Mnogi stručnjaci i novinari dva incidenta s ruskim dronovima koji su upali u zračni prostor NATO-a, 10. rujna u Poljskoj i 13. rujna u Rumunjskoj, tumače kao test, s jedne strane, borbene spremnosti protuzračne obrane, a s druge strane, političke odlučnosti saveza da zaštiti svoje članice, piše The Economist. U oba slučaja, borbeni zrakoplovi su bili podignute na višu razinu kako bi presreli dronove, ne samo poljske i rumunjske, već i savezničke. Neki od dronova koji su uletjeli u Poljsku su oboreni. Dronu koji je uletio u Rumunjsku dopušteno je da se vrati u ukrajinski zračni prostor, odakle je i krenuo. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte nazvao je odgovor saveza na poljski incident "vrlo uspješnim".
NATO-ov sustav protuzračne obrane u Europi koristi 14 zrakoplova za rano upozoravanje AWACS za otkrivanje prijetnji, piše The Economist . Stacionirani su u Geilenkirchenu u Njemačkoj. Nadzor provode i visokovisinski dronovi RQ-4D Phoenix sa sjedištem na Siciliji.
Poljska je također potpisala ugovor vrijedan gotovo milijardu dolara za kupnju američkih aerostata - velikih balona s radarima. Američka vojska u Europi čak eksperimentira s akustičnim senzorima sličnim onima koje Ukrajina koristi za otkrivanje zvuka dronova koji se približavaju. Što se tiče sposobnosti presretanja, ključnu ulogu igraju zrakoplovi stacionirani uz istočne granice NATO-a. Te se snage stalno rotiraju: Italija, Španjolska i Mađarska trenutno čuvaju baltički zračni prostor, Italija također patrolira Rumunjskom, a Nizozemska i Norveška odgovorne su za zaštitu Poljske. Riječ je uglavnom o zrakoplovima američke proizvodnje, poput F-16. Nakon incidenta 10. rujna, francuski predsjednik Emmanuel Macron poslao je tri lovca Rafale u Poljsku.
Što se tiče zemaljskih sustava protuzračne obrane, zemlje imaju i vlastite sustave i američke Patriote, koji su sposobni presresti zrakoplove, krstareće rakete i balističke rakete. Njemačka je već rasporedila baterije Patriota u Poljskoj, a Nizozemska planira učiniti isto. Osim toga, američki i europski saveznici održavaju brodove s radarima i presretačima u regiji.
Konačno, SAD su rasporedile sustave proturaketne obrane AEGIS Ashore u Rumunjskoj i Poljskoj. Njihovo raspoređivanje u istočnoj Europi najavljeno je još krajem 2000-ih i već je tada izazvalo prosvjede Rusije: Moskva je to smatrala agresivnim korakom osmišljenim za promjenu ravnoteže snaga u regiji.
Sva ta sredstva integrirana su u različitim stupnjevima u sveukupni NATO-ov sustav protuzračne i raketne obrane (IAMD), kojim upravlja zajedničko zapovjedništvo u Ramsteinu u Njemačkoj. Ima dva zapovjedna središta: jedno u Njemačkoj, odgovorno za područje sjeverno od Alpa, a drugo u Španjolskoj, za južni smjer.
Značajan dio velikih europskih sustava protuzračne obrane prebačen je u Ukrajinu, koja je svakodnevno izložena masovnom ruskom granatiranju. Njemačka je poslala još dvije baterije Patriot u Kijev, nadajući se da će umjesto toga kupiti nove u Sjedinjenim Državama. Sustavi Patriot koje je Švicarska naručila od Sjedinjenih Država, na inicijativu Washingtona, također su poslani izravno u Ukrajinu. Švicarska predsjednica Viola Amherd još je u listopadu 2024. izjavila da podržava ukidanje zabrane ponovnog izvoza oružja strane proizvodnje u Ukrajinu.
Prema Marku Rutteu, NATO treba povećati svoje sposobnosti protuzračne obrane za 400% kako bi ispunio službene vojne planove. Ali praktički je nemoguće zatvoriti cijelo europsko nebo.
Tijekom protekle dvije godine, ruski dronovi i rakete više su puta prelazili granice NATO-a: krhotine su padale u Rumunjskoj, rakete su letjele u Poljsku, a dron se srušio u Latviji. U jednom slučaju, Poljska je nekoliko mjeseci tragala za krstarećim projektilom koji je pao u blizini grada Bydgoszcza, 400 kilometara od granice s Ukrajinom; slučajno ga je pronašla žena koja je jahala konja. Istovremeno, poljska vojska tvrdi da je 10. rujna većina dronova bili "mamci" (to jest, nisu nosili bojevu glavu i lansirani su samo kako bi preopteretili ukrajinsku protuzračnu obranu). Prema službenim izjavama, Poljska je presrela samo one koji su mogli predstavljati stvarnu prijetnju.
Ne isplati se trošiti skupe presretače Patriota na jeftine "mamce" dronove poput ruskih Gerbera. Mnoge zemlje NATO-a rade na jeftinom oružju kratkog dometa za protudronove - laserima, topovima, dronovima presretačima - ali ti razvoji još nisu prošireni. Međunarodni institut za strateške studije (IISS) procjenjuje da je europska protuzračna obrana srednjeg i kratkog dometa loše pripremljena za rat poput onog u Ukrajini.
Europske zračne snage imaju stotine borbenih zrakoplova i redovito patroliraju istočnim krilom, ali NATO u cjelini i dalje uvelike ovisi o Sjedinjenim Državama. Ukrajina je optužila europske članice NATO-a da ponekad namjerno umanjuju ruske napade kako bi izbjegle eskalaciju, bez povjerenja u američku podršku u slučaju izravnog sukoba s Rusijom. Poljska, naprotiv, sada otvoreno tvrdi da su ruski dronovi namjerno lansirani na njezin teritorij i obara ih, dok su se prije takvi incidenti često zataškavali.
Europske zemlje još uvijek oklijevaju oponašati Izrael, koji je, uz podršku SAD-a i njihovih saveznika, prošle godine dva puta presreo ogromne valove iranskih dronova iznad susjednih zemalja i izveo preventivne napade na njihova lansirna mjesta. To je za NATO nemoguće: pravila saveza zabranjuju obaranje ciljeva iznad Ukrajine ili Bjelorusije bez jednoglasne odluke svih 32 države članice - a zemlje poput Mađarske i Slovačke bi se tome sigurno protivile.
