Ima 37 godina, visok je 204 centimetra, težak oko 140 kilograma, osvojio je pet olimpijskih zlata, 11 naslova svjetskog prvaka i gotovo deset godina nitko ga nije uspio pobijediti. Francuzi ga obožavaju, protivnici ga se boje, a njegovo ime odavno je preraslo granice sporta. Teddy Riner, najveći džudaš svoje generacije i jedan od najuspješnijih sportaša u francuskoj povijesti, sada želi ostvariti nešto što nijedan njegov protivnik nije mogao zamisliti. Želi postati predsjednik Francuske. U ponedjeljak, 9. studenoga, objavio je kandidaturu za predsjedničke izbore 2027. godine, na kojima će Francuzi birati nasljednika Emmanuela Macrona. Nema političku stranku, nikada nije obnašao javnu funkciju i nema iskustva u vođenju države. Ali ima nešto što većini francuskih političara danas očajnički nedostaje - golemu popularnost.
U videoporuci dugoj dvije minute i 37 sekundi, objavljenoj na društvenim mrežama, Riner je gledao ravno u kameru i poručio Francuzima da je vrijeme za promjene. Objasnio je kako je zabrinut zbog dubokih podjela u društvu, rastućih nejednakosti, nesigurnosti i osjećaja da mladi više nemaju budućnost kakvu su imali njihovi roditelji. Tvrdi da nije ni ljevičar ni desničar, nego čovjek koji želi ponovno ujediniti naciju. Kako piše britanski The Guardian, Riner smatra da Francuskoj nije potreban još jedan profesionalni političar, nego netko tko razumije obične ljude. Svjestan je da će ga politički protivnici ismijavati, ali uvjeren je da mu sportska karijera daje iskustvo potrebno za suočavanje s krizama. Na tatamiju je naučio padati, ustajati i boriti se protiv jačih protivnika. Sada bi tu filozofiju želio prenijeti u Elizejsku palaču.
Priča o Teddyju Rineru počinje daleko od Pariza, na Guadeloupeu, francuskom karipskom otoku, gdje je rođen 7. travnja 1989. godine. Njegovi roditelji Moïse i Marie-Pierre preselili su se s obitelji u kontinentalnu Francusku dok je Teddy još bio dijete. Odrastao je u Parizu, u obitelji koja je sport smatrala važnim dijelom odgoja. Bio je iznimno živahan dječak, pun energije koju je trebalo nekako usmjeriti. Roditelji su ga već s pet godina upisali u sportski klub, gdje je iskušavao sve što mu se nudilo – plivanje, tenis, golf, penjanje i nogomet. U početku se činilo da bi mogao postati nogometaš. Otac je poslije pričao kako je Teddy igrao obranu, a sezonu završio kao najbolji strijelac momčadi. Ipak, dječaka je sve više privlačio džudo. Svidjela mu se činjenica da u borbi nema suigrača na kojeg može prebaciti odgovornost. Na strunjači je bio sam, a pobjeda ili poraz ovisili su isključivo o njemu.
Već u tinejdžerskim godinama bilo je jasno da se radi o nesvakidašnjem talentu. Riner je rastao nevjerojatnom brzinom, ali njegova najveća prednost nije bila samo golema visina i snaga. Za čovjeka takvih dimenzija kretao se iznimno brzo, imao je odličnu ravnotežu i gotovo instinktivan osjećaj za trenutak kada protivnika treba izbaciti iz ravnoteže. Godine 2007., sa samo 18 godina, postao je najmlađi svjetski prvak u povijesti muškog džuda. Bio je to početak dominacije kakvu taj sport gotovo nikada nije vidio. Godinu poslije osvojio je olimpijsku broncu u Pekingu, ali za ambicioznog mladića treće mjesto predstavljalo je razočaranje. Nije želio biti jedan od najboljih. Želio je biti najbolji, i to toliko uvjerljivo da nitko više ne dovodi u pitanje njegovu nadmoć.
Uslijedilo je razdoblje koje je ušlo u sportsku povijest. Od rujna 2010. do veljače 2020. Riner je nanizao 154 uzastopne pobjede. Gotovo deset godina nije izgubio nijednu borbu. U sportu u kojem jedan pogrešan pokret, trenutak nepažnje ili savršeno izvedeno bacanje mogu odlučiti pobjednika, takva je serija djelovala nestvarno. Protivnici su se smjenjivali, generacije dolazile i odlazile, a Riner je ostajao na vrhu. Osvojio je olimpijska zlata u Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016., pretvorivši tešku kategoriju u vlastito kraljevstvo. Njegova dominacija bila je toliko izražena da su se suparnici često više bavili pitanjem kako izbjeći poraz nego kako ga pobijediti. U Francuskoj je postao nacionalni junak, sportska zvijezda usporediva s najvećim nogometašima i košarkašima, a nadimci poput Big Ted i Teddy Bear pratili su ga na svakom koraku.
