Kuršlus u Siriji. Opet. Ovog puta bi mogao imati i globalne razmjere. Naime, prije nekoliko dana pojavile su se vijesti o oštrim sukobima između sirijske vojske, te s njima povezanih paravojnih jedinica, s kurdskim pobunjenicima koji uživaju američku potporu u okolici Deir ez-Zura na istoku Sirije. Bio bi to standardni dan na Bliskom istoku da američki ratni zrakoplovi nisu pružili potporu Kurdima i u jednom od napada su ubili nekoliko ruskih plaćenika. Točne brojke nitko ne zna, ali barata se informacijama o desecima mrtvih u tim napadima. Koliko je Rusa ubijeno i što su točno oni radili tamo, nije poznato.
Radio Free Europe-Radio Liberty uspio je stupiti u kontakt sa suprugom jednog od ubijenih u tom napadu. Jelena Matvejeva željno je očekivala povratak supruga iz Sirije gdje je, navodno, mjesecima sudjelovao kao dio plaćeničke jedinice na strani sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Toliko se veselila njegovom povratku da je odlučila kupiti novu haljinu. Otišla je u dućan u Asbestu, gradu na istočnim padinama Urala, i dok je razgledavala haljine ju je nazvao jedan prijatelj.
Pitao je da nije kojim slučajem razgovarala sa suprugom, na što mu je ona rekla da ga nije mogla dobiti već tri dana. Nekoliko minuta kasnije je opet zvao i rekao da je njen Stanislav poginuo. Pretpostavlja se da je poginuo upravo u ranije spomenutom napadu američkih zrakoplova, ali ruske vlasti šute o svemu tome.
Pretpostavlja se da je Stanislav bio u Siriji kao dio Vagnera, ne baš potpuno legalne, ruske paravojne jedinice koja služi kao neformalna produžena ruka interesa Kremlja.
Vagner se borio po istočnoj Ukrajini, već neko vrijeme se bore u Siriji, a sudjeluju i u obuci sirijskih specijalaca. U Hrvatskoj su poznatiji, barem bi trebali biti poznatiji, po osvajanju Ininih postrojenja u Siriji te činjenici da su svojevremeno imali značajan broj srpskih pripadnika.
Kako je Express već pisao smrt dvadesetpetogodišnjeg Dimitrija Saše Karana u prošle godine Siriji vjerojatno je prošla gotovo nezamijećeno diljem Europe, ali njegova smrt tek je jedan od djelića mozaika koji se sklapa u sirijskoj pustinji i krvavom građanskom ratu. Ali počnimo nekim redom. Dimitrije je rodom iz Foče u BiH, a živio je u Novom Sadu i bio je aktivan u Firmi, navijačkoj skupini NK Vojvodine. Nakon izbijanja rata u Ukrajini pridružio se proruskim pobunjenicima, s kojima je proveo nekoliko godina. Nakon toga je ratovao i za ruske snage u Siriji, gdje je i poginuo prošle godine.
"Teška srca upućujemo posljednji pozdrav našem tragično nastradalom bratu. Tko ga je poznavao znao je koliko je volio Vošu i Firmu, koliko je sudjelovao u radu grupe prije svog odlaska na bojišnicu. Dečku treba odati svako priznanje, a najviše za svoju pokazanu hrabrost i ljudskost", prenijeli su srpski mediji objavu njegove smrti. Ruski nezavisni medij Fontanka otkrio je kako tvrtka Vagner šalje vojnike u Siriju te da su izravno sudjelovali u borbama za oslobađanje Palmire tijekom travnja prošle godine.
Iako u to vrijeme službeno nisu postojali, novinar Fontanke Denis Korotkov otkrio je da su u borbama za Palmiru sudjelovali i borci Vagnerova "Srpskog voda". "Ta grupa nije imala neko veliko značenje. Rekli su mi da je riječ o grupici od 10 ili 20 ljudi. I sad mi izvori govore da se u Vagneru nalazi nekoliko ljudi s Balkana, ali kako mi tijekom istrage nisu ništa značili, nisam se raspitivao ni za njihovo državljanstvo", ispričao je Korotkov u razgovoru za Express. Nedaleko od Palmira nalaze se i Inina postrojenja uništena u bombaškom napadu ISIL-a.
