Psiholog o Vučićevoj opsjednutosti Hrvatima: 'Kao da je vođa huligana'

U posljednjih godinu i pol dana, nakon tragičnog pada nadstrešnice u Novom Sadu, koja je bila okidač za masovne prosvjede, Vučić svako malo optužuje Hrvatsku i njezine sigurnosne službe da stoje iza tih prosvjeda, bez navođenja ijednog konkretnog dokaza.Tako je i prije nekoliko dana mrtav-hladan izjavio da nije tajna da je Hrvatska bila uključena u prosvjede i izazivala kaos u Srbiji: “Nadaju se da će doći neke sluge kakve su već imali na vlasti. Što se tiče ustaške ideologije, najgoreg oblika nacizma, samo mi morate reći kad je ta ideologija napustila Hrvatsku. Hvale se i hvale time. Primijetite kako ide taj revizionizam. Kažu da se ne slažu sa svime što su ustaše radile, ali onda pitaju kojeg nacista u Hrvatskoj poznajete. Pa, svaki ustaša je najgori nacist. To su stvari na koje se moramo naviknuti”, piše Hrvoje Zovko za Express.

Početkom godine iz susjedne BiH, iz Trebinja, Vučić, očito opsjednut Hrvatskom i Hrvatima, ni ovoga puta ne može bez povijesnih analogija i neizostavne 1941. godine.

“Oni koji misle da smo naivni i da će moći raditi ono što su radili 1941. i mnogo puta u povijesti, neka znaju: sve ste učinili prošle godine da me srušite s vlasti, uz milijardu uloženih eura, pa niste uspjeli. Ja vam nisam Slobodan Milošević, ni naivan, niti glup da vam vjerujem”, izjavio je Vučić.

Psiholog Žarko Trebješanin, u razgovoru za Express, kratko i jasno opisuje Aleksandra Vučića.

“Kad bih ga najkraće opisao, rekao bih da je ustvari vođa huligana. Mislim da se to uopće ništa nije promijenilo. On je i dalje u svojoj koži: kad se obuče, recimo u jaknu ili džemper, i ponaša se mangupski, ironično i cinično prema novinarima, tipičan huligan. U tome se, ponekad, može primijetiti i iskrenost. Sve ostalo, međutim, ustvari su samo šminka i predstava”, ističe naš sugovornik i dodaje: “Nećemo se sad upuštati u čisto psihološku analizu niti donositi konačne sudove o njegovoj osobnosti, jer to nije svrha ovoga teksta. Postavljanje točne dijagnoze mogao bi obaviti psihijatar ili klinički psiholog, uz niz stručnih istraživanja, intervjua i testova. Ipak, za našu raspravu to nije presudno. Problem nije u tome što je on pojedinac s određenim osobnim karakteristikama, da je običan građanin, ne bismo imali nikakvih poteškoća. Ključno je što se nalazi na određenom položaju moći. Njegovo djelovanje i odluke na toj poziciji predstavljaju stvarni problem, a one, naravno, odražavaju i njegovu osobnost. Pitanje koliko je njegova osobnost patološka ili bi li se mogla svrstati pod dijagnozu poput malignog narcizma ili paranoje, za našu raspravu nije od ključne važnosti. U političkom i društvenom kontekstu, najjednostavniji način stigmatizacije protivnika često je korištenje etiketiranja, primjerice nazivajući ih ustašama. Takvo etiketiranje nosi snažan emocionalni naboj, a pritom često nema racionalnog ili logičnog temelja. Oni koji se ne slažu s određenim režimom ili su pak neistomišljenici, lako bivaju obilježeni ovom oznakom, čime se ujedno marginalizira njihov utjecaj i legitimitet. Time se u praktičnom smislu problem ‘rješava’ bez argumentirane rasprave”.

Trenutačno se boji za svoj politički opstanak. Njegov cilj je povratiti glasače koji su mu otkazali podršku, uključujući i one koji su do sada bili apstinenti, ali sad traže promjene. Kako bi to postigao, kreće u ofenzivu i najjednostavnije je igrati na kartu nacionalizma. U tom kontekstu, Hrvatska mu se pokazuje kao najpogodnija meta za takvu strategiju”, ističe Žarko Trebješanin.

Cijeli tekst o Vučiću pročitajte OVDJE.