U visokom Arktiku Norveške nalazi se mjesto gdje je valuta rublja, televizija emitira ruske programe, a Lenjin kamenog lica bdije nad lukom. Zove se Barentsburg, ruski rudarski grad ugljena 2697 kilometara od Moskve, koji posluje na norveškom tlu od 1930-ih, piše The Sunday Times. U naselju gdje se piše ćirilicom oblak crnog dima zlokobno se uzdiže uz živo obojene stambene zgrade. Nosi ga ledeni vjetar iz pravca termoelektrane na ugljen koja održava naselje na životu. Norveška tu na papiru ima suverenitet, ali Svalbardski ugovor, koji su prvi put potpisali predstavnici devet zemalja 1920. godine, omogućuje svim potpisnicama jednaka prava na ekonomske aktivnosti i naučna istraživanja, kao i građanima 49 zemalja da ovdje žive i rade. Sovjetski Savez pridružio se ugovoru 1935. godine.
Stanovnici mogu nositi oružje, ali samo za lov i obranu od polarnih medvjeda, kojih je ovdje više od ljudi. No, iako Rusi mogu postaviti svoju zastavu na NATO-ovo zemljište (Norveška je bila jedna od 12 osnivačica NATO-a 1949.), zabranjeno im je dotjerati svoje tenkove - ključna odredba sporazuma je da se potpisnici suzdrže od vojnih aktivnosti.
Zasad na Svalbardu nema vojnih baza ni tenkova. No nakon ruske aneksije Krima i invazije na Ukrajinu, te prijetnje predsjednika Trumpa aneksijom danskog arktičkog teritorija Grenlanda, rastu strahovi da bi ohrabreni Vladimir Putin mogao pokušati pretvoriti Barentsburg u mostobran za osvajanje vlastitog teritorija u Arktičkom krugu.
Polarni medvjedi su "domaće životinje", ima ih više nego ljudi
Svalbard, teritorij otprilike veličine Irske, bio bi imovina ne samo od geopolitičke važnosti već i od rastuće ekonomske vrijednosti kako globalno zagrijavanje topi led, čineći dostupne ogromne rezerve prirodnih resursa. Barentsburgom, na zapadu Spitsbergena, najvećeg otoka u arhipelagu, od sovjetskog doba upravlja Arktikugol, tvrtka za iskopavanje ugljena podređena Kremlju, koji joj je prošle godine dodijelio 18,3 milijuna funti subvencija.
Nekoć dvije tisuće, sad 386 Rusa
U sovjetskom vrhuncu, kada je rudarstvo ugljena bilo profitabilno, grad je imao čak 2000 ruskih građana. Danas ih je samo 386. Ali taj broj raste, piše The Sunday Times. Norveška je sve nervoznija. Ruske parade povodom Dana pobjede u Barentsburgu od početka rata u Ukrajini poprimile su militariziraniji ton, s paravojnim simbolima, muškarcima u zelenom koji paradiraju ruskim zastavama s motornih sanki i niskoletećim vojnim helikopterima, što neki promatrači smatraju potencijalnim kršenjem zabrane "ratnih" aktivnosti iz ugovora.
Ti dužnosnici također ukazuju na nedavne izjave iz Moskve. "Očajnički nam je potreban Spitsbergen“, rekao je u siječnju prošle godine Andrej Guruljov, umirovljeni ruski general koji je postao političar. Rusija već koristi naziv Spitsbergen umjesto Svalbarda za cijeli arhipelag. Guruljov je preporučio da Rusija preuzme Svalbard. "Tamo će biti velike baze koje mogu imati moć nad cijelim Arktikom. Trebali bismo biti otvoreni po tom pitanju“, rekao je. Drugi Rusi predložili su preimenovanje Svalbarda u Pomorske otoke, po Pomorima koji su tradicionalno lovili i ribarili duž ruske obale Bijelog mora.
Pred hotelom za ruske rudare je Lenjinov kip
Ime Svalbard daje naslutiti kako su se rani Norvežani osjećali prema ovom teritoriju: sval znači hladno, bard znači obala. Gotovo jedini ljudi koji su se u stara vremena hrabro nosili s zimskim temperaturama od -30°C bili su norveški rudari i ruski lovci na krzno.
Danas su stvari drugačije. Longyearbyen, glavno središte pod upravom Norveške, mjesto je luksuznih hotela, degustacijskih menija i nekoliko letova dnevno koji ga povezuju s kopnom. Trideset milja sjeveroistočno od Barentsburga, Longyearbyen je najsjeverniji grad na svijetu, dom 2500 ljudi iz Norveške i desetaka drugih zemalja. Zimi sunce mjesecima potpuno nestaje. Ljeti odbija zaći, beskrajni je dan. Tom Cruise, koji je snimao scene za nastavak Nemoguće misije 2023. na Svalbardu, opisao je to kao "jedinstveno iskustvo“.
