U nedjelju, 25. listopada, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli označiti kraj jedne političke epohe. Aleksandar Vučić, političar koji je tijekom proteklih 14 godina uspio izgraditi sustav u kojem Srpska napredna stranka kontrolira ključne poluge vlasti, suočava se s protivnikom kakvog dosad nije imao. Nisu to tradicionalne oporbene stranke, koje je godinama uspijevao nadigravati, nego studenti koji su nakon gotovo dvije godine masovnih prosvjeda odlučili nezadovoljstvo s ulica prenijeti na biračka mjesta. Vučić je krajem rujna podnio ostavku na predsjedničku dužnost kako bi na izborima pokušao preuzeti mjesto premijera. Njegova politička budućnost sada ovisi o nekoliko stotina tisuća birača koji možda nikad ranije nisu izašli na izbore. Upravo se u njima krije najveća opasnost za vladajuću stranku. Prema analizi koju je objavio srpski tjednik Radar, SNS bi mogao izgubiti vlast ako izlaznost dosegne približno 69 posto.
Središnja teza autora analize Petra Gonje vrlo je jednostavna: SNS i njegovi tradicionalni saveznici imaju velik, ali ograničen rezervoar glasova. Ako se ukupan broj birača znatno poveća, njihova relativna snaga pada čak i ako zadrže većinu postojećih pristaša. Prema službenom biračkom popisu, pravo glasa ima 6.450.523 građana Srbije. To je približno 50.000 manje nego 2023. godine. Autor pritom upozorava na dugogodišnje kontroverze oko biračkog popisa, osobito na njegovu veličinu u odnosu na broj stanovnika Srbije. Na prethodnim parlamentarnim izborima glasalo je približno 3,82 milijuna ljudi, odnosno nešto manje od 59 posto upisanih birača. Sada se, prema Radarovu scenariju, očekuje oko 4,43 milijuna birača, što znači izlaznost od gotovo 69 posto.
Riječ je o više od 600.000 dodatnih birača, što bi moglo dramatično promijeniti raspodjelu mandata u Narodnoj skupštini. Kako je došlo do takvog preokreta? Prvi razlog su mladi. Prema istraživanju Krovne organizacije mladih Srbije, na birališta bi moglo izaći čak 90 posto mladih birača, odnosno njih oko 900.000. Na ranijim izborima sudjelovalo ih je približno 620.000. To bi značilo dodatnih 280.000 glasova iz populacije koja je postala jedan od glavnih pokretača prosvjeda. Drugi su razlog dosadašnji apstinenti. Studenti su mjesecima obilazili gradove, manja mjesta i sela, razgovarali s građanima i pokušavali doprijeti do onih koji su odustali od politike. Radar procjenjuje da bi upravo iz te skupine moglo doći još oko 300.000 birača. Treći je čimbenik dijaspora. Od približno 800.000 birača koji žive izvan Srbije, za ove se izbore prijavilo oko 102.000 ljudi. Na izborima 2023. u diplomatsko-konzularnim predstavništvima glasalo je oko 36.000 birača. Računica je, dakle, sljedeća: oko 280.000 novih mladih birača, 300.000 nekadašnjih apstinenata i najmanje 30.000 dodatnih glasova iz inozemstva. To je oko 610.000 novih glasača.
Posebno zanimljiv dio Radarove analize odnosi se na povijest Vučićevih izbornih pobjeda. Kada je SNS 2012. godine došao na vlast, osvojio je 940.560 glasova. Dvije godine poslije, na izvanrednim parlamentarnim izborima, naprednjaci su dobili 1.736.920 glasova. Bio je to rast od gotovo 85 posto. Velik dio te promjene dogodio se zahvaljujući preuzimanju birača Srpske radikalne stranke, iz koje su potekli mnogi vodeći naprednjaci. Radikali su 2008. imali više od 1,2 milijuna glasova, da bi četiri godine poslije pali na približno 180.000. SNS je tako dobio golem birački rezervoar i postupno uspostavio vlastitu, vrlo discipliniranu infrastrukturu. Radar navodi da je između 2014. i 2023. SNS na izborima u prosjeku osvajao približno 1,78 milijuna glasova. Posebno uvjerljivu parlamentarnu pobjedu ostvario je 2020., kada je velik dio oporbe bojkotirao izbore, a izlaznost bila manja od 49 posto. Autor analize smatra da je SNS sada iscrpio mogućnost daljnjeg rasta iz svojeg tradicionalnog biračkog tijela. Usto tvrdi da je naprednjački izborni sustav godinama počivao i na pritiscima na zaposlene u javnom sektoru, od kojih su se navodno tražili takozvani kapilarni glasovi, odnosno glasovi članova obitelji, prijatelja i poznanika. Gonja zaključuje da naprednjaci teško mogu prijeći približno 1,75 milijuna glasova. To je temelj njegove izborne matematike. Ako ta pretpostavka ne bude točna, neće vrijediti ni projekcija gubitka vlasti.
Hoće li Vučića izdati i socijalisti?
