Izrael je pokrenuo iznenadne masovne udare na Libanon u kojima je poginulo više od 250 ljudi, navodeći da su ciljevi bili pripadnici Hezbollaha. Međutim, napadi na gusto naseljena stambena područja, izvedeni neposredno nakon objave primirja između SAD-a i Irana, izazvali su oštru međunarodnu osudu i potaknuli pitanja o pravim motivima izraelske vojne akcije.
Što se krije iza napada?
Dok premijer Benjamin Netanyahu i drugi dužnosnici tvrde da je najveći udar na Hezbollah tijekom rata s Iranom bio pažljivo usmjeren na članove te oružane skupine, mnogi analitičari smatraju da su napadi bili jednako nasilni spektakl za Netanyahuovu političku korist koliko i vojno korisni, piše The Guardian.
Pojavile su se i špekulacije da je glavni cilj napada, koji je bez upozorenja pogodio više od sto meta u deset minuta, uključujući i gusto naseljena područja u središtu Bejruta, bio potkopati američko-iranski prekid vatre. Mnogi vjeruju da je taj sporazum nametnut Netanyahuu protiv njegove volje.
Prema verziji koja se prenosi u izraelskim medijima, Hezbollah je navodno pokušao premjestiti zapovjedna mjesta u civilna područja izvan svojih povijesnih središta, poput predgrađa Dahieh, kako bi ih bolje sakrio i zaštitio. To je tvrdnja koju je Izrael ranije koristio i u slučaju Hamasa u Gazi.
Ipak, ogroman opseg napada, nedostatak upozorenja i detalji o nekim od ubijenih, uključujući Alija Yusufa Harshija, nećaka i osobnog savjetnika glavnog tajnika Hezbollaha Naima Qassema, mogli bi ukazivati na nešto ambicioznije: neuspjeli pokušaj ubojstva samog Qassema. Njegovog prethodnika, Hassana Nasrallaha, Izrael je ubio 2024. godine.
Sporno primirje u središtu sukoba
Ono što je jasno jest da je u polovičnim pregovorima o prekidu vatre, koje su vodili Donald Trump i njegova skupina diplomata amatera, pitanje izraelskog rata u Libanonu protiv iranskog saveznika ostavljeno da kuca poput tempirane bombe. Izraelski napadi uslijedili su unatoč tome što je Hezbollah, prema libanonskim političkim izvorima, izjavio da je "obaviješten o prekidu vatre" i da ga se "pridržava od jutra".
Netanyahuovo opravdanje za tako strašan napad na civilne centre, samo nekoliko sati nakon objave primirja, činilo se u najmanju ruku tankim. Njegovo hvalisanje ubojstvom Qassemovog pomoćnika i inzistiranje na pravu Izraela da nastavi s napadima u Libanonu nekima je sugeriralo da se radi o pokušaju sabotiranja primirja kojem se protivio.
Dok Iran i posrednik Pakistan tvrde da primirje uključuje i Libanon, SAD i Izrael inzistiraju na suprotnom. Iranski dužnosnici upozorili su da je "primirje mrtvo" ako se napadi ne zaustave, a iranski predsjednik Masoud Pezeshkian izjavio je da izraelski udari krše sporazum i čine pregovore besmislenima.
Međunarodna osuda i rizik za američke interese
Think-tank Soufan Center iz New Yorka ocijenio je: "Čak i da je Libanon formalno bio izvan sporazuma, razmjeri izraelskih napada vjerojatno bi se svejedno smatrali eskalacijom. Izraelski udari mogu se shvatiti i kao napor da se zabije klin između Irana i njegovih saveznika i kao odgovor na navodno marginaliziranje u izvornim raspravama o prekidu vatre."
U svom biltenu, think-tank je dodao: "The Wall Street Journal izvijestio je da je Izrael o dogovoru obaviješten tek u posljednji trenutak i da 'nije bio sretan'. Čini se da je Netanyahu sada odlučan provoditi politiku spaljene zemlje u Libanonu, čak i ako bi to, ili možda baš zato, moglo uništiti sporazum o prekidu vatre."
Za Marion Messmer, direktoricu programa međunarodne sigurnosti u Chatham Houseu, izraelski napadi na Libanon ukazuju na dublji problem: poteškoće Washingtona u upravljanju odnosom s Izraelom, svojim saveznikom u ratu protiv Irana, kako piše The Guardian.
U svom brifingu, Messmer je napisala: "Inzistiranje Izraela da njegova vojna akcija u Libanonu nije dio sporazuma otkriva ključnu slabost i pokazuje granice američke sposobnosti da upravlja svojim saveznicima: neprestane kampanje bombardiranja u Libanonu mogle bi potkopati cjelokupni prekid vatre i zadržati SAD zarobljenim u sukobu iz kojeg sada želi izaći."
Pitanja o svrsi i vremenu napada dodatno podcrtavaju tvrdnje da je procjena samih Izraelskih obrambenih snaga (IDF) da je, unatoč najnovijoj invaziji na južni Libanon i kampanji bombardiranja, razoružavanje ili poraz Hezbollaha nerealan cilj.
