Nije to ni tako davno bilo. Krajem 2014. godine, evo baš u ovo vrijeme, vodile su borbe za Kobane – grad na granici Sirije i Turske. Napadali su ga vojnici takozvane Islamske države, a branili mahom Kurdi. Činilo se tada, na kraju prosinca jedne i početkom siječnja druge, 2015. godine, kako samoproglašeni kalifat možda, ma sigurno, neće biti u planiranim granicama – onim koje su se u mašti fanatika pružale do iza Rima – ali ni da između dvije države, Iraka i Sirije, na čijem je teritoriju nastao, više nikad neće biti kontrola, rampi, nadzornih kamera i carinskih službenika.
Islamska država doimala se, zbilja, kao država: imala je vojsku, sudove, na zaposjednutim područjima otvarala je javne kuhinje, popravljala dalekovode, vodovodne cijevi i putove, provodila obavezno cijepljenje i, da, uvijek pred kamerama, rezala glave zarobljenicima.
Nekih dvanaest mjeseci kasnije njeno je ime i dalje predstavljalo sintagmu za globalni strah, dok joj se područje sužavalo. U cijeloj toj 2015. godini ISIL nije osvojio niti jedno značajnije mjesto, mnoga, međutim, je izgubio, ratnici iz Europe stizali su u sve manjem broju, nova savezništva i bratimljenja onih što ih je nemoguće bilo zamisliti u istom hotelu, a kamoli u istom ratu i na istoj strani, izvjesnom su činila mogućnost da opet između Iraka i Sirije stoje rampe, nadzorne kamere, carinske i kontrole putovnica.
Na vrhuncu moći Islamska je država kontrolirala veći teritorij od Velike Britanije, pa njen nestanak, i zbog toga, pored svega drugoga, nije mogao biti brz, ali je u prosincu 2015. i siječnju 2016. bio izvjestan. Otegao se sve do ovog ljeta, do utorka, 17. kolovoza, kad je, već je pala noć, objavljeno da je glavni grad Islamske države oslobođen. Malo kasnije, nevažno koliko, svakako ne predugo, službeno je proglašen kraj kalifata.
Preživio ga je vođa ISIL-a Abu Bakhr al-Baghdadi, s nekoliko tisuća vojnika rasutih po pustinji. Njih oko 4000 izvuklo je i živu glavu i obitelji iz Rake: koridor za izlazak im je osiguran dogovorom takozvanih Sirijskih demokratskih snaga, arapskih i kurdskih milicija, s loklanim plemenskim vođama, ali pod jednim uvjetom: otići mogu samo domaći. Ostali, rođeni od Kavkaza do Balkana, od Beča do Londona, ostavljeni su da izgube i posljednju bitku, onu vođenu na nogometnom stadionu.
I ne samo da je izgube nego i da poraz ne prežive: njihovi su protivnici dobili jasnu instrukciju da što više inozemnih boraca mora biti ubijeno! U vremenu u kojem je bila velika, Islamska država objavljivala je dnevno 200.000 poruka samo na Twitteru: njeni su propagandisti pozivali muslimane da se ili dosele ili da u ime kalifata ratuju u Europi tako što će podmetati eksplozivne naprave, pucati po noćnim klubovima, mačetama sjeći turiste ili kamionima gaziti prolaznike u pješačkim zonama.
Naravno, ne tako bukvalno, ali to je najmanje važno. Također, za svaki teroristički čin nekog muslimana u Europi ili SAD-u ISIL je preuzimao odgovornost u real timeu, bez obzira što je sva veza počinitelja s kalifatom bila gledanje klipova na YouTubeu. Dok se čekao odgovor na pitanje kad će kalifat prestati postojati, postavljana su druga: tko će ga, jer netko hoće, naslijediti i što će biti sa svim onim ratnicima rođenim od Kavkaza do Balkana i od Beča do Londona, kad se jednom vrate doma?
