Godinama se činilo da je ulazak Švedskih demokrata u samu vlast samo pitanje vremena. Stranka koja je desetljećima rasla gotovo na svakim izborima, od političkog autsajdera s ekstremističkom prošlošću pretvorila se u jednu od najvažnijih snaga švedske politike. Ovoga puta trebali su napraviti posljednji korak - iz čekaonice ući izravno u vladu. No izbori su im pokvarili plan.
Švedski demokrati Jimmieja Åkessona pali su s drugog na treće mjesto, a desni blok kojem pripadaju ostao je bez jasnog puta prema vlasti. U zemlji u kojoj je izborna utrka bila toliko tijesna da se dan nakon glasovanja još nije moglo sa sigurnošću reći tko će sastaviti sljedeću vladu, jedno je ipak bilo jasno: višegodišnji neprekinuti uspon krajnje desnice prvi je put ozbiljno zaustavljen.
To, međutim, ne znači da je njezin utjecaj nestao. Upravo suprotno.
Kako piše Guardian, izborni rezultat Švedskih demokrata predstavlja povijesni udarac stranci koja je od svog osnutka 1988. gotovo neprestano povećavala potporu na parlamentarnim izborima. Nakon posljednjih izbora 2022. nisu formalno ušli u vladu, ali su postali ključni partner desnom kabinetu premijera Ulfa Kristerssona i dobili golem utjecaj na politički smjer zemlje.
Taj aranžman srušio je jednu od najdugotrajnijih političkih barijera u Švedskoj. Stranka s korijenima u krajnje desnim i neonacističkim krugovima desetljećima je bila izolirana od glavne političke scene. Tradicionalne stranke odbijale su suradnju s njom, no s rastom potpore birača granica se počela pomicati. Desnica je 2022. procijenila da bez Švedskih demokrata teško može formirati vlast.
Jimmie Åkesson
Zato su izbori 2026. trebali biti trenutak njihove potpune normalizacije. Kristersson je tijekom kampanje jasno dao do znanja da bi Švedski demokrati, pobijedi li desni blok, ovaj put mogli dobiti i važna ministarska mjesta. To se sada čini mnogo manje izglednim.
Prvi veliki korak unatrag
Åkesson je izbornu noć dočekao znatno drukčije nego što je očekivao. Švedski demokrati pali su na treće mjesto, dok je njegova reakcija pred stranačkim pristašama odavala iznenađenje.
Iako je priznao da je stranka izgubila nekoliko postotnih bodova, inzistirao je da Švedske demokrate i dalje treba smatrati pobjednicima. Istodobno je pokušao objasniti pad potpore činjenicom da je posljednjih godina nastupao kao pouzdan partner ostalim strankama desnice.
Upravo bi to mogao biti dio problema. Švedski demokrati desetljećima su gradili popularnost predstavljajući se kao pobuna protiv političkog establishmenta. Kritizirali su tradicionalne stranke, političku korektnost i švedsku migracijsku politiku, tvrdeći da govore ono što drugi ne žele izgovoriti.
Posljednje četiri godine, međutim, bili su dio sustava koji su nekoć napadali. Kad stranka sudjeluje u oblikovanju državne politike, teško se istodobno predstavljati kao opozicija toj istoj politici.
Niclas Nilsson iz švedske antirasističke zaklade Expo ocijenio je da je riječ o povijesnom neuspjehu za Švedske demokrate, upravo zato što je njihov dotadašnji politički put gotovo uvijek išao samo prema gore.
Dio njihovih birača možda se vratio Umjerenjacima, koji su na izborima prošli bolje nego što se očekivalo. Ulogu je mogla imati i izlaznost, koja se kretala oko 80 posto – broj koji bi u velikom dijelu Europe bio iznimno visok, ali je za švedske standarde relativno nizak.
Izgubili glasove, ali dobili raspravu
Najveći paradoks ovih izbora ipak je u tome što Švedski demokrati možda gube političku moć upravo nakon što su uspjeli promijeniti velik dio švedske politike.