- Rusi više nego prije testiraju uvjete Svalbardskog ugovora - kaže Arne Holm, osnivač norveških online novina High North News. Od invazije na Ukrajinu, turistički operateri u Norveškoj efektivno bojkotiraju Barentsburg.
Infografika: AI
- Prije rata, za vrijeme ručka ispred hotela Crveni medvjed parkirali bi deseci motornih sanki iz Longyearbyena. Sada je tu u pivnici i restoranu samo nekoliko lokalnih stanovnika - kaže Kristian Hovelsaas, norveški vodič.
- Samo pokušavamo preživjeti ovdje - kaže za Times Oleg, 30-godišnji rudar iz Rostova na Donu u jugozapadnoj Rusiji, koji živi u Barentsburgu dvije godine i ne želi da mu se puno ime i prezime pojavljuje u tisku. - Nitko od nas ne kuje zavjeru da išta učini.
Izdržati mračnu, hladnu zimu je dovoljno težak zadatak, kaže on. - Morate imati jak um da biste to preživjeli ili ćete jednostavno poludjeti. Neki ljudi propiju svoju plaću tijekom polarne noći.
Pravoslavna crkva na Arktiku
Iako Rusija nije poduzela otvorene korake prema militarizaciji Barentsburga, jača svoju prisutnost na druge načine. U listopadu je Rusko geografsko društvo, povijesna institucija blisko povezana s Kremljom, otvorilo ured ovdje. Ruska pravoslavna crkva, koja ima reputaciju bliske suradnje s Putinovim režimom na prikupljanju obavještajnih podataka u inozemstvu, također je pojačala aktivnosti na Svalbardu. Pravoslavni križevi pojavili su se u udaljenim dijelovima teritorija gdje su napušteni drugi ruski rudnici ugljena.
Ove godine arktički putnički brod, Profesor Molčanov, započeo je redovite plovidbe za Barentsburg iz Murmanska, glavne ruske luke na sjeveru, omogućujući teretu da izbjegne norveški carinski pregled. Ruski putnici mogu zaobići norveške zračne luke i potrebu za schengenskom vizom.
U malom supermarketu Barentsburg police su pune ruskih čokolada, sardina, tune i mnoštva druge konzervirane robe, a cijene su sve u rubljama.
Pravoslavna crkvica u Barentsburgu
no što čini arhipelag toliko važnim za Moskvu jest geografija. Velik dio ruske pomorske moći smješten je samo 700 milja preko Barentsovog mora u Murmansku, uključujući glavninu ruskih balističkih raketa i jurišnih podmornica, kao i dalekometnog pomorskog zrakoplovstva. Morska ruta između Svalbarda i ruske obale smatra se strateškim uskim čvorištem na ruti flote prema Atlantiku.
Dok se nekad činilo da je ruski stav usmjeren na držanje NATO-a na distanci od Murmanska, vojni analitičari sada vide znakove promjene. Ruska pomorska doktrina iz 2022. godine postavila je ambicije za provođenje kontrole nad stranim pomorskim aktivnostima duž ovog takozvanog "Medvjeđeg prolaza" između Svalbarda i Rusije. U veljači je Atlantsko vijeće, pro-NATO američki think tank, objavilo izvješće u kojem se procjenjuje vjerojatnost ruske vojne agresije na pet europskih regija gdje bi ohrabrena Moskva mogla pokušati testirati jedinstvo NATO-a. Svalbard se našao na vrhu popisa.
"Opcija s najmanjim rizikom - i stoga najvjerojatnija - jest da ruske snage okupiraju norveški arhipelag Svalbard“, navodi se. "Izmišljene pritužbe na norveški tretman ruskih državljana i rasprave o spornom norveškom suverenitetu na Svalbardu pružile bi lako, iako slabo prikriveno, opravdanje.“
SvalSat - divovska loptica za golf
Na planinskoj visoravni izvan Longyearbyena, deseci satelitskih antena usmjereni su prema nebu unutar kupola nalik lopticama za golf. Ova instalacija je norveški SvalSat, najveća svjetska satelitska zemaljska stanica.
Sateliti koji kruže oko Zemlje od pola do pola prolaze iznad nje u svakoj orbiti, što ovo čini jednom od najvrjednijih prislušnih postaja na planetu. Antene svakodnevno prenose ogromne količine podataka, pružajući usluge NASA-i i Europskoj svemirskoj agenciji.
"Mnoge nacije misle: 'Nešto se događa gore na Svalbardu - ne znamo točno što, ali bolje da smo tamo'“, kaže Terje Aunevik (58), bivši vozač psećih zaprega koji se prije tri desetljeća preselio iz južne Norveške na Svalbard i izabran je za gradonačelnika Longyearbyena 2023. godine.
