NY Times: Trump je poslao Navy Seals u Sj. Koreju?! Uočili ih ribari, sve su ih ubili

Grupa pripadnika Navy SEAL-a izašla je iz tamnog oceana jedne zimske noći početkom 2019. i dovukla se do stjenovite obale u Sjevernoj Koreji. Bili su na tajnoj misiji toliko složenoj i značajnoj da je sve moralo ići savršeno. Cilj je bio postaviti elektronički uređaj koji bi Sjedinjenim Državama omogućio presretanje komunikacije sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una usred pregovora na visokoj razini s predsjednikom Trumpom o nuklearnom programu, otkriva New York Times. 

Misija je imala potencijal pružiti Sjedinjenim Državama vrijedne obavještajne podatke. Ali to je značilo slanje američkih komandosa na sjevernokorejsko tlo - potez koji, ako bude otkriven, ne samo da bi mogao uništiti pregovore, već bi mogao dovesti i do krize s taocima ili eskalacije sukoba s nuklearno naoružanim neprijateljem. Bilo je toliko rizično da je zahtijevalo izravno odobrenje predsjednika.

Za operaciju je vojska odabrala Crvenu eskadrilu SEAL tima 6 - istu jedinicu koja je ubila Osamu bin Ladena. SEAL-ovci su uvježbavali mjesecima, svjesni da svaki potez mora biti savršen. Ali kada su te noći stigli do onoga što su mislili da je pusta obala, noseći crna ronilačka odijela i naočale za noćno gledanje, misija se brzo raspala.

Sjevernokorejski brod se pojavio iz mraka. Svjetiljke s pramca obasjavale su vodu. U strahu da su uočeni, SEAL-ovci su otvorili vatru. U roku od nekoliko sekundi, svi na sjevernokorejskom brodu bili su mrtvi. SEAL-ovi su se povukli u more bez postavljanja prislušnog uređaja.

Sjedinjene Države ili Sjeverna Koreja nikada nisu javno priznale, niti nagovijestile operaciju iz 2019. godine. Detalji ostaju klasificirani i ovdje se prvi put objavljuju. Trumpova administracija nije obavijestila ključne članove Kongresa koji nadziru obavještajne operacije, ni prije ni nakon misije. Bijela kuća odbila je komentirati.

Ovaj izvještaj temelji se na intervjuima s dvadeset i četvero ljudi, uključujući civilne vladine dužnosnike, članove prve Trumpove administracije te sadašnje i bivše vojno osoblje upoznato s misijom. Svi su govorili pod uvjetom anonimnosti zbog tajnog statusa misije.

Vojna operacija na sjevernokorejskom tlu, blizu američkih vojnih baza u Južnoj Koreji i pacifičkoj regiji, također je riskirala pokretanje šireg sukoba s neprijateljskim, nuklearno naoružanim i visoko militariziranim protivnikom.

Godine 2019., Trump je uputio personaliziranu ponudu Kimu, tražeći napredak koji je prethodnim predsjednicima izmicao. No, ti su razgovori propali, a sjevernokorejski nuklearni program se ubrzao. Američka vlada procjenjuje da Sjeverna Koreja sada ima otprilike 50 komada nuklearnog oružja i projektila koji mogu dosegnuti zapadnu obalu. Gospodin Kim obećao je da će nastaviti širiti svoj nuklearni program "eksponencijalno" kako bi odvratio ono što naziva američkim provokacijama.

Misija SEAL-a imala je za cilj popraviti strateški slijepu točku. Godinama su američke obavještajne agencije smatrale gotovo nemogućim regrutirati ljudske izvore i prisluškivati ​​komunikacije u izoliranoj autoritarnoj državi Sjeverne Koreje.

