Ruski filozof Aleksandar Dugin često je u vijestima. Organizirao je "Forum budućnosti 2050. ", na kojem su među govornicima bili i Elon Muskov otac i Sergej Lavrov, kao i konferenciju "Međunarodne antiglobalizacijske lige Paladins", koja je okupila krajnje desničarske političare i aktiviste iz cijelog svijeta, piše Meduza. Sam Dugin redovito se pojavljuje na YouTubeu na engleskom jeziku, a pod njegovim vodstvom osnovana je Visoka politička škola na Ruskom državnom sveučilištu za humanističke znanosti. Na Moskovskom državnom sveučilištu također je pokrenuta Duginova serija predavanja o "westernologiji" - analizi i kritici "zapadne civilizacije" .
Zapadni novinari često nazivaju Dugina Putinovim ideologom, iako ne postoje izravni dokazi da je Putin inspiriran Duginovim stavovima. U međuvremenu, 2022. godine, izvori Meduze potvrdili su Duginov rastući utjecaj u Kremlju nakon terorističkog napada u kojem je ubijena filozofova kći.
Kći ultranacionalističkog ruskog ideologa i saveznika Vladimira Putina poginula je u eksploziji automobilske bombe na periferiji Moskve, pisao je Guardian u kolovozu 2022. Darja Dugina, čiji je otac ruski politički komentator Aleksandar Dugin, poginula je kada je Toyota Land Cruiser kojim je vozila uništen snažnom eksplozijom oko 20 km zapadno od glavnog grada u blizini sela Boljšije Vjazemi oko 21:30 sati po lokalnom vremenu.
Sud u ruskom gradu Tuli osudio je dvojicu muškaraca na po 3 1/2 godine zatvora zbog navodne umiješanosti u ubojstvo Darje Dugine, javio je Radio Slobodna Europa u svibnju 2023. Okružni sud Proletarski osudio je 3. svibnja Aleksandra Sučkova i Andreja Kuznjecova nakon što ih je proglasio krivima za krivotvorenje dokumenata o automobilu koji je navodno koristila ukrajinska državljanka Natalija Vovk, koju ruski istražitelji optužuju za izvršenje bombaškog napada u automobilu, kako bi napustila Rusiju nakon napada. Sučkov i Kuznjecov priznali su na suđenju da su krivotvorili dokumente, ali su inzistirali da nemaju pojma za koga su to učinili.
- Dugin je započeo kao tradicionalist i to je ostao do danas. Da, s vremenom je evoluirao i istraživao srodna područja u svojoj misli, ali u svojoj srži ostaje vjeran svojim ranim stavovima, naime, vlastitoj interpretaciji tradicionalizma francuskog filozofa Renéa Guénona - kaže za Meduzu Mark Sedgwick, profesor na Sveučilištu Aarhus u Danskoj koji proučava Dugina više od 20 godina.
- To je ezoterična filozofija francuskog podrijetla, koju je prvenstveno razvio René Guénon početkom 20. stoljeća. Počiva na postojanju onoga što je Guénon nazvao „Prvobitnom tradicijom“ - nečim univerzalnim za sve kulture, prisutnim u svim kulturama od najranijih vremena. Prema tradicionalizmu, ovo je ujedno i zajednički temelj za sve religije. Zato se naziva „tradicionalizam“: ne radi se o uobičajenom konzervativizmu, već o oslanjanju na ovu iskonsku tradiciju i pokušaju njezine obnove.“ - pojašnjava Sedgwick.
- Ova ideja postoji već dugo, ali tradicionalizam je kombinira s temeljnom kritikom modernosti. U čemu je problem s modernošću? To je što je negdje između renesanse i Francuske revolucije izgubila vezu s tradicijom. Dakle, umjesto da se usredotoče na važne (duhovne) stvari, ljudi su se počeli usredotočivati na nevažne - na primjer, tehnološki razvoj ili ono što tradicionalisti smatraju iluzijama, poput ideje ljudske jednakosti, koja jednostavno ne odgovara stvarnosti, ili ideje demokracije, koja zapravo ne postoji, i tako dalje.
