"Ujedinjeni narodi nisu stvoreni da čovječanstvo odvedu u raj, nego da ga spase od pakla", riječi bivšeg Glavnog tajnika Daga Hammarskjölda i danas najbolje opisuju ulogu najvažnije svjetske organizacije koja vapi za reformama. Ovih dana u New Yorku se održava 81. zasjedanje Opće skupštine UN-a. Među glavnim temama su ratovi i međunarodna sigurnost, klimatske promjene, održivi razvoj, ljudska prava, umjetna inteligencija i budućnost multilateralizma. Najspornije pitanje i dalje je reforma Vijeća sigurnosti, koje trenutačno ima pet stalnih članica - SAD, Rusiju, Kinu, Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo - s pravom veta. Brojne države smatraju da takav sastav više ne odražava današnji odnos snaga i traže veće predstavništvo Afrike, Azije i Latinske Amerike.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan zatražio je ukidanje stalnog članstva i prava veta, prenosi Reuters.
"Priznajmo da sustav u kojem je volja više od 190 zemalja podložna hiru pet zemalja nije ni pravedan ni sposoban u potpunosti uspostaviti povjerenje", poručio je. Glavni tajnik António Guterres kojem mandat ističe krajem godine također je pozvao na reformu Vijeća koje bi bolje odražavalo današnji svijet.
Ujedinjeni narodi meta su kritika i američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je osnovao Odbor za mir, svoje "paralelne Ujedinjene narode". No koliko god kritika današnjeg UN-a opravdana, činjenica je da i dalje donekle ispunjavaju svoju svrhu, da za isti stol na razgovor posjednu sve države svijeta.
Ujedinjeni narodi, nasljednici Lige naroda, osnovani su 24. listopada 1945., samo nekoliko mjeseci nakon završetka Drugog svjetskog rata. Povelju UN-a, dokument ustavnog karaktera, u San Franciscu je potpisalo 50 država, s vrlo jasnim ciljem: spriječiti novu globalnu katastrofu. Danas je njezin glavni simbol monumentalni neboder smješten na obali East Rivera u New Yorku. U njegovim dvoranama odlučivalo se o ratovima i miru, govori su znali trajati i po nekoliko sati, padale su povijesne rečenice, ali događali su se i trenuci koji su više nalikovali kazalištu nego diplomaciji. Kroz hodnike su prolazili američki predsjednici i sovjetski vođe, kraljevi i diktatori, revolucionari...
Nije odmah bilo jasno hoće li sjedište biti u Europi ili Sjedinjenim Američkim Državama. Među mogućim lokacijama spominjali su se Philadelphia, Boston, San Francisco, pa čak i područja izvan SAD-a. Philadelphia je imala snažnu podršku jer je bila simbol američke demokracije, no odluka je na kraju pala na New York. Presudan trenutak dogodio se kada je obitelj Rockefeller ponudila zemljište uz East River. Parcela, koja je tada bila industrijska zona sa skladištima i klaonicama, postala je jedna od najpoznatijih adresa na svijetu. Projektiranje sjedišta UN-a nije povjereno jednom arhitektu. Ideja je bila da zgradu oblikuje međunarodni tim koji bi simbolizirao suradnju država. Na projektu su radili neki od najvećih arhitekata modernizma, među njima Le Corbusier i Oscar Niemeyer, dok je američki arhitekt Wallace Harrison vodio projektantski tim. Bila je to svojevrsna arhitektonska diplomacija.
Tim je razmatrao desetke ideja, a konačno rješenje spojilo je nekoliko koncepata: visoku zgradu Tajništva, nisku zgradu konferencija i karakterističnu dvoranu Opće skupštine. Konačni kompleks počeo se graditi 1948., a temeljni kamen položen je 1949. godine. Službeno je otvoren početkom 1951., dok su završni radovi trajali još nekoliko godina. Stakleni toranj Tajništva, visok 39 katova, postao je simbol poslijeratnog modernizma. Njegova fasada od stakla i aluminija bila je tehnološki pothvat za svoje vrijeme i kasnije je utjecala na izgled brojnih nebodera diljem svijeta.
Ako biste ušli u sjedište UN-a i pokušali pronaći najskuplji predmet, odgovor ne bi bio jednostavan. U zgradi se čuvaju originalni dokumenti Povelje UN-a, povijesne rezolucije, zapisi pregovora i arhivi koji dokumentiraju desetljeća međunarodne politike. Posebno mjesto ima umjetnička zbirka koju su darovale države članice. Među poznatim djelima nalazi se skulptura "Non-Violence" švedskog umjetnika Carla Fredrika Reuterswärda koji prikazuje brončani pištolj s čvorom na cijevi, simbol svijeta bez nasilja.
Tu je i poznato Zvono mira, dar Japana iz 1954. Izrađeno je od kovanica i medalja koje su prikupili djeca i ljudi iz različitih zemalja. Zvono se tradicionalno oglašava na Međunarodni dan mira. Hrvatima najpoznatiji je kip "Mir" Antuna Augustinčića, postavljen u kompleksu , nedaleko od zgrade Opće skupštine, postavljen 1954. Predstavlja ženu na konju, s maslinovom grančicom u jednoj i globusom u drugoj ruci. UN piše kako je izliven od bronce u Zagrebu, a postolje je od bračkog kamena.