A taj gotovo nepobjedivi div dobro je poznat i hrvatskoj sportskoj publici. U Zagrebu je 2017. nastupio na Grand Prixu, gdje je osvojio zlatnu medalju, a iza njegova gostovanja ostala je anegdota koja možda najbolje opisuje njegov karakter. Na turnir je stigao bez plavog kimona. Kao prvi nositelj, mogao ga je trebati ako izgubi i završi u repasažu. Kada su ga organizatori pitali gdje mu je rezervni kimono, odgovorio je da nije došao u Zagreb izgubiti, pisao je Večernjak. I doista nije izgubio. Hrvatski mediji tada su ga opisivali kao nepobjedivi džudaški stroj, čovjeka koji je, kako je sam govorio, gotovo zaboravio okus poraza. Zagrebački Grand Prix osvojio je usred jedne od najimpresivnijih pobjedničkih serija u povijesti sporta.
Ipak, čak je i Teddy Riner morao jednom izgubiti. Dogodilo se to u veljači 2020. godine, na Grand Slam turniru u Parizu, kada ga je pobijedio Japanac Kokoro Kageura. Nakon 154 pobjede, prvi put poslije gotovo desetljeća, francuski se div našao na gubitničkoj strani. Bio je to šok za džudaški svijet, ali i podsjetnik da ni najveći prvaci nisu nepobjedivi. Sljedećih godina suočavao se s ozljedama, oporavcima i sve češćim pitanjima je li njegovo vrijeme prošlo. Na Olimpijskim igrama u Tokiju, održanima 2021. godine, osvojio je pojedinačnu broncu, ali i ekipno zlato s francuskom reprezentacijom. Za sportaša naviknutog na apsolutnu dominaciju bilo je to teško razdoblje. No umjesto povlačenja, odlučio je još jednom krenuti prema vrhu.
Njegov veliki povratak dogodio se na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Pred domaćom publikom, u zemlji koja ga je slavila kao sportskog heroja, Riner je ponovno postao olimpijski pobjednik. U finalu kategorije iznad 100 kilograma pobijedio je Južnokorejca Kim Min-jonga spektakularnim ipponom i osvojio treće pojedinačno olimpijsko zlato. Francuska je slavila, tribine su eksplodirale, a među onima koji su uživo pratili njegov trijumf bio je i predsjednik Emmanuel Macron. Nekoliko dana poslije Riner je osvojio još jedno zlato, u mješovitoj ekipnoj konkurenciji. S ukupno pet olimpijskih zlata i sedam olimpijskih medalja učvrstio je status jednog od najvećih džudaša svih vremena. Bio je to trenutak u kojem su se sport, nacionalni ponos i osobna životna priča spojili u gotovo savršen spektakl.
Izvan sportskih borilišta Riner je godinama gradio život koji je nastojao zaštititi od pretjeranog zanimanja javnosti. Njegova dugogodišnja partnerica je Luthna Plocus, s kojom ima dvoje djece, sina Edena, rođenog 2014., i kćer Ysis, rođenu 2018. godine. Upoznali su se dok je Riner još bio tinejdžer na početku sportske karijere, a ona radila u komunikacijskom sektoru. Njihov odnos potrajao je kroz olimpijske pobjede, ozljede, putovanja i godine gotovo neprestanih priprema. Riner je često isticao kako je upravo Luthna jedan od najvažnijih razloga njegove dugovječnosti u sportu. Dok se on priprema za natjecanja, ona pomaže u organizaciji obiteljskog života, prehrane i rasporeda. Francuskim medijima priznao je da je kod kuće upravo ona glavna, što je u priličnom kontrastu sa slikom čovjeka kojem se na tatamiju nitko ne usuđuje suprotstaviti.
Njegov život, međutim, nije priča o skromnom sportašu koji zazire od luksuza. Riner voli brze i skupe automobile, modu i svijet poznatih. Godinama se pojavljuje na društvenim događanjima, modnim revijama i televizijskim emisijama, a s partnericom se okušao i kao voditelj francuske verzije Netflixova ljubavnog reality showa Love Is Blind. U Francuskoj je odavno mnogo više od džudaša. Postao je brend, marketinški iznimno privlačna osoba i zaštitno lice sporta čija popularnost inače teško može konkurirati nogometu. Istodobno je uključen u humanitarni rad, podupire istraživanja genetskih bolesti i djeluje kao UNICEF-ov ambasador dobre volje. Njegova akademija radi s mladim džudašima, kojima pokušava prenijeti disciplinu i radne navike koje su njega dovele do vrha.