Dugin predlaže verziju tradicionalizma, gdje je pravoslavlje, a posebno rusko pravoslavlje - ne, recimo, grčko - kultura koja je najbliža Primordijalnoj Tradiciji.
- To je najvažnija promjena koju je uveo u tradicionalističku teoriju. Guénonova teorija pretpostavljala je da se Tradicija može pronaći na 'Orijentu' - to jest, onome što danas nazivamo Bliskim i Dalekim istokom - u hinduizmu i islamu. Dugin, međutim, pod 'Istokom' misli na rusku civilizaciju. U jednom od svojih djela tvrdio je da rusko pravoslavlje utjelovljuje Tradiciju.“ - kaže Sedgwick i nastavlja:
- Guénon je slijedio isti obrazac razmišljanja o Bliskom istoku koji je opisao Said, samo što ga je preokrenuo. Na primjer, Said je kritizirao Europljane što smatraju Istok stagnirajućim, dok Guénon kaže: "To je divno! Istok se ne mijenja!" Ili, prema Saidu, Europljani su smatrali Bliski istok iracionalnim, dok Guénon kaže: "To je divno! Bliski istok nema tu tvoju 'racionalnost'!" Nisam siguran koliko je ovo primjenjivo na Rusiju, jer sam Said nije razmatrao Rusiju. Ali svakako, što je neka zemlja udaljenija, to je ljudi više skloni egzotizirati.
Na Zapadu Dugina nazivaju "Putinovim mozgom", dok neki ruski stručnjaci kažu da uopće nema utjecaja.
- Kada govorite o Zapadu, prvenstveno govorite o zapadnim novinarima, a oni su jednostavno obožavali naslove poput "Putinov mozak" ili čak "Putinov Rasputin" — tko bi im mogao odoljeti?
- Istovremeno, prepoznali su da se središte ruske politike pomaknulo tijekom Duginove karijere. Kada je Dugin započeo svoju karijeru tijekom Jeljcinovih godina, njegove teorije bile su daleko od uobičajenih. Ali od tada se mainstream uvelike približio njegovim stavovima, i to je jedan od razloga zašto je Dugin postao sve važniji i popularniji. Prije se moglo sa sigurnošću reći da Putin nije znao tko je Dugin. Kasnije je vjerojatno da je netko u Kremlju znao tko je on i odobravao ga, jer je Dugin postao prilično istaknut u javnoj sferi, a to je nemoguće bez odobrenja neke važne osobe. Sada je, međutim, Putin svakako svjestan Duginovih stavova. To, naravno, nije razlog da se napiše da je Putin Duginov sljedbenik. Putin je praktičan političar, sa svojim vlastitim umom, vlastitim svjetonazorom i vlastitim motivacijama. Ali poanta je u tome da se mnogo toga što sada saznajemo o Putinovom svjetonazoru podudara s Duginovim svjetonazorom - kaže Sedgwick i dodaje:
- Postoji ljudska osobitost: ako je netko nezadovoljan vama, često to pripisujete nečemu što nije u redu s njim, a ne s vama. Na primjer, naravno da imam divan odnos sa suprugom, ali ako se odjednom posvađamo, vjerojatno ću pomisliti da je problem u njoj, a ne u meni. To je ljudska priroda. Zato zapadni novinari traže objašnjenje koje ne implicira da je Zapad učinio nešto krivo ili pogriješio. Na primjer, da je za sve kriv ozloglašeni ruski filozof. I premda nisam politolog, za tango je potrebno dvoje; potrebno je dvoje da se riješi sukob. Ruskim novinarima ne treba Dugin da bi objasnio što se događa; oni bolje vide obje strane. Ponekad čak i ponavljaju neke od Duginovih ideja kako bi objasnili zapadne i američke stavove. Međutim, te su ideje sada toliko raširene da nije jasno jesu li ih zapravo posudili od njega.
Kritika liberalizma je svakako nešto zajedničko Duginu i ruskim medijima.