"Država je željela dati UN-u dar koji bi naglasio njezinu predanost svjetskom miru te je angažirala Augustinčića da ostvari tu ideju. Umjetnik je predložio konjički kip koji bi simbolizirao svjetski mir. Rekao je: 'mir bi bio daleko bolje zaštićen kada bi odluka bila na ženama, a ne na muškarcima'. Kao odgovor na svoj izbor konja, ratne životinje, rekao je: '...moramo se boriti za mir'", piše na stranicama UN-a. No možda je najpoznatiji umjetnički predmet onaj koji se nalazi u blizini ulaza u Vijeće sigurnosti. Riječ je o tapiseriji načinjenoj prema Picassovoj slici "Guernica", simbolu stradanja civila u ratu.
Opća skupština UN-a poznata je po velikim povijesnim govorima, ali i diplomatskim maratonima. Jedan od najpoznatijih govora održao je kubanski vođa Fidel Castro, 1960. Trajao je 269 minuta, odnosno gotovo četiri i pol sata. Tadašnji američki tisak pisao je kako je Castro sa sobom poveo i kokoši i držao ih u hotelskoj sobi. Mediji su izvještavali su da su članovi delegacije u sobama čupali i pripremali kokoši, što je izazvalo priličnu senzaciju. No ta priča nikad nije potvrđena, a može biti i da je bila dio propagande protiv kubanskog režima.
Još dulji od Castrovog bio je govor indijskog diplomata V. K. Krishne Menona pred Vijećem sigurnosti 1957. godine tijekom rasprave o Kašmiru. Uz prekide, govorio je osam sati. Prema izvještajima, Menon se tijekom maratonskog izlaganja srušio od iscrpljenosti te je odveden u bolnicu. Nakon odmora vratio se u Vijeće sigurnosti i nastavio govoriti. UN i danas taj govor navodi kao najduži u svojoj povijesti.
U povijesti UN-a bilo je trenutaka koji su izgledali kao scene iz filmova. Godine 1960. sovjetski čelnik Nikita Hruščov, inače poznat po svojoj temperamentnosti, izazvao je incident tijekom burne rasprave u Općoj skupštini. Navodno je skinuo cipelu i njome udarao po stolu dok je prosvjedovao protiv govora filipinskog predstavnika. Je li to baš tako bilo, ni danas nije jasno. Hruščov je filipinskog delegata Lorenza Sumulonga nazvao "ulizicom američkog imperijalizma" i zatražio od predsjednika Opće skupštine da ga pozove na red. Kamere nisu snimile događaj pa se legenda o cipeli temelji na prepričavanju nazočnih te jednoj fotografiji sovjetskog vođe s cipelom na stolu. Prema jednoj teoriji, u žaru govora mahao je rukama te mu je pao sat. Sagnuo se i ugledao cipele koje je prije toga skinuo jer su mu bile tijesne. Zatim je uzeo jednu i počeo njome udarati. Prema drugoj teoriji, njome je samo mahao. Treća teorija je da je jednu cipelu ponio sa sobom radi performansa. Rasprava se toliko razmahala da je predsjedavajući, pokušavajući uspostaviti red, slomio čekić. Fotografija Hruščova i cipele obišla je svijet i postala jedan od najpoznatijih simbola napetosti Hladnog rata.
Četrnaest godina kasnije, u studenom 1974., palestinski vođa Jaser Arafat održao je povijesni govor u kojem je rekao da dolazi "s maslinovom grančicom i puškom borca za slobodu". "Ne dopustite da mi iz ruke padne maslinova grančica", dodao je.
Jedan od najneobičnijih nastupa dogodio se 2009. godine kada je libijski vođa Muammar Gadafi prvi put govorio pred Općom skupštinom. Govor koji je trebao trajati kraće produžio je na gotovo sat i pol, a tijekom njega kritizirao je rad UN-a i postupke velikih sila. Nabrajao je i svjetske teorije zavjere, a govor se toliko oduljio da se morao promijeniti i simultani prevoditelj.
"Vrag je ovdje kod kuće. Sam Vrag, ovdje je u kući. Jučer je došao ovdje. I još uvijek miriše na sumpor'', izrekao je 2006. venezuelanski predsjednik Hugo Chavez. Mislio je na američkog predsjednika Georgea Busha, koji je dan ranije održao govor.
"Jučer, dame i gospodo, s ove govornice, predsjednik Sjedinjenih Država, gospodin kojeg nazivam Vragom, došao je ovdje, govoreći kao da posjeduje svijet. Zaista. Kao vlasnik svijeta", podsjetio je BBC nakon Chavezove smrti 2013. Nakon što je 2009. u New Yorku sreo Baracka Obamu Chavez je rekao da više ne miriše po sumporu, već po nadi.