Možda kako bi ostavili dojam da ima puno više Srba u Siriji, pojavile su se fotomontaže srpskih i sirijskih zastava, kao što možete vidjeti u prilogu uz ovaj članak.Možda je zbog toga i Bojan Kolaković jednom prilikom rekao da se u Siriji bori više od 30.000 pravoslavaca. Istini za volju, on je jedan od rijetkih za koje se zna da su bili u Siriji zato što se slikao s ruskim sustavom protuzračne obrane, a i objavljena je fotografija sirijskog vojnika s porukom pozdrava upućenom njemu.
Jedan od rijetkih imenovanih Srba u Wagneru je Davor Savičić, državljanin Bosne i Hercegovine sa stalnim prebivalištem u ruskom gradu Himkiju. Savičić je već ranije za srpske medije decidirano negirao svoje djelovanje u Vagneru te je redovito ponavljao da živi u Himkiju, gdje se bavi građevinskim poslovima. Priznao je da je neko vrijeme proveo na istočnoukrajinskom bojištu u okolici grada Luhanska, ali da je nakon ranjavanja završio svoj ratni put.
"U Doboju imam obitelj, a sina iz prvog braka namjeravam dovesti sebi. U RS i Srbiju ne planiram dolaziti. Građevina mi je jedini posao, a s ratovanjem nemam nikakve veze", rekao je Savičić za Večernje novosti.Međutim, Korotkov napominje da je Savičić bio dio Vagnera te da za to postoje dokazi. Tvrdi Korotkov da su Savičića nekoliko puta svjedoci vidjeli u kampu za obuku u ruskom selu Molkinu, neformalnom sjedištu postrojbe Wagner.
Borci koji su razgovarali s Korotkovim ispričali su da svi cijene Savičića zbog njegove hrabrosti te velikog iskustva na ratištima. Zanimljivo je da postoji određena veza između Savičića i eksplozije u crnogorskome mjestu Berane 2001. godine. Tad je ubijeno šest osoba, a meta je bio Duško Martinović. Ubijena su i Duškova dva brata, dvoje zaposlenika kafića u kojem je i odjeknula eksplozija te još jedan od napadača.
Savičić je u prvostupanjskom procesu osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu, ali je u drugostupanjskom procesu oslobođen krivnje. Kasnije su se pojavile informacije i da je Savičić dobio nadimak Elvis zbog entuzijazma u borbama protiv Bošnjaka tijekom rata u BiH. Balkan Insight tako donosi tvrdnje bosanskohercegovačkog tužiteljstva da je Savičić jedno vrijeme ratovao čak i kao pripadnik zloglasne Srpske dobrovoljačke garde, Arkanovih Tigrova.
Pretpostavlja se da je jedno vrijeme radio i za srpsku službu državne sigurnosti, na čelu s Frankom Simatovićem. Nakon rata u Bosni i Hercegovini, Savičić je nastavio surađivati s "frenkijevcima", koji su kasnije počinili mnoge zločine na Kosovu, ali za njega nisu pronađeni dokazi da je počinio bilo kakve zločine tijekom suradnje s "frenkijevcima". Upozorio nas je Korotkov da stvari ipak nisu tako bajne s Vagnerom kako se čine na prvi pogled.
"Nekad, tamo negdje 2014. godine, to stvarno i jest bila elitna postrojba. U međuvremenu je počela opadati kvaliteta običnih vojnika. Ostao je neki kostur stvarno odličnih i sposobnih vojnika, ali većinom kvaliteta opada. Čak i takvi, lošiji plaćenici u Vagneru, bolji su od većine Asadove vojske", kazao nam je Korotkov. Vjerojatno su se zbog toga okrenuli obuci određenih jedinica sirijske vojske, pa su se tako nedavno pojavili sirijski specijalci ISIS Hunters, koji su ostvarili znatno više uspjeha u borbama protiv Islamske države.