- Da, ali prije svega, kritika modernosti, suvremenosti, posebno zapadne modernosti, a time i zapadne civilizacije. Dugin prvo prilagođava definiciju Istoka i ezoteriju ruskim stvarnostima, a zatim uvodi geopolitičku perspektivu. Kaže: modernost je Zapad, tradicija je Istok. I to stvara civilizacijski sukob, apokaliptični sukob između Istoka i Zapada. To je jedna od njegovih najvažnijih ideja: nakon raspada Sovjetskog Saveza, svi su mislili da će sretno živjeti zajedno, ali ne, to nikada nije bilo istina, jer postoji neizbježan civilizacijski sukob između Istoka i Zapada.
Ponekad se čini kao da je teorija „Sukob civilizacija“ američkog sociologa Samuela Huntingtona sama postala osnova za takav sukob.
- „To je dobra usporedba, jer se u određenom smislu Huntington i Dugin mogu staviti u ravan. Imali su slične ideje, iako ako pogledate njihove karijere u cjelini, osnova njihovog razmišljanja bila je vrlo različita. Ali možete se također zapitati: zašto je Huntingtonova teorija postala toliko popularna? Zato što su ljudi osjetili da se nešto kuha. Mislim da je isto s Duginom i njegovim „Osnovama geopolitike “. Bila je to knjiga koja se pojavila u pravo vrijeme na pravom mjestu.“
Dugin svakako funkcionira kao trbuhozborac Kremlja.
- Počnimo s onim što dobiva: platformu i podršku. Imao ih je i prije, ali je privremeno izgubio javnu podršku 2014. nakon svojih poznatih riječi "ubij, ubij, ubij". Sada se ta podrška vratila, a vjerojatno i nešto novca. Konferencija "Forum budućnosti 2050" , koju je organizirao njegov Institut Cargrad, očito je koštala mnogo novca, a on je nije platio. Ono što nije dobio bila je učinkovita sigurnost od ruskih tajnih službi. (...) Što ruska država dobiva od Dugina? Dugo ga je koristila za uspostavljanje bliskih veza s europskom krajnjom desnicom. Na primjer, pomagao je Le Pen s financiranjem i tako dalje. I Duginov utjecaj u inozemstvu savršeno se uklapa u tu strategiju. Mislim da je to još uvijek slučaj. Štoviše, Dugin je učinkovit glasnogovornik, a čini se da ga ljudi u Trumpovom krugu vole.
Imaju nešto zajedničkoga - borbu protiv "wokeizma", kaže profesor.
- Svi ekstremni desničari povezani su. Komuniciraju jedni s drugima i preuzimaju međusobne teme. Na primjer, Trump je tijekom svog prvog predsjedništva htio uvesti zabranu ulaska muslimanima. Francuska ima veliku muslimansku populaciju i tamo postoji mnogo kontroverzi oko toga. Da je netko u Francuskoj uveo takvu zabranu, bilo bi jasno zašto. Ali u SAD-u? Ne. Dakle, sada želi uvesti zabranu ulaska Meksikancima - to je više prikladno američkoj stvarnosti. Ili, na primjer, nedavno sam razgovarao s desničarima u Španjolskoj koji su također prihvatili ovaj anti-"wokeizam". A Španjolska je vrlo raznolika zemlja. Postoje regije koje su uistinu "probuđene", poput Barcelone. Ali razgovarao sam s nekim s juga zemlje. Kasnije sam ga pitao: "Što lokalno stanovništvo misli o wokeizmu?" "Oh, oni uopće ne razmišljaju o tome." Suzdržao sam se od toga da kažem: "Ako nikoga nije briga, zašto mi je trebalo toliko dugo da vam to kažem?" Ali odgovor je zapravo očit: ovo je trenutno glavna zajednička tema na desnici. Na međunarodnoj razini događa se homogenizacija. Kao što mi je rekao drugi ispitanik: "Trenutno nije problem, ali uskoro će biti."
Dugin kao da je prikladan izvoz meke moći, fasada „ruske civilizacije“ za europsku i američku krajnju desnicu, dok su mislioci važniji za ovaj koncept - poput Konstantina Leontjeva , Nikolaja Danilevskog i Leva Gumiljova - manje poznati na Zapadu.