Uvid u razmišljanje Kim Jong Una postao je visoki prioritet kada je gospodin Trump prvi put preuzeo dužnost. Sjevernokorejski vođa činio se sve nepredvidljivijim i opasnijim, a njegov odnos s Trumpom kolebao se između pisama prijateljstva i javnih prijetnji nuklearnim ratom. Usred neizvjesnosti, američke obavještajne agencije otkrile su Bijeloj kući da imaju rješenje za obavještajni problem: novo razvijeni elektronički uređaj koji bi mogao presresti komunikaciju gospodina Kima.

Kvaka je bila u tome što se netko morao ušuljati i podmetnuti ga, piše NY Times. Vojni dužnosnici rekli su da je posao dodijeljen SEAL Teamu 6 2018. godine. Čak i za Tim 6, misija bi bila iznimno teška. SEAL-ovci koji su više navikli na brze racije na mjestima poput Afganistana i Iraka morali bi preživjeti satima u ledenom moru, provući se pored sigurnosnih snaga na kopnu, izvesti preciznu tehničku instalaciju i zatim neotkriveno izaći.

Izlazak neotkriven bio je ključan. U prvom mandatu gospodina Trumpa, vodeći čelnici Pentagona vjerovali su da čak i mala vojna akcija protiv Sjeverne Koreje može izazvati katastrofalnu odmazdu protivnika s otprilike 8000 topničkih oružja i raketnih bacača usmjerenih na otprilike 28 000 američkih vojnika u Južnoj Koreji, te raketama sposobnim za nuklearno oružje koje bi mogle dosegnuti Sjedinjene Države.

Ali SEAL-ovci su vjerovali da mogu izvesti misiju jer su već prije radili nešto slično.

Prema ljudima upoznatim s misijom, SEAL-ovi su 2005. godine koristili mini podmornicu kako bi se iskrcali na obalu Sjeverne Koreje i otišli nezapaženo. Operacija iz 2005., provedena za vrijeme predsjedništva Georgea W. Busha, nikada prije nije javno objavljena.

SEAL-ovi su predlagali da to ponove. U jesen 2018., dok su bili u tijeku razgovori na visokoj razini sa Sjevernom Korejom, Zajedničko zapovjedništvo specijalnih operacija, koje nadgleda Tim 6, dobilo je odobrenje od Trumpa za početak priprema, rekli su vojni dužnosnici.

Plan je predviđao da mornarica prokrijumčari nuklearnu podmornicu, dugu gotovo dva nogometna igrališta, u vode Sjeverne Koreje, a zatim rasporedi mali tim SEAL-ova u dvije mini podmornice, svaka veličine kita ubojice, koje bi se tiho kretale prema obali. Mini podmornice su bile takozvane mokre podmornice, što je značilo da bi SEAL-ovci plovili uronjeni u oceansku vodu temperature 40 stupnjeva oko dva sata kako bi stigli do obale, koristeći ronilačku opremu i grijana odijela za preživljavanje.

U blizini plaže, mini podmornice bi ispuštale skupinu od oko osam pripadnika SEAL-a koji bi plivali do cilja, instalirali napravu i zatim se vratili u more.

Ali tim se suočio s ozbiljnim ograničenjem: morali su ići gotovo naslijepo.

Tipično, snage specijalnih operacija imaju dronove iznad glave tijekom misije, strujeći visokorezolucijski videozapis cilja, koji SEAL-ovi na terenu i viši zapovjednici u udaljenim zapovjednim centrima mogu koristiti za usmjeravanje napada u stvarnom vremenu. Često čak mogu i prisluškivati ​​neprijateljsku komunikaciju.

Ali u Sjevernoj Koreji, svaki dron bi bio uočen. Misija bi se morala oslanjati na satelite u orbiti i špijunske zrakoplove na velikim visinama u međunarodnom zračnom prostoru kilometrima daleko koji bi mogli pružiti samo fotografije relativno niske rezolucije, rekli su dužnosnici. Te slike ne bi stizale u stvarnom vremenu, već u najboljem slučaju s kašnjenjem od nekoliko minuta. Čak ni tada se ne bi mogle prenijeti mini podmornicama jer bi jedan šifrirani prijenos mogao otkriti misiju. Sve se moralo obaviti gotovo u potpunom prekidu komunikacija.