Odgovor na posljednje u studiji pod naslovom "Igra čekanja - Procjena i odgovor na prijetnju povratka stranih boraca na Zapadni Balkan", nude dr. Vlado Azinović, ekspert za terorizam i profesor na sarajevskom Fakultetu političkih znanosti, te dr. Edina Bećirević s tamošnjeg Fakulteta kriminalistike i sigurnosnih studija. Prema njihovim procjenama, oko 1000 ljudi s Balkana – 700 muškaraca, 200 žena i 160 djece - se priključilo Islamskoj državi, dok je nekoliko stotina sudjelovalo u borbama.
Još prije bitaka za Mosul i Raku trećina se vratila i svi su ili procesuirani ili su pod nadzorom, posebice u Bosni i Hercegovini. "Masovnog povratka u BiH i regiju neće biti, kao ni u zemlje EU", kazao je nedavno dr. Azinović, pojašnjavajući koliko je neutemeljena bila paranoja od dolaska ratnika: u pripremi ili izvođenju svih terorističkih napada od 2014. do 2017. sudjelovalo je oko 18 posto onih s vojničkim iskustvom iz Islamske države!
Većinu su, dakle, osmislili i izveli oni kojima je jedina veza s kalifatom bio wi-fi. Nije se, naravno, ni prvi niti zadnji put u povijesti dogodilo da netko ubija i da je spreman umrijeti za države koje ne zna naći na zemljopisnoj karti. No ove takozvane Islamske više nema, još se ne nazire hoće li je i kad naslijediti Al Kaida 2.0 ili će se kalifat reinkarnirati na nekom drugome mjestu...
Ono čega ima jest radikalna svijest, kako u manjem dijelu nekih muslimanskih zajednica – prema istraživanju Clarion Projecta, 0,053 posto sljedbenika islama je bilo spremno priključiti se ISIL-u - tako i na Zapadu, na kojem se razumljivi strah od iznenadnih ataka transformirao u skoro pa društveno prihvatljivo izražavanje ksenofobije i rasizma.
Fanatici novog doba i do sada su djelovali nepredvidljivo, mimo jasne zapovjedne strukture, izvan uobičajenih, sigurnosnim službama jasnih metoda priprema i izvršenja napada, ali s barem jasnim – koliko i suludim – motivom. Kako će se točno ponašati sad i sutra, kad se nemaju na što i koga pozivati i dok ih nema tko motivirati koristeći se društvenim mrežama kao oružjem specijalnog rata, očito je malo kome jasno.
U idealnom raspletu, poraz ISIL-a će im pomoći da shvate ono što su svakako, samo da su htjeli, mogli pročitati: da niti jedan jedini džihad – a oni su, je li, i rat u pustinji i ubijanje na europskom tlu doživljavali kao sveti rat – nije dobiven.
Idealno je, naravno, najmanje i realno, jer niti ideje stradavaju na bojnim poljima niti se nazire kraja onim sukobima što su izrodili i Islamsku državu – posredničkim ratovima u kojima politički mali narodi i velike budale, potpuno uvjereni da imaju misiju, a ne neki oblik psihoze, kidaju tuđe glave i gube svoje za ciljeve koje nikad ne mogu ostvariti, samo što im to, dok god njeguju kult smrti, nije pretjerano važno.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
sad ti krvnici stiu u Evopu a glupi ljudi im vicu Welkom in Germany i svasta im daju a svoj narod teraju nek jede iz kante za smece, Ideologija u Briselu koja je sada na vlasti jos je gora nego ... prikaži još! nego bilo koja druga ideologija ovo sada zovu Evropska Vrednost znac unstavanje svog naroda toje cin nove Evrope ko nevjeruje nek se suoci sa posljedicama koje Necete vidjeti na TVu
komunisti i fašisti svi ste isti, sasvim isti. ideologija vam je potpuno ista samo vam je boja barjaka različita
i komunisti su izgubili yugoslaviju, ali su i dalje prijetnja hrvatskoj