- Jedno od Duginovih postignuća jest to što je udahnuo novi život ovom vrlo starom dijelu ruske misli, dodajući dašak Guénona. Najvažnije je da se Leontjev, na primjer, ne može intervjuirati na televiziji. Čak i kad bi to bilo moguće, ne bi mogao dati intervju na francuskom, španjolskom, engleskom ili portugalskom - a Dugin govori sve te jezike.“
Paradoksalno, zapadna krajnja desnica podržava Dugina, iako njegova „ruska“ ili „euroazijska civilizacija“ smatra „zapadnu civilizaciju“ svojim neprijateljem.
- Ovo je važan paradoks, onaj koji postaje sve relevantniji u trenutnoj situaciji, gdje bjesni određeni sukob između Rusije i Zapada. Logika zapadne krajnje desnice je sljedeća: moraju se vratiti na najosnovniju razinu svoje zajedničke ideologije, a to je tradicionalistička kritika modernosti koja ih ujedinjuje. Amerikanac s desničarskim stavovima ne kaže: 'Ja sam domoljubni Amerikanac, stoga volim Putina.' Logika se pojavljuje kada kažu: 'Ja sam domoljubni Amerikanac, volim i cijenim tradiciju i mrzim modernost, a tko sada brani tradiciju? Putin!'“ (...) Politički mainstream se mijenja, a kada se promijeni, ljudi koji su prije bili na periferiji postaju manje marginalni i nalaze se u centru. I to nije samo u Rusiji. Ja sam Englez, i ako pogledate englesku politiku, Nigel Farage je od rugalice postao potencijalni premijer. Čudno je, ali tako se događa jer se mainstream promijenio. Isto se dogodilo i s Duginom. Drugo, mislim da se Dugin promijenio s godinama. Ako se vratimo u dane Nacionalbolševičke partije (NBP), nisam siguran, ali sumnjam da ni oni sebe nisu shvaćali ozbiljno. Bila je to hrpa neformalnih glazbenika koji su se samo zabavljali. Više kao kazalište apsurda nego ozbiljna politička stranka. Ali kazalište apsurda je s vremenom isparilo i danas Dugin sebe shvaća puno ozbiljnije nego prije 30 godina - pojašnjava Sedgwick.
Prema teoriji kulturnog povjesničara Ilje Kukulina, unatoč Duginovoj ekscentričnosti i prividnoj neozbiljnosti 90-ih, imao je ideju, posuđenu od Alaina de Benoista , da je utjecaj na kulturu posebno važan. I vjerovao je da bi radikalna desnica, kako bi uspjela, prvo trebala promijeniti kulturu. Zato je, na primjer, pisao tekstove o pop glazbi.
- Mladi Dugin čitao je i inspirirao se Alainom de Benoistom, to je točno. “Mnogi s desnice to nazivaju metapolitikom - mijenjanjem kulture, mijenjanjem načina razmišljanja ljudi. Ako Nacional-boljševičku partiju smatrate umjetnošću, onda je to bila izrazito politizirana umjetnost, zar ne? A politička umjetnost uvijek teži mijenjanju kulturnih percepcija. I siguran sam da je i NBP pokušao nešto promijeniti. Postoji knjiga o NBP-u pod nazivom "Bit će zabavno i strašno" - briljantan naslov, vrlo točno obuhvaća bit. Nedavno sam razgovarao s ljudima o ekstremističkim organizacijama ovdje kod mene u Aarhusu , uključujući Antifu, koja ponekad organizira izuzetno nasilne prosvjede . Ali jedan student mi je rekao: "Imaju najbolje zabave." Dakle, da, "bit će zabavno."
Sedgwick ide dalje pokušavajući objasniti modernu desnicu.
- Imamo Identitarijance, veliku skupinu na zapadnoj krajnjoj desnici. Mnoge njihove akcije su uistinu političko kazalište, i siguran sam da se i zabavljaju. Ali imaju i ozbiljne političke namjere. Sve se to uklapa. (...) Ali postoji još jedna stvar: različite verzije desničarskih ideologija svugdje imaju nešto zajedničko, ali sociopolitičke okolnosti na koje reagiraju vrlo su različite. Bidenova Amerika nije Jeljcinova Rusija. Mogu se povući paralele, ali ovo su različita mjesta, različite okolnosti. (...) Sve češće čujem diskurs o 'monarhiji i carstvu', a nikad ga prije nisam čuo. Nešto se stvarno promijenilo - rekao je Sedgwick.