No politika je sasvim drukčija arena. Rinerova kandidatura dolazi u trenutku kada se Francuska suočava s dubokim društvenim i političkim podjelama, velikim javnim dugom, nezadovoljstvom životnim standardom i jačanjem radikalnih političkih opcija. Riner je i prije objave kandidature upozoravao na opasnost od uspona krajnje desnice, zbog čega je bio izložen rasističkim uvredama. Kao crni Francuz rođen na Guadeloupeu, čija je obitelj život izgradila u Parizu, Riner utjelovljuje dio francuskog društva koji se u političkim raspravama često nalazi između pitanja nacionalnog identiteta, integracije i jednakih mogućnosti. Njegova poruka o jedinstvu zato nije samo općenita politička parola. Ona je povezana i s njegovim osobnim iskustvom života u zemlji čiji je jedan od najvećih nacionalnih heroja.
Kako prenosi Associated Press, Riner se predstavlja kao kandidat koji želi biti iznad tradicionalne podjele na ljevicu i desnicu. Smatra da političari previše vremena troše na međusobne sukobe, a premalo na probleme građana. Ipak, između njegove popularnosti i stvarne mogućnosti ulaska u Elizejsku palaču stoje ozbiljne prepreke. Za službenu kandidaturu morat će prikupiti najmanje 500 potpisa izabranih dužnosnika, okupiti politički tim, osmisliti gospodarski i vanjskopolitički program te uvjeriti milijune birača da sportski uspjesi predstavljaju kvalifikaciju za vođenje jedne od najmoćnijih europskih država. Njegova gospodarska stajališta naginju liberalizmu, ali zasad nije predstavio razrađen politički program.
Zanimljivo je da je Macron pozitivno reagirao na vijest o njegovoj kandidaturi. Francuski predsjednik izjavio je kako mu je drago što se tako velik prvak odlučio uključiti u političku raspravu te da njegovo iskustvo, ideje i talent mogu koristiti zemlji. Macron se, nakon dva uzastopna mandata, ne može ponovno kandidirati 2027., a borba za njegova nasljednika već se pretvara u jednu od najneizvjesnijih političkih utakmica u Europi. Riner u nju ulazi bez političke infrastrukture, ali s prednošću koju drugi kandidati ne mogu jednostavno steći – milijuni Francuza već ga poznaju i imaju o njemu pozitivno mišljenje.
A postoji još jedan gotovo nevjerojatan detalj. Riner, naime, ne namjerava završiti sportsku karijeru čak ni ako pobijedi na predsjedničkim izborima. Njegov sljedeći veliki cilj su Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine, na kojima bi želio osvojiti četvrto pojedinačno zlato. Na pitanje kako bi uskladio predsjedničke obveze i olimpijske pripreme, odgovorio je da bi to ovisilo o volji Francuza. Zamisliti predsjednika Francuske koji između sastanaka s europskim čelnicima i međunarodnih summita trenira džudo za Olimpijske igre zvuči gotovo kao scenarij političke komedije. No Riner je tijekom života već mnogo puta ostvario ono što su drugi smatrali nemogućim.
The Guardian+1
Hoće li čovjek koji je gotovo deset godina bio nepobjediv na tatamiju uspjeti pobijediti i u politici, zasad nitko ne zna. Njegova sportska veličina nije jamstvo političkog uspjeha, a popularnost se ne mora pretvoriti u glasove. Ipak, njegova kandidatura govori mnogo o današnjoj Francuskoj. U zemlji u kojoj je povjerenje u tradicionalne političke elite ozbiljno poljuljano, jedan od najpoznatijih sportaša odlučio je pokušati ono što bi donedavno izgledalo nezamislivo. Teddy Riner više ne želi samo osvajati medalje za Francusku. Želi njome upravljati. A čovjek koji je cijeli život učio kako protivnika baciti na leđa sada mora naučiti nešto možda mnogo teže – kako uvjeriti milijune ljudi da mu povjere svoju budućnost.
Izvan sportskih borilišta Riner je godinama gradio život koji je nastojao zaštititi od pretjeranog zanimanja javnosti. Njegova dugogodišnja partnerica je Luthna Plocus, s kojom ima dvoje djece, sina Edena, rođenog 2014., i kćer Ysis, rođenu 2018. godine. Upoznali su se dok je Riner još bio tinejdžer na početku sportske karijere, a ona radila u komunikacijskom sektoru. Njihov odnos potrajao je kroz olimpijske pobjede, ozljede, putovanja i godine gotovo neprestanih priprema. Riner je često isticao kako je upravo Luthna jedan od najvažnijih razloga njegove dugovječnosti u sportu. Dok se on priprema za natjecanja, ona pomaže u organizaciji obiteljskog života, prehrane i rasporeda. Francuskim medijima priznao je da je kod kuće upravo ona glavna, što je u priličnom kontrastu sa slikom čovjeka kojem se na tatamiju nitko ne usuđuje suprotstaviti.
