihova osnovna zadaća nerijetko se svodila na provođenje discipline među samim ruskim vojnicima, djelujući kao blokadni odredi zaduženi za kažnjavanje ili likvidaciju dezertera.

Iako su izbjegavali najteže frontalne sukobe s ukrajinskom vojskom, Kadirovljevi ljudi redovito su optuživani za najteže ratne zločine, mučenja zarobljenika i pljačku civila, izvijestio je Kyiv Post u svojim iscrpnim ratnim reportažama. Njihova okrutnost posebno je došla do izražaja tijekom opsade grada Mariupolja, gdje su sudjelovali u nemilosrdnom razaranju urbanih središta. Sam Kadirov pokazao je bolesnu razinu glorifikacije nasilja kada je javno pohvalio svog petnaestogodišnjeg sina Adama nakon što je ovaj brutalno pretukao zatvorenika, nagradivši ga visokim državnim odličjima i titulom šefa osobnog osiguranja.

​- Oni koji žele uništiti Rusku Federaciju stoje iza svega ovoga i mi moramo iskorijeniti to zlo - rekao je Kadirov opravdavajući agresiju.

Haremi, nezakonite supruge i obiteljska kontrola republike

Jedan od najkontroverznijih aspekata Kadirovljeva života odnosi se na njegov odnos prema ženama i ustrojstvu obitelji. Prema ruskom ustavu poligamija je strogo zabranjena, no čečenski vođa u potpunosti ignorira te zakone. Njegova jedina zakonita supruga je Medni Kadirova, s kojom ima 12-ero djece. Međutim, javna je tajna da on održava cijeli harem takozvanih nezakonitih supruga, s kojima sklapa islamske brakove kako bi izbjegao optužbe za blud i razvrat. Mediji su tijekom godina otkrili identitete nekoliko njegovih konkubina, među kojima se posebno ističu Fatima Hazujeva i Aminat Ahmadova. Te žene žive u nezamislivom luksuzu, dobivaju skupe nekretnine u strogom centru Groznog te raspolažu vojskom slugu.

U čečenskoj javnosti čak je kružila i pop pjesma lokalne pjevačice Tamile Sagaipove u kojoj se na bizaran način slavi Kadirov i izravno nabrajaju imena njegovih brojnih miljenica. Neposlušnost vladaru strogo se kažnjavala; žene koje bi pale u njegovu nemilost gubile bi svaki status, bile su izbačene iz javnog života, a zabilježeni su i slučajevi fizičkog zlostavljanja. S druge strane, djeca koju Kadirov ima, kako sa zakonitom tako i s nezakonitim suprugama, sustavno se promoviraju na najviše državne pozicije. Njegove kćeri i sinovi već u tinejdžerskim godinama dobivaju ministarske fotelje, upravljaju fondovima i preuzimaju potpunu kontrolu nad političkim, gospodarskim i sigurnosnim strukturama Čečenije. Obruč moći obitelji Kadirov time se samo dodatno sužava, zatvarajući republiku u mračan i hermetičan feudalni sustav pod potpunom kontrolom jednog čovjeka.

Da je Kadirov teško bolestan objavila je 2019. Novaya Gazeta. Navodno mu je dijagnosticirana nekroza gušterače. 

* uz korištenje AI-ja