U prvom mandatu, kažu možemovci, bilo je neoportuno vraćati ime druga Tita na gradske ulice ili trgove, ali sad bi bio red a ne bi bilo ni rizika. Stoga smo tri pitanja odlučili postaviti ulici druga Tita.
Zašto ste, uopće, otišli?
Pa nije se teško prisjetiti da me pokojni Bandić trampio za podršku Hasanbegovića i Brune Esih u Skupštini. Šteta je što tada nije išao referendum o imenu Traga Maršala Tita. Ali Hasanbegović i Esih nisu se usudili. Zašto? Pa očito su se plašili da bi izgubili, odnosno, da je Zagreb i dalje nepokoreni grad.
Kanite li se vratiti, i ako da, kako i gdje. I Zašto.
A zašto ne? Čovjek po kojemu nosim ime dao je ovoj zemlji istočne granice. Danas se to čini lako - pih, Istra, otoci, Dalmacija. Ali sjetite se da je i onda, 1948. kad su u Parizu određivane granice, s druge strane sjedili moćni Talijani, uzdanica Zapada u borbi protiv boljševizma. Mi danas nemamo obostrano priznatu granicu s malom Slovenijom, sporimo se oko Savudrije, pa možete misliti koji je to onda bio problem. Uostalom, to se vuklo sve do Osimskih sporazuma 1975. godine. “Maknut je svaki spomen na ime čovjeka koji je najzaslužniji i za antifašističku borbu i za antifašističke temelje hrvatske države i za proglašenje Republike Hrvatske prvi put u hrvatskoj povijesti. Tito će ostati najznačajnija povijesna ličnost Hrvatske i ovog dijela Europe, ali govori puno o onima u Gradskoj skupštini Grada Zagreba koji su tu odluku donijeli prije osam godina, na sramotu Zagreba i Hrvatske” kazao je Zoran Pusić, na sramežljivo obilježeni Dan antifašističke borbe.Zamislite pak što da tog čovjeka i njegova pokreta nije bilo i da smo ostali s Pavelićem nasuprot istoka i zapada, Rusije, Amerike, Srbije i Italije. Hm, pa to se ne čini baš ružičastom perspektivom.
A gdje biste vi danas?
Jedino bi prihvatljivo bilo staro mjesto - nema smisla da me smjeste u Kozari puteve. Ali u vezi s tim ima jedno veliko pitanje, to jest problem. Stotine stanara bi, ni krivi ni dužni, opet morali mijenjati sve dokumente. Za njih bi to bio horor, čak i ako bi načelno podržavali tu ideju. Dođe li do toga - a kladili bismo se da Tomašević neće ići u to jer od idejnih pitanja bježi kao vrag od tamjana, a vođenje grada ipak nije samo komunalno pitanje - to bi onda Grad trebao riješiti o svom trudu i o svom trošku.