Nakon masovnih ruskih raketnih napada na energetska postrojenja u Ukrajini, stotine stambenih blokova u Kijevu ostali su bez grijanja i struje, piše Deutsche Wele.
Ne samo zaposlenici energetskih tvrtki nego i privatni izvođači, električari i vodoinstalateri daju sve od sebe kako bi ublažile nestašicu. Njihov rad u ledenim podrumima zgrada često prolazi nezapaženo, ali za njima postoji velika potražnja.
U glavnom gradu Ukrajine je izuzetno teško pronaći majstore koji mogu zamijeniti električni kabel izgoren nakon preopterećenja mreže ili koji mogu ispustiti hladnu vodu iz cijevi za grijanje. Cijele četvrti više se ne mogu opskrbljivati daljinskim grijanjem zbog oštećenja pogona. Gdje god je to moguće, vodoinstalateri, električari te stručnjaci za sanitarne instalacije i grijanje neumorno rade kako bi kućanstva ponovno priključili na vodu, grijanje i električnu energiju.
Oleh Karpov vodi tvrtku za sanitarnu tehniku i inženjering grijanja. Njega i njegov tim angažiraju udruženja vlasnika stanova za održavanje vodovodnih i električnih sustava u kijevskim stambenim blokovima.
Karpov kaže da ova godina ozbiljno testira njegovu izdržljivost. Njegov radni dan počinje u 4 ili 5 sati ujutro, dok većina stanovnika grada još spava, a završava daleko iza ponoći.
Njegov tim je od početka siječnja dežuran manje-više neprekidno. Njegovi zaposlenici fizički su i emocionalno iscrpljeni, ali svejedno čak i bolesni dolaze na posao, priča Karpov.
"Ponekad uspijemo odspavati dva ili tri sata. Jučer sam došao kući, nisam se ni oprao, legao sam u 2 ujutro i ponovno su me probudili u 5:30. Umorni smo i bolesni, ali idemo tamo gdje smo potrebni", rekao je Karpov.
Karpov je ratni veteran koji je zbog zdravstvenih razloga otpušten iz vojske. Većina ljudi u njegovu timu stariji su muškarci. Neki imaju teške ozljede zadobivene na prvoj liniji bojišta i bore se s fizičkim ograničenjima.
"Od 25 radnika ostalo mi je osam. Neki su na fronti. Drugi su otišli u inozemstvo. Ljudi koji rade za privatne tvrtke ne mogu dobiti izuzeće od vojne službe kao zaposlenici državnih ili komunalnih poduzeća. Postoji ogroman nedostatak kvalificiranog osoblja“, rekao je Karpov za DW.
"Imam zavarivača koji ima 62 godine i električara starijeg od 60. Tu je i jedan čovjek s teškim invaliditetom te monter koji je interno raseljena osoba s teritorija pod ruskom okupacijom i koji također ima zdravstvene probleme. Mladi ljudi ne žele raditi ovaj posao, pa ga mi radimo.“
Hitni timovi inženjera i električara obično rade brzo kako bi pomogli što većem broju ljudi.
"Nema dovoljno hitnog osoblja, pa ljudi rade dva ili tri dana bez pauze. Na rubu su kolapsa. Dva radnika na hitnim popravcima nedavno su umrla od pretjeranog preopterećenja radom. Mnogi pate od fizičke i psihičke iscrpljenosti ili ozeblina“, napisao je na Facebooku Oleksij Kučerenko, zastupnik u parlamentu i bivši ministar stanovanja i komunalnih usluga.
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko potvrdio je da je u siječnju preminuo 60-godišnji monter dok je obavljao popravak u jednom stanu. Gradsko vijeće planira obiteljima radnika koji su poginuli radeći u stambenim blokovima i komunalnim objektima isplatiti jednokratnu financijsku pomoć od 50.000 grivnji (oko 1.000 eura).
Općenito, udruženja vlasnika stanova angažiraju majstore poput Karpova za brigu o zgradi. To znači da oni ne mogu naplaćivati veće cijene za usluge, jer su vezani dugoročnim ugovorima koji se temelje na unaprijed određenom broju intervencija i ne uzimaju u obzir ekstremne situacije uzrokovane ruskim zračnim napadima.
No za Karpova nisu najgori ta financijska strana posla, potpuna iscrpljenost, stare cijevi ili izgorjeli kablovi. Za njega je najgori nedostatak priznanja.
"Optužuju nas da smo lijeni, psuju nas, agresivni su i očekuju da prkosimo zakonima fizike. U zgradi s 300 stanova možda postoji jedna osoba koja nam zahvali, dok ostali govore da loše radimo. U takvim situacijama čovjek se stvarno obeshrabri i poželi odustati“, priznaje.
Leonid Kulickij je star 59 godina i radi kao električar gotovo 30 godina. Ova zima najteža je u cijeloj njegovoj karijeri, kaže. Da bi se odmorio, kući može otići samo na nekoliko sati.
Mnogi stanovnici Kijeva koji nemaju grijanje u svojim stanovima koriste onih nekoliko sati kada ima struje da bi uključili grijalice. No elektroenergetske mreže nisu projektirane da podrže toliko energetski zahtjevnih uređaja koji rade istodobno.
"Čim dođe struja, ljudi uključe sve odjednom: bojlere, grijalice, kuhala za vodu. Zbog toga izgaraju kabeli, instalacije i razvodne kutije. Ali mi moramo izaći i pomoći ljudima jer se smrzavaju i inače uopće neće imati struje. Moramo nešto učiniti kako bi se ponovno mogli ugrijati“, kaže Kulickij.
Unatoč golemom radnom opterećenju on sebe ne smatra herojem. To je jednostavno njegova dužnost prema sugrađanima, kaže Kulickij, čiji se sin bori na prvoj liniji. Ukrajinski vojnici u rovovima imaju daleko teže uvjete, napominje.
"Rusija nas dovodi do iscrpljenosti. Ali izdržavamo. Svoj posao radim najbolje što mogu. Najvažnije je da naša djeca iz ovog rata izađu živa i zdrava.“