Problem za vladajući blok nisu samo studenti i visoka izlaznost. Njegov dugogodišnji partner, Socijalistička partija Srbije, nalazi se u znatno slabijem položaju nego prije desetak godina. Socijalisti su 2012. osvojili 567.689 glasova, a 2023. tek 249.916. Izgubili su, dakle, više od 317.000 birača, odnosno oko 56 posto potpore. Dodatni problem za SPS predstavlja unutarstranački raskol nakon isključenja Branka Ružića. Prema Radarovoj analizi, stranka bi mogla dodatno oslabjeti, pa čak i pasti ispod izbornog praga. Ako SNS osvoji 1,75 milijuna glasova, a SPS još oko 250.000, dvije bi stranke zajedno imale približno dva milijuna glasova. U scenariju izlaznosti od 4,43 milijuna to je oko 45 posto ukupnog broja glasova. Preostali glasovi raspodijelili bi se među Studentskom listom, ostalim oporbenim opcijama i manjinskim strankama.
Moguća raspodjela 250 zastupničkih mjesta uz izlaznost od 69 posto
*Za samostalnu parlamentarnu većinu potrebno je najmanje 126 mandata
Prema toj računici, Studentska lista i eventualni oporbeni partneri koji prijeđu izborni prag osvojili bi 128 mandata, SNS i SPS ukupno 115, a manjinske liste sedam. To bi značilo da bi studentsko-oporbeni blok već samostalno imao tijesnu većinu. Ako bi mu se pridružilo pet zastupnika manjinskih stranaka, došao bi do 133 mandata, odnosno 53,2 posto Skupštine. Postoji, naravno, važan uvjet. Oporbeni glasovi moraju biti raspoređeni tako da što manje njih propadne na listama koje ostanu ispod izbornog praga.
Tko je zapravo u prednosti?
Problem za sve koji pokušavaju predvidjeti ishod nedjeljnih izbora jest to što istraživanja javnog mnijenja ne daju jednoznačan odgovor. Razlike među pojedinim anketama toliko su velike da se iz njih mogu iščitati dva posve različita raspleta: nastavak naprednjačke vlasti ili pobjeda studentskog pokreta. Istraživanje Nove srpske političke misli (NSPM), objavljeno 20. listopada, pokazalo je da Studentska lista ima 44,5 posto potpore među opredijeljenim biračima, dok Vučićeva lista ima 42,7 posto. Razlika iznosi samo 1,8 postotnih bodova. Istraživanje je provedeno telefonski na uzorku od 1050 ispitanika, od 25. rujna do 5. listopada. Oko 18 posto ispitanika nije se izjasnilo za koga će glasati, a prednost studenata manja je od približne statističke pogreške. Druga istraživanja, međutim, daju prednost naprednjacima. Portal PolitPro u svojem izbornom trendu od 11. listopada navodi 44,2 posto potpore SNS-u i 41,6 posto Studentskoj listi. Riječ je o razlici od 2,6 postotnih bodova u korist vladajuće stranke.
INFOGRAFIKA: TKO VODI PREMA ANKETAMA
*Udio potpore, u postocima. Različite metodologije i datumi mjerenja
Brojke upućuju na vrlo tijesnu političku borbu, ali ne dopuštaju pouzdan zaključak o pobjedniku. Ključna nepoznanica ostaje koliko će ljudi zaista izaći na izbore, osobito mladih i onih koji dosad nisu glasali. Vučić je 20. listopada na televiziji Informer govorio upravo o smanjivanju razlike između svoje liste i studenata. Tvrdio je da je studentska prednost nekoć bila veća od 20 postotnih bodova, a da se sada svela na približno 1,5 bodova. Istodobno je najavio da će protivnicima čestitati ako izgubi izbore.
Vučić izvukao hrvatsku kartu
Kako se približava izborni dan, Vučić sve intenzivnije govori o navodnom stranom utjecaju na političke događaje u Srbiji. Među državama koje optužuje posebno mjesto zauzima Hrvatska. U gostovanju na televiziji B92 14. listopada ustvrdio je da se Hrvatska brutalno miješa u srpske izbore te da joj u tome pomažu političke strukture iz Prištine i Podgorice. Prema pisanju beogradske Politike, Vučić je tvrdio da je Zagreb pronašao političke poslušnike unutar Srbije, a Studentsku listu nastojao povezati sa strukturama koje podupiru neovisnost Kosova. Izbore je pritom predstavljao ne samo kao odlučivanje o budućoj vladi nego kao pitanje očuvanja državne samostalnosti i nacionalnih interesa Srbije. Takva retorika ima jasnu političku funkciju. U situaciji kada se vlast suočava s nezadovoljstvom zbog korupcije, stanja institucija i gospodarskih problema, raspravu nastoji premjestiti na teren nacionalne sigurnosti i odnosa sa susjedima.
