Kad sam imala 16 ili 17 godina sam redovno kupovala novu odjeću za tulum, a i svaki put kad bih dobila plaću. Kupovala sam popularnu odjeću ili bih gledala što slavne osobe kupuju ili što moji prijatelji nosi, počinje svoju priču Sarah King za BBC. Sada, nakon što je prošla edukacije o održivoj modi, postala je dio sve većeg pokreta koji okreće leđa jednokratnim proizvodima. Prva meta im je sve više otpada i prava kriza održivosti nastala zbog modne industrije.
Britanci odbace milijun tona tekstila, a gotovo trećina završi u spalionici ili na smetlištu. Hrvatske brojke su istovremeno i gore i nešto bolje. Ukupno se odbace "tek" deseci tisuća tona tekstila, 2016. je to bilo 52.000 tona, ali samo 4% je reciklirano.
Jeftina odjeća često je povezana s katastrofalnim radnim uvjetima u tvornicama trećeg svijeta gdje i nastaje, a modna industrija odgovorna je za 20% svih otpadnih voda svijeta i 10% ispuštanja ugljikovog dioksida. Sada se postavlja pitanje kako će ljubitelji moderne odjeće ispunjavati svoje prohtjeve, pogotovo ako su ekološki osviješteni i razmišljaju o posljedicama svoje kupnje.
Potencijalno rješenje su novi i inovativni materijali kao zamjena tkaninama poput pamuka i kože. Dok je koža nusprodukt mesne industrije, u njenoj proizvodnji koriste se ogromne količine vode i neugodne kemikalije. S druge strane, kožne alternative trebaju stotine godina za biodegradaciju.
Rješenje bi moglo ležati u Piñatexu, supstanci nalik koži izrađenoj iz odbačenih listova ananasa, a već ju koriste Hugo Boss i H&M. Drugo rješenje možda je micelij, korijen gljiva, korišten u izradi hrane, ambalaže i tekstila. Budući da gljiva imamo u izobilju i da ne im ne treba previše pažnje, materijal može nastati već u roku od nekoliko dana.
Bolt Threads koriste micelij u izradi Mylo "kože", a dizajnerica Stella McCartney ju je već počela koristiti u svojim odjevnim predmetima. Ista dizajnerica koristi i vegansku "svilu" istog proizvođača nastalu bioinženjerstvom običnog kvasca. "Primijetio sam da su naši kupci sve više zainteresirani za održive alternative", kazao je za BBC Jamie Bainbridge, šef razvoja proizvoda u Bolt Threads.
"Trenutačne alternative koži, kao što je poliuretan, vrlo su jeftini. Međutim, često nastaju iz sirove nafte što, kao i uzgoj stoke, nije baš sjajno za okoliš", nastavio je on.
Kao i svaka inovacija, najveći Mylov izazov je trošak, za razliku od PVC-a košta gotovo jednako kao i prava koža. Veliko je pitanje i može li proizvodnja pratiti zahtjeve velikih potrošača takvih materijala.
Pamuk je također iznimno "rastrošan" materijal budući da za jedne hlače treba potrošiti oko 15.000 litara vode. Čak 40% odjeće na čitavom svijetu nastaje iz pamuka i zbog toga je potraga za ekološki održivom alternativom jedan od glavnih ciljeva proizvođača održivog tekstila. I dok je ostvaren značajan napredak i na tom polju, stručnjaci upozoravaju da ne postoji neki čarobni metak ili čarobni materijal koji će riješiti sve probleme.
Dr. Richard Blackburn, stručnjak za održive materijale iz Leeds School of Design, tvrdi da je puno važnije za kupce da počnu kupovati manje, ali kvalitetnije, odjeće. "Mislim da ne biste trebali ni pomišljati o kupovini odjeće koju nećete obući barem tridesetak puta. Ako to ne možete uraditi, nećete ni početi s prijelaskom na održivi život. Samo ćete stvarati otpad", govori dr. Blackburn.
