Rata nije vidio. Preferirao je 'solarno plaćanje', na ruke. Zagorec se vratio

Fotografski objektivi prije nekoliko dana su, na svečanom prijemu povodom 35. obljetnice postrojavanja Zbora narodne garde i ustrojavanja Hrvatske vojske i policije, ulovili jedno poznato lice, koje dugo nismo viđali u Hrvatskoj, piše Boris Rašeta za Express.

Na svečanosti se pojavio Vladimir Zagorec, čovjek paradoks. Nekoć je bio najodlikovaniji hrvatski general. Njegova su prsa bila okićena s 13 ordena, kao da je riječ o Bonapartovu maršalu Neyu, “najhrabrijem među hrabrima”. Na njima je blistalo odličje Reda kneza Domagoja, Reda Nikole Šubića Zrinskog, Reda Bana Jelačića... te spomenice Bljeska i Oluje, premda “Zagi” nije vidio ratišta. Na fotkama ga vidimo u srdačnom razgovoru s Ljubom Ćesićem Rojsom, još jednim dobitnikom hrvatske nacionalne revolucije koja se odvijala iza kulisa rata.

Zagi, taj skromni obrtnik, pomoćni geodet, prije rata je radio kao suvlasnik prodavaonice lovačkog oružja, streljiva i opreme u Velikoj Gorici. U Lovcu ste mogli kupiti karabin, plin za rastjerivanje napasnika, pištolje plašljivce, lovačka odijela i slične stvari, a onda je počeo rat i “Zagi” je prepoznat kao perspektivan kadar.

Zaposlio se u MORH-u, gdje je najprije postao osobni vozač Ivana Čermaka. Vozači su - pokazat će vrijeme - bili jako nadareni ratnici ili sudionici rata - svaki od njih u svom telećaku nosio je, kako je svojedobno rekao Bonaparte, “marlalsku” ili barem generalsku palicu. Vozač Mile Ćuk postao je general, Ljubo Ćesić Rojs, bivši kondukter koji je prometovao na relaciji Hercegovina - Bavarska i nasitno švercao bijelu tehniku, također je dobio lovorove listiće. Ivan Andabak, prije rata vozač Autotransporta Mostar, tijekom rata postao je jedan od ključnih zapovjednika Kažnjeničke bojne Tute Naletilića, pa stekao čin general-bojnika. Sam Čermak, prije rata monter centralnoga grijanja, tijekom rata postao je naftaš, minijaturni hrvatski Fejsal, pa je i on postao general i multimilijunaš, a njegov bivši šofer nije se baš nastojao iskazati na ratištu.

Miris novca “Zagija” je više privlačio od mirisa baruta, mada je jedno s drugim bilo usko vezano. Kad je Čermaku u jednom trenutku uzmanjkalo streljiva, Zagorec je preuzeo obvezu rješenja problema. Vrlo brzo uspio je nabaviti i dopremiti kamion municije. Nakon Čermakova odlaska na višu poziciju, Zagorec je preuzeo njegovu fotelju. Skočio je vrlo visoko, imenovan je pomoćnikom ministra obrane, pa postao prvi šef državne tvrtke RH Alan, koja se bavila nabavom oružja.

Hrvatska je bila pod embargom pa je cijeli posao išao krijumčarskim kanalima, plaćanje je bilo “solarno” - na ruke - i to je Zagi iskoristio do maksimuma. Nešto takvo kao “siromašan trgovac oružjem” ne postoji. Bivši prodavač dvocijevki ušao je u tajne operacije vrijedne stotine milijuna dolara. Većina transakcija za nabavu obrambene opreme bez njegova se potpisa nije mogla realizirati. Kroz te kanale prošle su goleme količine državnog novca, ali ne sve. Dio je Zagi zadržavao za sebe, računajući kako domovini idu milijarde, pa i njemu može ostati pokoji milijunčić. Njegova priča jedan je od najgorih i najsramotnijih nekrvnih delikata Domovinskog rata.

Nakon smjene vlasti 2000. godine, Zagorec odlazi iz MORH-a i seli se u Austriju, gdje se počinje intenzivno baviti građevinskim projektima i biznisom s nekretninama. Njegovo se bogatstvo tad procjenjivalo na stotine milijuna kuna, čime je - prema Nacionalovu popisu - uvršten među 50 najbogatijih Hrvata, a ni među Austrijancima se nije morao sramiti. U elitnim i rezidencijalnim dijelovima Beča kupio je fascinantne nekretnine. Između ostalog, luksuznu vilu u ulici Döblinger Cobenzlgasse te povijesnu zgradu nekadašnjeg poštanskog ureda na Trgu burze (Börseplatz). Riječ je o impresivnoj šesterokatnici (!) nalik na današnji hotel u Jurišićevoj, samo većoj. U Zagrebu je kupio nekoliko luksuznih stanova u centru grada, dok se njegova obitelj povezivala s raskošnim vilama na Šolti i drugdje po obali. Kako je taj čovjek, s plaćom od današnjih, recimo, dvije tisuće eura stekao nekretnine usporedive s Paris Hilton? Teze prema kojima mu je umrla bogata rođena strina na Floridi nije lansirao, ali se pravdao da je uzimao kredite, premda svaki Hrvat koji je ikad ulazio u kredit zna da će mu ga banka dati jedino ako dokaže da mu kredit nije potreban.

Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.