Top News
920 prikaza

Ako su mu drugu suprugu ubili u Staljinovim čistkama, kako se onda Tito izvukao? Je li bio tajni agent?

Josip Broz Tito
Screenshot Youtube
Postao je lažni monarh, mali Luj XIV. koji živi u sjaju socijalističkog stila, uz svoje dvorjane, korumpirane blizinom moći i materijalnim povlasticama. Nekadašnji revolucionari postali su skorojevići

Koliko je Tito bio ključan za opstanak Jugoslavije, multinacionalne federativne republike, postalo je jasno kad su, relativno brzo nakon njegove smrti, građevinu koju je sagradio razorili nacionalistički i etnički sukobi, napisao je Ian Kershaw, britanski povjesničar u knjizi o povijesnim ličnostima koje su presudno oblikovale europsko 20. stoljeće “Osobnost i moć: Graditelji i razaratelji moderne Europe”. Novi Express analizira najveće europske diktatore, demokrate i vojskovođe. 

"Međunarodni ugled, zbog kojega se najviše i našao u ovom “probranom” društvu, Tito je stekao u Drugom svjetskom ratu, kao “nesavladivi vođa partizana”, koji je s neznatnom savezničkom pomoći oslobodio zemlju od nacističke okupacije, što je jedinstveni slučaj u europskim okvirima. Još su dva događaja presudno utjecala na Titov međunarodni ugled: raskid sa Staljinom i osnivanje Pokreta nesvrstanih, piše Kershaw.

“Uspješno je 1948. odolio snažnom Staljinovu pritisku, povukao Jugoslaviju iz Istočnog bloka i učinio je jedinom europskom komunističkom državom neovisnom o Moskvi. (...) Odigrao je presudnu ulogu u osnivanju Pokreta nesvrstanih zemalja. (...) U inozemstvu je Titov ugled nadmašio očekivanja od vođe jedne europske komunističke države koja nije posjedovala ni ekonomsku ni vojnu moć. Kod kuće je održavao jedinstvo u državi kojoj su prijetile snažne centrifugalne sile s kojima je i sam ponekad teško izlazio nakraj. Ljudi koji su ga pobliže poznavali ostali su impresionirani njegovim političkim instinktom i ‘nezasitnom željom za vlašću’. Posljednjih godina Tito se prisjetio što mu je Churchill rekao pred kraj rata: ‘Važna je samo vlast, opet vlast i vlast jednom zasvagda’.”

Boris Rašeta je u knjizi "Tito povjerljivo i osobno pisao" tome kako se Tito osramotio na razgovorima s Churchillom u Napulju i kako je od Engleza kopirao "belo odelo". 

- Kako ga je Churchill samo zagledao! - kaže Humo.

- Ali, jao! Tito je naručio uniforme iz Rusije, i došle su neke sa ogromnim zlatnim vijencima, lovorovim lišćem. Krupno, sjajno, blještavo. Ruski vojni šnajderi su valjda mislili da će se Balkancima to sigurno dopasti...

Malo je mjesta sumnji i da je ležerni Churchillov outfit, lagano bijelo odijelo, šešir i cigara, ostavio snažan dojam na Tita. Vjerojatno je poslije nastojao oponašati engleskog aristokrata. I tada i poslije, kod razgovora s Englezima, mogao je birati svečano odijelo, frak, ili uniformu: češće je birao odoru jer je znao da je za ležerno nošenje fraka potrebno imati pedigre. Ipak, s vremenom ga je “stvorio”.

Sam Tito nije volio fotografiju svog susreta s Churchillom.

Kershaw piše kako je Tito bio bezobziran i osvetoljubiv. 

- Žeđ za vlašću neizostavno prati jedna druga suštinska osobina diktatora (donekle svih političkih vođa), a to je bezobzirnost. Tito nije bio psihotično okrutan kao Staljin, ali je zapovijedanje partizanima bilo nemoguće bez beskompromisne oštrine prema neprijateljima. S pobjedom je došla i surova osveta.

Kershaw piše i o najkontroverznijem razdoblju Titova života, a riječ je o godinama provedenima u Sovjetskom Savezu u drugoj polovici 30-ih, kad je Staljinov teror dosegnuo vrhunac. Titova druga supruga Elsa Johanna König stradala je u Staljinovim čistkama, nakon samo godinu dana braka s Titom. NKVD ju je uhitio pod optužbom da je agent Gestapa, nakon čega je sa samo 22 godine pogubljena:

“Tito je nikad nije spominjao. Je li kao tad vatreni staljinist prihvatio navodne razloge njezina pogubljenja ostalo je nepoznato”. Nejasno je kako je Tito u tom periodu “izbjegao kandže NKVD-a”. Đilas je, nakon njihova razlaza, tvrdio kako je Tito bio agent NKVD-a: “Ako jest (i do koje mjere), nikad nije razjašnjeno je li bio umiješan u čistke. Đilas je tvrdio da jest, ali da je njegovo sudjelovanje u čistkama bilo ‘neveliko, sporedno i naknadno’.” Preispitujući kontroverze oko Titove vladavine, Kershaw piše i o njegovu luksuznom životu:

“Luksuzni način života koji je vodio bio je odraz apsolutne moći i autoriteta, zapravo poruka o njegovu nedodirljivom vrhovništvu. Nakon dugih desetljeća siromaštva i nedaća sve je više uživao u raskoši, grotesknoj parodiji socijalističkih ideala. (...) Postao je lažni monarh, mali Luj XIV. koji živi u sjaju socijalističkog stila, uz svoje dvorjane, korumpirane blizinom moći i materijalnim povlasticama. Nekadašnji revolucionari postali su skorojevići koji radosno gomilaju bogatstvo i vlasništvo”.

Cijeli tekst iz Expressa o diktatorima, demokratama i vojskovođama koji su stvarali modernu Europu pročitajte OVDJE.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.