Tko zna što bi rekao John T. Thompson, izumitelj strojnice koja je po njemu dobila ime, da je znao kako će mu slavu tamo negdje dvijetisućitih, dakle gotovo stotinu godina nakon što je proizveden prvi 'Tommy Gun', ukrasti jedan hrvatski pjevač iz Čavoglava. Thompson je definitivno najguglanije ime ovih dana u Hrvatskoj. Oružje je u startu bilo zamišljeno za borbu u rovovima tijekom Prvog svjetskog rata, ali nije završeno na vrijeme. Američki brigadni general John T. Thompson je do 1914. bio načelnik za streljačko naoružanje u odsjeku tehničke službe komande.
Prva velika narudžba za puške Thompsona došla je 20-ih godina od potpuno neočekivanog naručitelja: američke pošte. Oni su nakon serije brutalnih pljački naručili 200 automata M1921A kako bi osigurali sigurnost poštanskih vagona. Automatima su u stvari baratali američki marinci zaduženi za osiguranje. No ubrzo su Thompsonovu strojnicu prigrlili - mafijaši. Tijekom godina prohibicije bila je silno popularno oružje među čikaškim i njujorškim gangsterima. Sjećate se vjerojatno, u gangsterskim filmovima kad se pojavi neki ubojica s mitraljezom skrivenim u kovčegu za violinu. E, to unutra je Tommy Gun, odnosno Thompson.
Poznat i kao 'čikaška pisaća mašina', Tommy Gun postao je simbol brutalnih dvadesetih. Zbog svoje relativno kratke duljine - dug je oko 80 cm - Thompson zaista rastavljen stane u malu, drvenu kutiju za violinu. Kada su kriminalci to shvatili, kutije za violine počele su se koristiti za skrivanje svih vrsta vatrenog oružja - od mitraljeza do skraćenih sačmarica.
Kad već nije stigao za prvi, Thompson je potpuno usavršen ušao u Drugi svjetski rat. Chruchill je ponosno pozirao s Tommy Gunom kad su naručili od Amerikanaca 450 tisuća komada, ali su zbog ubojitih njemačkih podmornica uspjeli dopremiti britanskoj vojsci svega sto tisuća strojnica. Ostalo je zapisano da je cijena automata iznosila 225 američkih dolara po komadu, sa završnom obradom, kundakom i rukohvatima od orahovine, dva „L“ bubnja, četiri okvira, remenom, tisuću metaka i priborom za čišćenje. Thompsone su 1941. dobili i u rat sa sobom nosili britanski specijalci. Tko zna, možda je i neki iz te pošiljke godinama kasnije završio u Čavoglavama.
Puno je vremena prošlo otkako je Marko Perković, tamo početkom 90-ih 'ukrao' ime mitraljezu i postao Thompson. U nekim drugim okolnostima za vikend je koncert na Hipodromu mogao držati neki čovjek nadimka Heckler ili Koch, možda Kalaš. Ali ratne okolnosti bile su takve da je Marko Perković bio jedan od šest "marka" u postrojbi pa je dobio nadimak da ga mogu razlikovati, po puški koju je nosio. A nije imao Heckler & Koch ili kalašnjikov nego američki mitraljez - "Thompson".
Ovako piše Braniteljski portal: Po početku Domovinskog rata, 1991. godine Marko se kao dragovoljac pridružio Zboru narodne garde, a bio je pripadnik Samostalnog voda Čavoglave. Samostalni vod Čavoglave službeno je osnovan 17.09.1991. godine. Do polovice listopada djeluje sam. Tada dolazi 114. brigada HV-a, inače prva pričuvna brigada u Hrvatskoj, u čiji sastav ulazi i Samostalni vod Čavoglave. Zajednički drže položaje od Moseća do vrha Svilaje, što je zapravo prva crta obrane na kojoj je spriječen prodor JNA i četnika prema Splitu. Vod “Čavoglave” drži spomenute položaje uz izmjene nekoliko brigada među kojima je i slavna 3. imotska bojna 4. gardijske brigade HV-a. Tako ostaje do jeseni 1992. godine kada vod ulazi u sastav 142. drniške brigade HV-a i sudjeluje u svim ratnim oslobađajućim operacijama u kojima sudjeluje i 142. brigada i završava svoj ratni put kad završavaju i sve ratne operacije Ljeto 95, Oluja, Maestral… Na položaju u Čavoglavama, u sklopu voda, bilo ih je šestorica koji su se zvali Marko, pa su njemu dali nadimak po staroj američkoj strojnici “Thompson” koju je nosio. Thompson ubrzo pušku zamjenjuje nekom prikladnijom i svrsishodnijom, no nadimak ostaje sve do danas."
Sam Perković ponešto je o tome davno rekao u emisiji Željke Ogreste:
"Koliko znam, ti si u Oluji sudjelovao, je li tako, i Knin si oslobađao?", pitala je Ogresta.
"Točno, je, meni je to bio odmor, sve ovo me pomalo zamaralo. Ova estrada, pošto se ja nikada nisam mislio baviti ovime, slučajno se to dogodilo. Kad bih otišao u Čavoglave sa svojim prijateljima, ja bih se tada odmorio. I naravno da mi je sve to odgovaralo", odgovorio je Thompson.
Voditeljica je zatim upitala o pušci "A Thompsona još uvijek imaš?"
"Thompson je kod mene, uvijek će i biti."
Objasnio je otkud mu američka puška.
"Mi prve puške koje smo dobili u ratu 91. godine, nekih petnaestak pušaka, među njima je bila stara američka puška Thompson, koju su dužili Amerikanci u Drugom svjetskom ratu. Pošto nas je s imenom Marko bilo nekoliko u našem vodu, i koji Marko, onaj što ima Thompsona. I tako. A to je bio peh, taj Thompson nije dobar uopće. A slab, slab domet ima, teško je nabaviti municiju za njega i tako."
Hrvatski vojnik o strojnici Thompson piše: "Nakon izbijanja Domovinskog rata, 14. rujna predsjednik Tuđman donosi zapovijed na osnovi koje se izvodi blokada svih vojarni i drugih vojnih objekata na području Hrvatske. Rezultat te blokade bila je masovna predaja brojnih vojnih objekata (neki su predani bez ijednog ispaljenog metka), pa hrvatske snage dolaze u posjed znatne količine oružja i streljiva (između ostalog i velike količine kratkih strojnica). Među njima prevladavale su kratke strojnice “Thompson M-1”, koje su relativno brzo postale vrlo omiljene kod branitelja, prije svega zbog respektabilnog kalibra i velike ubojne moći. No, naoružavanje hrvatskih branitelja tom strojnicom nije bilo znatno prvenstveno zbog ograničene količine streljiva kalibra .45 ACP koje je bilo na zalihama, a s obzirom na embargo na uvoz naoružanja i vojne opreme njegova nabava je bila vrlo otežana. S druge strane, njezine dimenzije su očito mnogi korisnici doživljavali kao ograničavajući faktor, pa je bilo pojava skidanja drvenog kundaka i uporabe strojnice “iz ruku”. Naravno, na taj način je i preciznost paljbe postala vrlo upitna, međutim u uličnim sukobima važnija je bila spretnost i brzina reakcije." Dakle, Marko Perković Thompson je, barem do nabavka druge puške, morao štedjeti svaki metak.
