Prije točno deset godina, dok sam radio kao dopisnik iz Washingtona za Toronto Star, započeo sam nešto za što sam vjerovao da će biti brz i usputan projekt. Odlučio sam provjeravati činjenice koje iznosi Donald Trump, tadašnji predsjednički kandidat za kojeg su mnogi mislili da nema šanse, a koji je izgovarao nevjerojatan broj laži, a da ga nitko nije ispravljao. Kao i mnogi, mislio sam da će izgubiti izbore 2016., ali gadno sam se prevario.
Trump je nastavio iznositi neistine o vrtoglavom nizu tema tijekom cijelog idućeg desetljeća, a njegova nemilosrdna neiskrenost postala je središnja značajka američke i svjetske politike. Glasači, članovi Kongresa, saveznici, protivnici i investitori morali su pokušati shvatiti kako čitati čovjeka čije riječi tako često nisu istinite. Dva mjeseca prije izbornog dana 2020. morao sam odustati od svog četverogodišnjeg projekta provjere svake Trumpove izjave. Govorio je toliko laži u kampanji da sam postao fizički nesposoban sve ih provjeriti, a do tada sam zabilježio više od 8.500 lažnih tvrdnji. Nakon kratke pauze ponovno sam se vratio poslu na CNN-u i shvatio da se ništa nije promijenilo. Otkako je u siječnju 2025. godine započeo svoj novi predsjednički mandat, laži su ostale njegov glavni alat.
Nema većeg lažljivca od Trumpa
Političari ponekad lažu. Joe Biden je to radio, republikanci i demokrati u Kongresu to rade, no potpuno je jasno da u Washingtonu nema javnog dužnosnika koji laže kao Trump. Nitko to ne radi tako stalno, tako očito i o tolikom broju tema. Često čujem ljude kako odbacuju njegovu sklonost lažima uz izgovor da svi lažu, ali ovdje svjedočimo rijetkom političkom fenomenu.
Njegovi najsnažniji napadi laganja dolazili su kao odgovor na političke poteškoće. Kada upadne u probleme, on pojačava neiskrenost, čak i u slučajevima kada je neiskrenost uopće stvorila te probleme. Zanimljivo je i to da su njegove najmanje laži zapravo najposebnije. Mnogi očekuju da će političari pokušati izvući svoju karijeru iz opasnosti ili uljepšati svoje ključne politike, ali Trump laže o nepostojećim telefonskim pozivima iz organizacije izviđača ili o nagradama koje nikada nije dobio. Nijedna od tih stvari nije nimalo važna, ali njegov mozak osjeća potrebu izmisliti priču o njima.
Poplava loših informacija i sumnjivih brojki
Poput lošeg igrača pokera, Trump ima znakove koji pokazuju da vjerojatno laže. Ako ispriča priču u kojoj ga neka neimenovana osoba naziva gospodinom, to je često fikcija. Isto vrijedi i za mnoge njegove priče o krupnim radnicima koji plaču u njegovom prisustvu. Takve sumnjive priče uvijek ga pozicioniraju kao dominantnu figuru kojoj se drugi klanjaju.
Uz to su sve njegove brojke sumnjive. Ankete, podaci o inflaciji, cijene goriva i podaci o gužvama na skupovima gotovo su uvijek netočni. Zapanjujući postotak brojki koje koristi jednostavno je pogrešan. Čak i kada bi mu točna statistika išla u prilog, on bira netočnu jer misli da će zbog nje izgledati malo bolje.
CNN-ove recentne provjere pokazuju upravo taj obrazac. Dale je, primjerice, u rujnu osporio Trumpove tvrdnje da cijene hrane i gotovo svega ostalog brzo padaju, navodeći da službeni podaci pokazuju suprotno. Isto je učinio i s Trumpovom tvrdnjom o desecima bilijuna dolara novih ulaganja, koju je nazvao bez čvrste osnove.
Mediji se ne snalaze dobro s njegovim neistinama
Mnoge neutralne medijske kuće redovito nisu uspijevale adekvatno pratiti njegove neistine. Zbog starih navika novinara, poplave udarnih vijesti i smanjenog broja zaposlenih reportera, mediji su prepušteni na milost i nemilost njegovoj strategiji. Bivši suradnik Steve Bannon tu je strategiju opisao kao preplavljivanje prostora glupostima, što se pokazalo nevjerojatno učinkovitim.
Ako političar izgovori jednu očitu laž, to će vjerojatno dobiti veliku medijsku pozornost. No, ako političar izgovara očite laži svaki tjedan godinama, većina medija prestat će ih smatrati vijestima i većina će se tretirati kao pozadinska buka. Organizacije za provjeru činjenica, poput onih okupljenih oko projekta PolitiFact, svakodnevno upozoravaju na dezinformacije, ali njihov doseg često ne može parirati brzini kojom se laži šire.
CNN posljednjih mjeseci nastavlja gotovo rutinski provjeravati Trumpove javne nastupe, od govora o gospodarstvu do tvrdnji o izborima i događajima nakon napada 11. rujna. U više takvih provjera Dale je niz Trumpovih tvrdnji označio kao netočne, neutemeljene ili obmanjujuće.
Problem nije samo u tome što se neistine brzo šire. Milijuni Amerikanaca ili ne vjeruju demantijima glavnih medija ili nisu za njih zainteresirani. Tijekom jednog izvještajnog putovanja u Ohio razgovarao sam s mnogim pristašama koji su mi jasno dali do znanja da im njegovo laganje ne smeta. Neki su to vidjeli kao sredstvo borbe protiv establišmenta.
"Godinama smo trpjeli sranja u Washingtonu, a sada imamo nekoga tko ih je pošteno protresao", rekao mi je jedan gospodin s oduševljenjem.
U tome je možda i najvažnija lekcija desetljeća provedenog u provjeravanju Donalda Trumpa. Njegove laži nisu samo problem točnosti pojedinačnih tvrdnji. One su postale sastavni dio njegova političkog identiteta, a dio birača ih više ni ne procjenjuje prema tome jesu li istinite. Za njih je važnije što te tvrdnje govore o tome na čijoj je Trump strani i protiv koga se bori. A to je problem koji nijedan fact-check, ma koliko precizan bio, ne može jednostavno riješiti.