Neke njihove najvažnije ideje više nisu rezervirane za krajnju desnicu.
Stroža migracijska politika, snažnije kažnjavanje kriminala, tvrđi zahtjevi prema doseljenicima i inzistiranje na prilagodbi švedskom društvu posljednjih su godina postali dio političkog mainstreama.
Čak su i socijaldemokrati Magdalene Andersson, tradicionalna dominantna snaga švedske politike, nakon poraza na izborima 2022. zauzeli tvrđe pozicije prema kriminalu, migracijama i integraciji.
Drugim riječima, stranka može izgubiti izbore, a da istodobno pobijedi u borbi za to o čemu će cijela zemlja govoriti.
Guardian navodi da je upravo u tome najvažniji trag koji Švedski demokrati ostavljaju iza sebe: velik dio njihovih nekada radikalnih stavova u međuvremenu je postao normalan dio švedske političke rasprave.
To je promjena koja neće nestati s jednim lošijim izbornim rezultatom.
Švedska više nije ista politička zemlja
Još početkom ovog stoljeća bilo je gotovo nezamislivo da će stranka poput Švedskih demokrata diktirati teme kojima će se baviti vlada i opozicija.
No Švedska se u međuvremenu promijenila.
Rasprave o bandama, pucnjavama, integraciji i migracijama godinama su među najvažnijim političkim pitanjima. Na ovogodišnjim izborima birači su među ključnim temama navodili zdravstvo, kriminal, migracije i stanje gospodarstva.
Švedski demokrati upravo su na kombinaciji straha od kriminala i protivljenja useljavanju izgradili velik dio svog političkog uspjeha.
U kampanji su bili još agresivniji. Njihov slogan "Make Sweden Sweden Again" bio je očita varijacija na Trumpovo "Make America Great Again", dok je kontroverzna kampanja uključivala i oglase usmjerene prema migrantima. Na autobusima se pojavljivala poruka ljudima koji "čeznu za Mogadišom" da im državna pomoć za povratak može pomoći da odu kući. Dio vozača odbio je voziti autobuse s takvim oglasima, nakon čega su uklonjeni.
Takva kampanja pokazuje koliko se stranka nakon četiri godine blizine vlasti osjećala sigurnom u vlastitu političku poziciju.
No izbori su pokazali i granice takve strategije.
Što će sada napraviti Åkesson?
Puno toga ovisit će o tome kako će se Švedski demokrati ponašati u opoziciji.
Ako Umjerenjaci i socijaldemokrati na kraju pronađu neku formulu za zajedničku vlast, Švedski demokrati mogli bi postati najveća opozicijska stranka. To bi im otvorilo prostor da ponovno pokušaju preuzeti ulogu pobunjenika protiv političkog sustava.
Ako pak socijaldemokrati uspiju okupiti vladu bez Umjerenjaka, Åkessonova stranka mogla bi ostati znatno izoliranija nego posljednjih godina.
U oba slučaja postavlja se isto pitanje: hoće li nakon izbornog udarca pokušati vratiti birače još radikalnijom retorikom?
Nilsson upozorava upravo na taj scenarij. Stranka koja više ne mora paziti na koalicijske partnere mogla bi zaključiti da joj je za mobilizaciju biračkog tijela potreban novi zaokret udesno. A teren za to postoji.
Izvan parlamenta raste aktivnost radikalno desnih skupina, uključujući mreže koje regrutiraju nove članove i pokušavaju širiti svoje ideje, bez obzira na odnos snaga u švedskom parlamentu.
Zato bi bilo prerano zaključiti da je poraz Švedskih demokrata istodobno i poraz švedske krajnje desnice.
Njihov izravni pohod prema ministarskim foteljama možda je zaustavljen. Ali tijekom posljednjih nekoliko godina uspjeli su napraviti nešto možda još važnije – pomaknuti granice prihvatljivog toliko daleko da danas i njihovi politički protivnici govore jezikom koji bi prije desetak godina u Švedskoj bio nezamisliv.
Åkesson možda nije ušao u vladu. Njegove teme odavno jesu.
