5. Afganistan
Veliki su izgledi da se rat u Afganistanu tijekom ove godine razbukta. Nova američka strategija povećava tempo operacija protiv Talibana s još više američkih snaga, još više zračnih napada i još agresivnijim napadima kopnene vojske i afganistanskih snaga.
Cilj je, prema visokim dužnosnicima, zaustaviti zamah Talibana i, na kraju, prisiliti ih na političko rješenje. Za sada, međutim, strategija je gotovo isključivo vojska. Ova strategija suočava se s ozbiljnim preprekama. Dok napadi na Talibane mogu donijeti taktičku prednost, malo je vjerojatno da će se na terenu išta promijeniti.
Taliban trenutno kontroliraju više teritorija nego ikad od 2001. godine. Bolje su opremljeni, a između 2009. i 2012. izdržali su napade više od 100.000 američkih vojnika.
Vojni čelnici tvrde da će ovaj put biti drugačiji jer Trump, za razliku od Obame, nije postavio datum povlačenja, ali taj argument ne drži vodu.
Osim toga pred Afganistanom su izbori, a svi dosadašnji bili su generator nove krize. Do sad se američka regionalna diplomacija usredotočila na pritisak na Pakistan, a Talibani sada održavaju veze s Iranom i Rusijom.
Washingtonov militarizirani pristup i smanjena diplomacija su zapravo signal tim zemljama da ostanu vojno prisutne i pojačaju podršku pobunjenicima.
Istodobno, američka diplomacija trenutačno u rješavanje afganistanskog pitanja ne uključuje Kinu, koja ima sve veći utjecaj u dijelovima Južne Azije i može biti presudna.
Iako trajna američka potpora može pozitivno djelovati na moral afganistanske vojske, ali i izazvati kaos, a cijenu će platiti afganistanski civili.
6. Sirija
Nakon gotovo sedam godina rata, režim predsjednika Bashar al-Assada ima nadmoć, uglavnom zahvaljujući iranskoj i ruskoj potpori. Ali borba nije gotova. Veliki dijelovi zemlje ostaju izvan kontrole režima, a Sirija je arena za suparništvo između Irana i njegovih neprijatelja. Kako je islamska država izbačena sa istoka, izgledi za eskalaciju u drugim dijelovima zemlje će se povećati.
U istočnoj Siriji, suparničke vojske prorežimskih snaga s jedne strane, podržane od strane iranskih militanata i ruskih zrakoplovnih snaga, i Sirijskih demokratskih snaga - SDF - predvođenih Kurdima koje potpomažu SAD-a s druge strane, prisilili su Islamsku državu na uzmak. U Siriji i Iraku, ostaci Islamske države povukli su se u pustinju i čekaju novu priliku.
Za režimske snage i SDF, borba protiv islamske države bila je sredstvo za konačnu pobjedu. I jedni i drugi tom su pobjedom htjeli učvrstiti vlastitu poziciju. Assadove snage htjele su se konsolidirati, a Kurdi i SDF osvojiti što više teritorija za svoju autonomnu državu. Dosad su dvije strane uglavnom izbjegavale sukobe, no nestankom Islamske države, rizik se povećao.
Opasnost je tim veća zbog suparništva SAD-a i Irana. Na jugozapadu Izrael bi se mogao umiješati zbog blizine iranskih militanata i Golanske visoravni. Samo jedan krivi potez mogao bi sukob preliti i u Libanon, na čijem jugu je i dalje Hezbollah vrlo utjecajan.
No najveća opasnost je sjeverozapad Sirije i eventualni Assadov napad na područje na kojem je oko 2 milijuna sirijskih protivnika Assadovog režima. Režimska ofenziva na sjeverozapadu mogla bi izazvati masovno krvoproliće i novi egzodus.
7. Regija Sahil
Taj pojas između pustinje i savane, od Atlantskog oceana do Crvenog mora širok je nekoliko stotina do tisuću kilometara i proteže se kroz desetak najsiromašnijih zemalja na svijetu. U njih osam: od Senegala do Čada milijunima ljudi prijeti glad.
Države subsaharske Afrike bore se ne samo s građanskim ratovima i džihadistima, nego i raznim i brojnim krijumčarima, a a upravljanje preklapajućom kombinacijom međukomunalnog sukoba, džihadskog nasilja i borbi protiv krijumčarenja. Grabežljivi i militarizirani državni vođe često pogoršavaju situaciju.
Kriza u Maliju 2012. godine pokazala je kako se lako prelije u susjedne zemlje, a mirovni sporazum proširio je nestabilnost sa sjevera u susjedne zemlje Niger i Burkinu Faso.
Pad Moamera Gadafija u Libiji prelila je džihadiste u okolne zemlje u kojima se islam koristi kao borba protiv tradicionalnih vlasti.
Europljani cijelu regiju vide kao potencijalnu prijetnju i izvor migranata i terorista. Krajem 2017. godine, Francuska je osnovala snage pod nazivom G5 Sahel, koja obuhvaća postrojbe iz Malija, Nigera, Čada, Burkine Faso i Mauritanije koje bi se trebale rasporediti na teritorij na kojem se već otprije ovdje nalaze trupe francuskih protuterorističkih jedinica, američkih specijalaca i Mirovnih snaga UN-a.
NASTAVAK NA IDUĆOJ STRANICI...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
za svaki slučaj napravit ću dvije pračke
hvala bogu svi ratovi su daleko od nas
Dobro da nisam vratio kalašnjikov i municiju,a znao sam da će mi jenega dana zatrebati