Za misiju, SEAL Team 6 surađivao je s vodećim podvodnim timom mornarice, SEAL Delivery Vehicle Team 1, koji se godinama bavio špijunažom mini podmornica. SEAL-ovci su se ukrcali na nuklearnu podmornicu i krenuli prema Sjevernoj Koreji. Kada se podmornica našla na otvorenom oceanu i bila je pred prekidom komunikacija, Trump dao je konačno zeleno svjetlo.

Podmornica se približila sjevernokorejskoj obali i lansirala dvije mini podmornice, koje su se dopremile do mjesta oko 100 metara od obale, u čistoj plitkoj vodi.

Planeri misije pokušali su nadoknaditi nedostatak prijenosa uživo iz ptičje perspektive tako što su mjesecima promatrali kako ljudi dolaze i odlaze u tom području. Proučavali su obrasce ribolova i odabrali vrijeme kada bi promet brodova bio rijedak. Obavještajni podaci sugerirali su da ako SEAL-ovi tiho stignu na pravu lokaciju usred noći zimi, malo je vjerojatno da će ikoga sresti.

Noć je bila mirna, a more mirno. Dok su mini podmornice klizile prema meti, njihovi senzori su ukazivali na to da je obavještajni podatak točan. Obala je izgledala prazno.

Mini podmornice su stigle do mjesta gdje su se trebale parkirati na morskom dnu. Tamo je tim napravio ono što je možda bila prva od tri male pogreške koje su se u to vrijeme činile beznačajnima, ali su možda osudile misiju na propast.

U mraku se prva mini podmornica sletjela na morsko dno kako je planirano, ali druga je preletjela granicu i morala se okrenuti, rekli su dužnosnici. Plan je predviđao da se mini podmornice parkiraju okrenute u istom smjeru, ali nakon što se druga podmornica okrenula natrag, bile su usmjerene u suprotnim smjerovima. Vrijeme je bilo ograničeno, pa je grupa odlučila pustiti obalni tim i kasnije ispraviti problem s 'parkiranjem'.

Klizna vrata na podmornicama su se otvorila, a SEAL-ovci - svi u rukama s oružjem koje se ne može pratiti - tiho su plivali pod vodom do obale s prislušnim uređajem. Svakih nekoliko metara, SEAL-ovci su provirivali iznad crne vode kako bi pregledali okolinu. Sve se činilo čistim.

To je možda bila druga pogreška. U mraku se njišao mali brod. Na njemu je bila posada Sjevernokorejaca koje je bilo lako previdjeti jer su senzori u noćnim naočalama SEAL-ova bili djelomično dizajnirani za detekciju topline, a ronilačka odijela koja su Korejci nosili hladila su se od hladne morske vode.

SEAL-ovci su stigli do obale misleći da su sami i počeli su skidati ronilačku opremu. Meta je bila udaljena samo nekoliko stotina metara. Natrag kod mini podmornica, piloti su premjestili podmornicu koja je bila okrenuta u krivom smjeru. S otvorenim kliznim vratima kokpita radi vidljivosti i komunikacije, pilot je dao gas elektromotoru i okrenuo podmornicu.

To je vjerojatno bila treća pogreška. Neki su SEAL-ovci kasnije na brifinzima nagađali da je trag motora možda privukao pozornost sjevernokorejskog broda. A ako je posada broda čula pljusak i okrenula se da pogleda, možda su vidjeli svjetlo iz otvorenih kokpita podmornica kako svijetli u tamnoj vodi. Brod se počeo kretati prema mini podmornicama. Sjevernokorejci su svjetlili baterijskim lampama i razgovarali kao da su nešto primijetili.

