Zadnjih godina Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, u suradnji s Vladom, primijenilo je praksu imenovanja otpravnika poslova u veleposlanstvima u slučajevima kad mandat veleposlanika istekne, a još nije provedena redovna rotacija diplomatskog kadra. Ova procedura, iako u skladu sa zakonom i formalno ne zahtijeva konzultacije s predsjednikom kao sukreatorom vanjske politike, otvara pitanje prihvatljivosti i etičkog aspekta takvih rješenja u diplomatskom protokolu.
Primjeri postojećih imenovanja ilustriraju praksu: otpravnica poslova u Vatikanu je Tea Zupičić, u Francuskoj Senka Burić, dok u Velikoj Britaniji tu funkciju obnaša Davor Ljubanović. Novi veleposlanici nisu imenovani, a nastavak rada u diplomatskoj misiji osiguran je putem imenovanja otpravnika poslova bez konzultacija s predsjednikom.
Pravna strana ovoga postupka je jasna, objašnjava sugovornik iz diplomatskih krugova, jer prema Zakonu o vanjskim poslovima, imenovanje otpravnika poslova u razdobljima privremenog vođenja misije nije zakonski uvjetovano odobrenjem predsjednika. No politički i moralni aspekt ostaje otvoren.
- Iako formalno nepotrebno, zaobilaženje konzultacija u praksi može biti shvaćeno kao marginaliziranje uloge predsjednika u vanjskopolitičkim pitanjima, a to može izazvati pitanja legitimnosti i koordinacije politike - govori nam naš sugovornik.
Ako se otpravnik poslova može imenovati bez jasnog procesa, otvara se prostor za imenovanja pojedinaca koji dolaze iz lokalne ili javne uprave, umjesto da dolaze iz redova profesionalnog diplomatskog kadra. Primjer ovoga je Filip Zoričić, bivši gradonačelnik Pule, koji je nakon prestanka lokalne funkcije odlučio nastaviti karijeru u diplomaciji te će, kako neslužbeno doznajemo, biti član osoblja ambasade u Helsinkiju. Sve se to događa u trenutku dok se čekaju rotacije veleposlanika i nova imenovanja, a riječ je o 89 veleposlaničkih mjesta. Vlada i predsjednik se već mjesecima ne mogu usuglasiti oko nekih imena te cijeli proces za sada još stoji.
- Praksa imenovanja otpravnika poslova pokazuje da, iako formalno pravno utemeljena, proceduralna autonomija MVP-a i Vlade u praksi omogućuje fleksibilnost, ali i otvara prostor za kritiku. Transparentnost i uključivanje svih relevantnih aktera, uključujući predsjednika, mogli bi dodatno ojačati kredibilitet hrvatske diplomacije i pokazati da se izbor kadra temelji na stručnosti - kaže sugovornik blizak diplomatskim krugovima.