Američki Associated Press ovih dana opisuje Studentsku listu kao izravnog izazivača političaru koji je godinama dominirao srpskom scenom. Studentski pokret nastao je nakon urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu 1. studenoga 2024., kada je poginulo 16 ljudi. Tragedija je postala simbol onoga protiv čega studenti prosvjeduju: korupcije, neodgovornosti institucija i političkog sustava u kojem je teško utvrditi odgovornost za propuste. Studentska lista danas okuplja ne samo mlade nego i profesore, stručnjake i građane koji ranije nisu bili politički aktivni. AP ističe da se taj pokret razlikuje od klasične oporbe po načinu organiziranja i inzistiranju na institucionalnim promjenama.
Britanski Guardian također naglašava da je studentski pokret nakon dvije godine prosvjeda izrastao u ozbiljnu izbornu snagu. Studentska lista ima 250 kandidata, a značajan dio kampanje temelji na neposrednom kontaktu s građanima. To je posebno važno u manjim sredinama, gdje tradicionalna oporba teško dolazi do birača i gdje su mreže SNS-a godinama imale veliku organizacijsku prednost. U posljednjim danima kampanje pozornost privlače i izvještaji o zastrašivanju političkih protivnika.
Reuters je 19. listopada izvijestio o istraživanju prema kojem je telefon rektora Beogradskog sveučilišta Vladana Đokića, koji je podupirao studentske prosvjede, bio zaražen špijunskim softverom Pegasus. Upozorenje o mogućem nadzoru dobio je i bivši tužitelj Rade Bajić. Nije, međutim, utvrđeno tko je odgovoran za prisluškivanje. Još jedna neugodna tema za Vučića pojavila se u Guardianovu istraživanju o projektu izgradnje Trumpova tornja na lokaciji nekadašnjeg Generalštaba u Beogradu. Britanski list opisao je navodnu Vučićevu ulogu u pokušajima uklanjanja kulturne zaštite objekta kako bi se omogućio projekt povezan s Jaredom Kushnerom, Trumpovim zetom.
Za Europsku uniju izbori u Srbiji važni su zbog pitanja koje nadilazi samo ime budućeg premijera: može li zemlja kandidatkinja organizirati izbore koji zadovoljavaju europske demokratske standarde? Delegacija EU u Srbiji poručila je 14. listopada da pozorno prati kampanju i da su slobodni, pošteni i transparentni izbori nužni za napredak zemlje prema članstvu u Uniji. Bruxelles posebno inzistira na političkom pluralizmu, slobodi izražavanja, sigurnosti birača i provedbi preporuka međunarodnih promatrača. Zabrinutost je iznijela i Parlamentarna skupština Vijeća Europe, čije je predizborno izaslanstvo posjetilo Beograd 12. i 13. listopada. Promatrači su upozorili na vrlo polariziranu kampanju, neravnomjernu medijsku zastupljenost, pritiske na birače i sumnje u točnost biračkog popisa. Jedna od važnijih primjedbi odnosi se upravo na glasanje iz inozemstva. Iako se broj prijavljenih birača u dijaspori znatno povećao, broj dostupnih biračkih mjesta nije rastao u odgovarajućoj mjeri. Misija OESS-ova Ureda za demokratske institucije i ljudska prava prati cijeli izborni proces. U Srbiji su raspoređeni dugoročni promatrači, a za sam izborni dan predviđen je i velik broj kratkoročnih promatrača.
Što srpski izbori znače Hrvatskoj?
Za Hrvatsku ovo nisu samo izbori u susjednoj državi. Njihov ishod mogao bi utjecati na bilateralne odnose, sigurnosnu situaciju na zapadnom Balkanu i nastavak europskih integracija Srbije. Zagreb i Beograd godinama imaju otvorena pitanja koja nadilaze dnevnu politiku: sudbinu nestalih iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, prava hrvatske manjine u Srbiji, zaštitu manjinskih zajednica te rješavanje graničnih sporova na Dunavu.
S druge strane, ni studentski pokret nije jedinstven u svim vanjskopolitičkim i nacionalnim pitanjima. Među njegovim pristašama postoje različiti stavovi o Kosovu, Rusiji, NATO-u i odnosima sa susjednim državama. Zbog toga bi bilo pogrešno unaprijed očekivati radikalan zaokret u odnosima sa Zagrebom. Posebno je važna Bosna i Hercegovina. Hrvatska kao članica Europske unije i NATO-a ima izravan interes za njezinu stabilnost. Svaka promjena politike Beograda prema Republici Srpskoj, Miloradu Dodiku i regionalnim integracijama mogla bi imati posljedice za hrvatsku vanjsku politiku. Associated Press izvještava da su vlasti Republike Srpske posljednjih dana ograničavale skupove potpore srpskim studentima, dok Dodik otvoreno podupire Vučića. Time srpski izbori ponovno dobivaju i širu regionalnu dimenziju.
Za Hrvatsku je važan i europski aspekt. Srbija je kandidatkinja za članstvo u EU, a Hrvatska će kao članica sudjelovati u odlučivanju o njezinu napretku. Neovisno o tome tko formira buduću vladu, Zagreb će imati interes inzistirati na ispunjavanju europskih kriterija i rješavanju bilateralnih pitanja.