Neki od pilota mini podmornica rekli su dužnosnicima na naknadnim sastancima da se s njihove točke gledišta, gledajući kroz bistru vodu, brod još uvijek činio na sigurnoj udaljenosti te da su sumnjali da su mini podmornice uočene. Ali SEAL-ovci na obali vidjeli su to drugačije. U tamnom, bezličnom moru, brod im se činio praktički na vrhu mini podmornica.

Zbog prekida komunikacije, obalna ekipa nije mogla razgovarati s mini podmornicama. Svjetla s broda prelijevala su se preko vode. SEAL-ovci nisu znali vide li sigurnosnu patrolu u potrazi za njima ili običnu ribarsku posadu nesvjesnu misije s visokim ulozima koja se odvijala oko njih. Muškarac sa sjevernokorejskog broda pljusnuo je u more.

Ako bi se tim s obale našao u nevolji, podmornica na nuklearni pogon imala je skupinu SEAL-ovih pojačanja u pripravnosti s napuhanim gliserima. Dalje na moru, na brodovima američke mornarice bili su postavljeni nevidljivi rotacijski zrakoplovi s još više vojnika za specijalne operacije, spremni za upad ako bude potrebno.

SEAL-ovci su se suočili s ključnom odlukom, ali nije bilo načina da se rasprave o sljedećem potezu. Zapovjednik misije bio je kilometrima daleko na velikoj podmornici. Bez dronova i s prekidom komunikacija, mnoge tehnološke prednosti na koje su se SEAL-ovci inače oslanjali bile su ukinute, ostavljajući šačicu ljudi u mokrom neoprenu, nesigurnih što učiniti.

Dok je obalna ekipa promatrala Sjevernokorejca u vodi, stariji pripadnik SEAL-a na obali odlučio se za akciju. Bez riječi je naciljao pušku i pucao. Ostali SEAL-ovci instinktivno su učinili isto.

Ako SEAL-ovci nisu bili sigurni je li misija bila ugrožena prije nego što su pucali, nakon toga nisu imali sumnje. Plan je zahtijevao od SEAL-ova da odmah prekinu misiju ako naiđu na nekoga. Sjevernokorejske sigurnosne snage mogle su dolaziti. Nije bilo vremena za postavljanje naprave.

Obalna ekipa otplivala je do broda kako bi se uvjerila da su svi Sjevernokorejci mrtvi. Nisu pronašli oružje ni uniforme. Dokazi sugeriraju da je posada, za koju su ljudi informirani o misiji rekli da broji dvije ili tri osobe, bila civili koji su ronili u potrazi za školjkama. Svi su bili mrtvi, uključujući i čovjeka u vodi.

Dužnosnici upoznati s misijom rekli su da su SEAL-ovci povukli tijela u vodu kako bi ih sakrili od sjevernokorejskih vlasti. Jedan je dodao da su SEAL-ovci noževima probili pluća posade broda kako bi bili sigurni da će im tijela potonuti.

SEAL-ovci su otplivali natrag do mini podmornica i poslali signal za pomoć. Vjerujući da su SEAL-ovci u neposrednoj opasnosti od hvatanja, velika nuklearna podmornica manevrirala je u plitku vodu blizu obale, preuzimajući značajan rizik da ih uhvati. Zatim je jurila prema otvorenom oceanu. Svo američko vojno osoblje je prošlo neozlijeđeno.

Odmah nakon toga, američki špijunski sateliti otkrili su porast sjevernokorejske vojne aktivnosti u tom području, rekli su američki dužnosnici. Sjeverna Koreja nije dala nikakve javne izjave o smrtima, a američki dužnosnici rekli su da nije jasno jesu li Sjevernokorejci ikada shvatili što se dogodilo i tko je odgovoran. Nuklearni summit u Vijetnamu održan je kako je planirano krajem veljače 2019., ali su pregovori brzo završili bez dogovora. Do svibnja je Sjeverna Koreja nastavila s raketnim testovima.