Njegov život, međutim, nije priča o skromnom sportašu koji zazire od luksuza. Riner voli brze i skupe automobile, modu i svijet poznatih. Godinama se pojavljuje na društvenim događanjima, modnim revijama i televizijskim emisijama, a s partnericom se okušao i kao voditelj francuske verzije Netflixova ljubavnog reality showa Love Is Blind. U Francuskoj je odavno mnogo više od džudaša. Postao je brend, marketinški iznimno privlačna osoba i zaštitno lice sporta čija popularnost inače teško može konkurirati nogometu. Istodobno je uključen u humanitarni rad, podupire istraživanja genetskih bolesti i djeluje kao UNICEF-ov ambasador dobre volje. Njegova akademija radi s mladim džudašima, kojima pokušava prenijeti disciplinu i radne navike koje su njega dovele do vrha.
No politika je sasvim drukčija arena. Rinerova kandidatura dolazi u trenutku kada se Francuska suočava s dubokim društvenim i političkim podjelama, velikim javnim dugom, nezadovoljstvom životnim standardom i jačanjem radikalnih političkih opcija. Riner je i prije objave kandidature upozoravao na opasnost od uspona krajnje desnice, zbog čega je bio izložen rasističkim uvredama. Kao crni Francuz rođen na Guadeloupeu, čija je obitelj život izgradila u Parizu, Riner utjelovljuje dio francuskog društva koji se u političkim raspravama često nalazi između pitanja nacionalnog identiteta, integracije i jednakih mogućnosti. Njegova poruka o jedinstvu zato nije samo općenita politička parola. Ona je povezana i s njegovim osobnim iskustvom života u zemlji čiji je jedan od najvećih nacionalnih heroja.
Kako prenosi Associated Press, Riner se predstavlja kao kandidat koji želi biti iznad tradicionalne podjele na ljevicu i desnicu. Smatra da političari previše vremena troše na međusobne sukobe, a premalo na probleme građana. Ipak, između njegove popularnosti i stvarne mogućnosti ulaska u Elizejsku palaču stoje ozbiljne prepreke. Za službenu kandidaturu morat će prikupiti najmanje 500 potpisa izabranih dužnosnika, okupiti politički tim, osmisliti gospodarski i vanjskopolitički program te uvjeriti milijune birača da sportski uspjesi predstavljaju kvalifikaciju za vođenje jedne od najmoćnijih europskih država. Njegova gospodarska stajališta naginju liberalizmu, ali zasad nije predstavio razrađen politički program.
AP News+1
Zanimljivo je da je Macron pozitivno reagirao na vijest o njegovoj kandidaturi. Francuski predsjednik izjavio je kako mu je drago što se tako velik prvak odlučio uključiti u političku raspravu te da njegovo iskustvo, ideje i talent mogu koristiti zemlji. Macron se, nakon dva uzastopna mandata, ne može ponovno kandidirati 2027., a borba za njegova nasljednika već se pretvara u jednu od najneizvjesnijih političkih utakmica u Europi. Riner u nju ulazi bez političke infrastrukture, ali s prednošću koju drugi kandidati ne mogu jednostavno steći – milijuni Francuza već ga poznaju i imaju o njemu pozitivno mišljenje.
Investing.com+1
A postoji još jedan gotovo nevjerojatan detalj. Riner, naime, ne namjerava završiti sportsku karijeru čak ni ako pobijedi na predsjedničkim izborima. Njegov sljedeći veliki cilj su Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine, na kojima bi želio osvojiti četvrto pojedinačno zlato. Na pitanje kako bi uskladio predsjedničke obveze i olimpijske pripreme, odgovorio je da bi to ovisilo o volji Francuza. Zamisliti predsjednika Francuske koji između sastanaka s europskim čelnicima i međunarodnih summita trenira džudo za Olimpijske igre zvuči gotovo kao scenarij političke komedije. No Riner je tijekom života već mnogo puta ostvario ono što su drugi smatrali nemogućim.
Hoće li čovjek koji je gotovo deset godina bio nepobjediv na tatamiju uspjeti pobijediti i u politici, zasad nitko ne zna. Njegova sportska veličina nije jamstvo političkog uspjeha, a popularnost se ne mora pretvoriti u glasove. Ipak, njegova kandidatura govori mnogo o današnjoj Francuskoj. U zemlji u kojoj je povjerenje u tradicionalne političke elite ozbiljno poljuljano, jedan od najpoznatijih sportaša odlučio je pokušati ono što bi donedavno izgledalo nezamislivo. Teddy Riner više ne želi samo osvajati medalje za Francusku. Želi njome upravljati. A čovjek koji je cijeli život učio kako protivnika baciti na leđa sada mora naučiti nešto možda mnogo teže – kako uvjeriti milijune ljudi da mu povjere svoju budućnost.