SvalSat, najveća svjetska satelitska stanica na zemlji
Geopolitičke napetosti učinile su ovo "vjerojatno najneobičnijim gradonačelničkim poslom na svijetu“, kaže Aunevik, koji sa suprugom vodi jedinu čokolateriju na Arktiku. "Jutro može započeti pozivom lokalnog umjetnika ljutog što nema tople vode u kupaonici, a već sljedeći sat u posjetu je ministar vanjskih poslova.“
Odnosi s Barentsburgom, kaže on, znatno su se promijenili. Godinama su rusko naselje i Longyearbyen održavali bliske, praktične veze - zajedničke događaje, neformalnu suradnju, osjećaj suživota u nemilosrdnom okruženju. Međutim, od rata u Ukrajini kontakt je postao formalniji, oprezniji. "Nešto se promijenilo“, kaže Aunevik.
Ključni fokus suparničkih svjetskih sila, kako se led povlači, jest pojava novih arktičkih brodskih ruta koje bi mogle dramatično skratiti putovanja između Azije i Europe. Očekuje se da će povlačenje ledenjaka i morskog leda također učiniti ogromne rezerve roba poput nikla, bakra, kobalta i cinka dostupnijima na Svalbardu.
Drugi oblici blaga zakopani su ispod planina. Na zaleđenom obronku izvan Longyearbyena, metalna vrata su ugrađena u stijenu pored jednostavne tipkovnice montirane na čeličnoj ploči. Ovo je ulaz u Svalbardski globalni trezor sjemena, osmišljen za zaštitu svjetskih zaliha hrane u slučaju katastrofe.
Na dubini od 150 metara ispod permafrosta pohranjeno je sjeme prehrambenih usjeva iz cijelog svijeta.
"To je pomalo kao bankovni trezor; svaka zemlja ima svoju kutiju“, kaže Stefan Schmitz, izvršni direktor Crop Trusta. "Imamo depozite iz stotinjak zemalja.“
Hrvatsko sjeme u Svalbardu
U veljači 2023. godine, Hrvatska je prvi put poslala sjemena u "Trezor sudnjeg dana", Globalno spremište sjemena u Svalbardu. Hrvatska Nacionalna banka biljnih gena pohranila je 161 uzorak, od čega 153 iz skupine žitarica i kukuruza te 8 iz skupine povrća, izvijestili su hrvatski mediji.
Rusija nije jedina supersila na koju se na Svalbardu gleda sa sumnjom. Par kamenih lavova, simbola carske države, koji su postavljeni ispred kineske istraživačke stanice u Ny-Alesundu nedavno su postali točka napetosti, što je potaknulo norveške pozive za njihovo uklanjanje.
- Kinezi grade više ledolomaca i istraživačkih brodova od bilo koga drugog - imaju ogromne interese u Arktiku - kaže gradonačelnik.
Prošlog srpnja sveučilište u Longyearbyenu prestalo je primati kineske studente, rekavši da im neće biti dopušteno dovršiti terenski rad jer se provodi na brodovima norveške obalne straže. Norveška ima politiku nesuradnje s Kinom po pitanjima sigurnosti.
Norveška je postala redovita meta ruskog gnjeva zbog svoje snažne podrške Ukrajini. Ali bi li se Moskva usudila testirati NATO-ovo jamstvo iz članka 5 - da je oružani napad na jednu članicu napad na sve - na mjestu poput Svalbarda?
Ako Putin napadne Europu, bit će to preko Svalbarda
Vojni stručnjaci kažu da je to stvarna mogućnost, posebno nakon bilo kakvog sporazuma o okončanju rata u Ukrajini koji bi mogao ohrabriti Kremlj.
"Rusija bi osjetila priliku za testiranje NATO-ove odlučnosti“, kaže general Sir Richard Barrons, bivši zapovjednik britanske vojske i koautor nedavnog britanskog Strateškog obrambenog pregleda. Ono što to čini vjerojatnijim, tvrdi on, jest erozija povjerenja u Članak 5 pod američkim predsjednikom koji je potkopao njegov kredibilitet prijeteći izlaskom iz saveza.
"U tom kontekstu, Svalbard bi mogao biti primamljiva stvar“, kaže Barrons. "Rusija bi tamo mogla pokrenuti operaciju, sumnjajući da će SAD reći 'nije naša borba' i da Europa neće odgovoriti spremno ili jednoglasno. U tom trenutku NATO je mrtav u vodi. Ovo je prava opasnost.“
Uz obalu Coles Baya, nedaleko od Barentsburga, nalazi se nekoliko vremenski oštećenih drvenih zgrada, ostaci sovjetske rudarske ispostave napuštene prije mnogo godina. Zahrđali strojevi leže napola zakopani u snijegu, a ostaci malog mola strše u sivu vodu. Malo je znakova trajnog života, no čak i ovdje postoji naznaka da Rusija ima planove za budućnost.
Ruska zastava vijori se iznad jedne građevine, a na vratima druge - očito novije od same zgrade - stoji natpis na ćirilici s natpisom "Na ovom mjestu provode se znanstvena istraživanja". U visokom Arktiku, upravo najmanji znakovi često nose najteže namjere.
